​Zašto je u Hercegovini sve manje učenika, ali ne i učitelja?

Prosjek broja učenika u razredima je od 15 do 17 i sve im je manji broj. No, učitelji i nastavnici se ne otpuštaju jer se želi spriječiti još veće iseljavanje. Isplati li se to? – pita seDeutsche Welle.

Ravno, BiH

Iako se iz godine u godinu bilježi sve manji broj učenika u prvim razredima, u HNŽ-u je početkom ove godine na stalno, neodređeno, zaposleno čak 130 učitelja, nastavnika i profesora. No, već za nepunih osam mjeseci, početkom nove školske godine, problem u ovoj županiji postao je višak uposlenika, a pojedini mediji isticali su čak i međunacionalne tenzije pri određivanju tehnološkog viška u školama koje su radile na bosanskom i hrvatskom jeziku.

Je li zapošljavanje obrazovnog kadra postala svrha sama sebi, važnija i od stalnog, zabrinjavajućeg pada broja djece u školama ili je ipak posrijedi specifičan problem?

150 kilometara zbog pet učenika

Mlada učiteljica Nina Pandža već sedam godina svaki dan putuje iz Mostara u Ravno kako bi održala nastavu za tek nekoliko učenika. Ove godine samo jedan učenik upisan je u prvi razred, a tek šestoro ih je u trećem i četvrtom, a ostalih sedam pohađa više razrede. Nije lako svaki dan prevaljivati 150 kilometara po nezavidnim hercegovačkim cestama i to samo zbog nekoliko učenika, međutim, kako kaže, čovjek se na sve navikne.

“Dakako da nije lako svaki dan toliko putovati, ali to je moj posao i tu su djeca, za čije obrazovanje moramo biti odgovorni, bilo ih 50, 30 ili nekoliko. Možda je pravo pitanje – što bi roditelji ovih mališana da nema škole, da ih trebaju slati u prvu školu u Stocu, koji je udaljen 40 kilometara?”, komentira za Deutsche Welle učiteljica Nina Pandža.

Godinama je ova učiteljica radila na određeno vrijeme, a ugovor o radu bi joj prestajao svakim školskim raspustom, a trajanje novog počinjao svakom novom školskom godinom. I tako godinama. Za stalno je zaposlena tek prije dvije godine. Izuzev plaćena dodatna tri mjeseca školskog raspusta za nju se ništa nije promijenilo.

Zatvoriti školu – i što onda?

Ravno je najistočnija općina HNŽ-a sa još jednom specifičnošću – osnovna škola radi po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku i broji tek 13 učenika, dok se pet učenika njene područne škole na Ivanici školuje po planu i programu Republike Srpske. Želeći animirati ostanak i poticati obitelji na više djece, u ovoj općini za svakog školarca isplaćuje se 300 KM, što nije zanemariv iznos.

Ravnateljica Kristina Šimunović smatra da su upravo škole u malim mjestima, pa čak i s vrlo malim brojem učenika, vrlo važan element svake lokalne zajednice.

“Svaku školu s malim brojem učenika lako je zatvoriti, a nama nekoliko zaposlenika dati otkaze, ali što smo time dobili? Upravo suprotno – još veće iseljavanje, napuštanje malih mjesta, umjesto njihovog opstanka, razvoja i zadržavanja stanovništva”.

Iseljavanje iz manjih sredina u gradove

Njezino mišljenje dijeli i Slavko Lauš, predsjednik sindikata osnovnog obrazovanja HNŽ-a. Prema njegovim riječima u HNŽ-u je problem s kojim se bore mnoge sredine. “Napuštaju se manja mjesta i preseljava se u grad ili se iseljava u inozemstvo. Škole u manjim mjestima ostaju bez djece, dok sam Mostar ne bilježi drastičan pad upisanih”, komentira Lauš za DW.

Na pitanje je li zapošljavanje čak 130 djelatnika u obrazovanju postalo svrha sama sebi, jer se bilježi sve manje djece u školskim klupama ili bi trebalo ulagati u razvoj ekonomije, on kaže:”Izričito tvrdim da nikako učitelji, nastavnici i profesori nisu postali svrha sami sebi i ta priča ne stoji. Svrha su djeca i njihovo obrazovanje”.

Ovaj nastavnik i sindikalist za DW kaže da se radi se o djelatnicima godinama zaposlenim na određeno vrijeme, a kojima se radni staž prekidao od 15. srpnja do 1. rujna. Novim pedagoškim smjernicama, prema kojima u školskim razredima više ne bi bilo 30 i više nego oko 24 učenika, izbalansirao bi se broj nastavnog kadra i broja učenika.

“Znači, oni su i prije radili i dalje su nam potrebni, a samo su bili u podređenijem, nesigurnijem položaju. Mnogi od njih ovo ljeto proveli su bez traume hoće li im ugovori u rujnu biti produženi ili ne. No, smijemo li zatvarati škole kada bilježimo ionako veliki odliv mladosti, a kako će se ulagati i u ekonomiju ako ne bude imao tko raditi?”, pojašnjava i ujedno pita Lauš.

Gašenjem škola izumire selo

Ministar obrazovanja, znanosti, kulture i sporta HNŽ-a, dr.sc. Rašid Hadžović za DW kaže kako organizacijske šeme predviđaju da ne bude otpuštanja zaposlenika zaposlenih na neodređeno vrijeme, ali ni probijanja proračuna i zapošljavanja novih ljudi u sektoru obrazovanja.

“Prilikom izrade korišten je isti princip za sve škole u županiji poštujući pedagoške standarde, ali zbog smanjenja broja učenika u odjeljenjima pojedinih škola isti nisu mogli biti u potpunosti ispoštovani. Imamo i problem malih škola koje bi se trebale ugasiti, a u pravilu, gašenjem škole gasi se i mjesna zajednica i ljudi po automatizmu napuštaju tu sredinu. Nismo bili spremni podržati ponovno raseljavanje naših građana iz manjih sredina”, zaključuje ministar Hadžović.

Školske klupe sve praznije

I ovaj županijski ministar potvrđuje da se ne radi o novim zaposlenicima. “Dali smo mogućnost da 130 osoba riješi životnu egzistenciju, da zasnuju bračnu zajednicu, uzmu kredite, riješe višegodišnje probleme, a posebno da nestane neizvjesnosti s kojom su se susretali prethodnih sedam, osam, pa čak i 12 godina. Cilj nam je bio da ti ljudi ostanu u BiH, a ne da je napuštaju”, kaže ministar podsjećajući i da je više od 150 uposlenika umirovljeno u posljednje dvije godine.

No, dok se čini sve kako bi se zadržao obrazovni kadar, školske klupe su sve praznije i praznije. Naime, za razliku od prije samo pet godina sada je prosjek učenika po razredu u osnovnim školama tek 17, a u srednjim tek jedan više. U trogodišnjim zanimanjima taj prosjek je 15,5 učenika po razredu.

5 komentara

  1. Sve što je prispilo za mirovine treba slat u mirovinu. Čujem da u Grudama na birou ima 65 učiteljica pa stvarno ko sad upiše razrednu nastavu glup je ko ponoć.

    Like(3)Dislike(1)
  2. RAZLOG.
    – Relativno lagan faks za inteligentnu mladu osobu.
    – Osoba dobija akademsko zvanje i mogućnost posla u bilo kakvim političkim strukturama.
    – Uz mali poguranac kojekakvih partija (HDZ. SDP, HSP) i kojekakve veze nekako se dolazilo do posla u
    oćinskim, županijskim, državnim strukturama, a pošto ste “magistar” po novom načinu školovanja, plaća
    je sukladna zvanju. Ali jednom je moralo stati, prebukiralo se…

    Like(3)Dislike(1)
  3. Ne samo da nije manje ucitelja,nego ih je poslije svakih izbora vise.stranacka masinerija.na kraju ce sami sebi predavati gradivo.

    Like(5)Dislike(0)
  4. Ucenika manje u grudama zato sto je skupo opremati ucenika skupe knjige karte autobusne duplo skuplje nego u posusju stvorimo deset bogatih ostali ce izumrjeti polako

    Like(0)Dislike(0)
  5. Pravo stanje stvari ce se znati kroz koju godinu..nestat ce generacije..onda ce vec biti kasno.Ucitelji i nastavnici ce biti nepozeljno zanimanje.

    Like(0)Dislike(0)

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.