Ivana Čuljak: Voljela bih jednog dana napraviti nešto u Hercegovini

Kad smo o njoj zadnji put pisali, tekst smo počeli sa: “Ako se pitate gdje je Ljubušanka Ivana Čuljak…“, a sad vam odmah odgovaramo – simpatična Hercegovka koja je srca mnogih osvojila svojim talentom u kulinarskom showu “Masterchef Hrvatska”, Ivana Čuljak – Lošić, danas je na Novom Zelandu. Studij ekonomije završila je u Zagrebu, ali životni izazovi odveli su je na drugi kraj svijeta. Pitali smo Ivanu – što radi, o čemu mašta, što joj je obilježilo ovu i što želi u idućoj godini, kao i to što se kod nas treba naći na novogodišnjoj trpezi…

Otkud i kako teče život na relaciji Australija – Novi Zeland?
“Nakon Meksika, znanja i iskustva koje sam stekla tamo, odlučila sam se za novu avanturu u meni totalno nepoznatoj zemlji. Pogotovo s one gastro strane. Novi Zeland je doslovno na kraju svijeta i nije neka usputna zemlja. Zapravo, uopće nisam puno razmišljala, to je bila spontana odluka, a takve odluke u životu sa sobom donose najbolje stvari. A Australija je samo bila nagrada za Božić gdje sam sama sebi odlučila pokloniti jedno putovanje i posjetiti svoje prijatelje koje tamo žive i koji su definitivno učinili sve da mi Božić u Sydneyu bude k’o Božić u Klobuku.”

Koliko se sadašnji život razlikuje od djetinjstva i rane mladosti u Ljubuškom?
“Razlikuje se, jako se razlikuje. Živim u drugoj kulturi s ljudima koji imaju druge navike. Ljubuški znam kako diše, ovdje trebaš naučiti disati s okolinom. Stranac si i kao takav trebaš poštovati mjesto gdje dolaziš. Stvar je u tome da si ja gdje god da idem, tražim neke stvari koje će mi zamijeniti ljude i mjesta iz Hercegovine i Zagreba. Npr imam svoj NZ bajer kojim trčim, imam novozelandski Diamond di izlazim van, imam i jednu divnu obitelji iz Mostara s kojima valjam “brata” fore. “Feel like home” gdje god da idem.”

Što ste novog, kada je u pitanju hrana, naučili na tim putovanjima i novim životnim odredištima?
“Upoznajem i trudim se upoznati njihovu kulturu stola, od prehrambenih navika koje mi se u Novom Zelandu čak pretjerano ni ne sviđaju, pa sve do njihovih vina, domaćih proizvoda koji su specifični za mjesto gdje putujem. Jedan tanjur puno govori o jednom narodu. Npr. Novi Zeland ima zdrave namirnice, priroda je čista i očuvana, ali prehrambene navike ljudi su generalno loše. Nazvala sam je zemljom gotovih proizvoda i umaka. Isto tako imaju odlična vina. A vinovu lozu ovdje su donijeli Hrvati i prenijeli svoje znanje na Kiwije. Danas je Novi Zeland jedan od jačih svjetskih proizvođača vina zahvaljujući upravo nama. Osim upoznavanja njihove kulture stola koja je meni bila cilj, upoznajem život i stječem iskustva koja nemaju cijenu i koja ti nitko ne može oduzeti.”

Što je bilo najveće otkriće?
“U Novom Zelandu nisam imala velikih otkrića kao u Meksiku počevši od njihove predivne kulture do hrane, ali raditi s Kiwijima bilo je uistinu teško jer su mnogo hladni za jedno toplo balkansko srce. Pošto se nisam dosad u poslu susrela s takvim hladnim narodom, rad s njima je definitivno najveće otkriće u smislu upoznavanja sebe i pomicanja svojih osobnih granica.”

Kuhate li hercegovačke recepte, ‘ubacite’ li imalo naših specijaliteta?
“Moram prvo napomenuti da nisam onaj tip osobe koji kad ode vani kuka kako mu fali naša hrana. Nisam. U meni to više ima sentimentalno nostalgičnu priču nego da mi se točno jede neko naše jelo. Jer zapravo zato i putujem, da probam nešto novo. Ali priznajem, volim drugim ljudima skuhati našu hranu i tako prezentirati sebe, upoznati ljude s našom kuhinjom i običajima. Ili jednostavno one koji su davno otišli iz Hrvatske mirisom hrane podsjetiti na dom. Srce k’o kuća!”

Što mislite da bismo trebali uvesti u našu prehranu – jesmo li konzervativni kada je u pitanju hrana?
“Mislim da imamo super namirnice, jer znam da je sve zapravo domaće i zdravo. Isto tako mislim sa smo kao konzervativni narod konzervativni i kad je hrana u pitanju. Nigdje zapravo i nisam čula da ljudi više hvale svoju kuhinju nego narod u Hercegovini. “Ma nema do naše hrane” rekli bi. Daleko od tog, imamo divnu hranu, ali da nema do naše hrane – ima. Ne treba ništa mijenjati, samo se treba poigrati sa onim što imamo.”

Preporuka za novogodišnji meni…?
“Rekla bih da bude miks Hercegovine i Novog Zelanda sa puno janjetine, ali ću se predomisliti i reći neka bude umjereno. Sve dijete svijeta započinju 1.1., pa nećemo puno komplicirati.”

Što Vam je, na privatnom planu, obilježilo ovu godinu?
“Definitivno putovanja, tri polumaratona, i ljudi oko mene koje direktno i indirektno utječu na moj mali svijet.”

A na poslovnom?
“Tu sam jako ponosna na moju Bokeriu, restoran u Splitu koji je zapravo ja i koji je među 100 najboljih restorana u Hrvatskoj i među deset najboljih u Dalmaciji. Na svoju liniju slastica #nekajedukolače u Ljubuškom u restoranu Natural i ponosna sam što sam svoje mjesto pod suncem dobila i u Novom Zelandu.”

Kakve su želje za 2016.?
cite>”Najvažnije mi je da budem zdrava. Sa zdravljem čovjek može sve.”

Postoji li nešto što ste željeli, a niste uspjeli ostvariti u ovoj godini?
“Mama kaže da nisam bez razloga tvrdoglava i da što naumim to ispunim. Sve što je bilo na mojoj “to do” listi je ispunjeno, zapravo dobila sam i više od toga.”

Imate li u planu neke nove destinacije?
“Naravno. Svaki dan mi na pamet padne nešto novo. U glavi se kuhaju neke male ali i ozbiljne ideje. Trenutno kombiniram nešto početi sa kolačima i van naših granica. Ali o tome za par mjeseci.”

Kako ćete, s kim i uz koja jela, Vi ispratiti staru i dočekati Novu godinu?
“To bih vam mogla reći tek na staru godinu, pet do 12. Bit će spontano i sa ljudima koje volim!”

Maštate li, možda, da se vratite u Hercegovinu i otvorite svoj restoran s tradicionalnim i egzotičnim jelima?
“Voljela bih jednog dana napraviti nešto u Hercegovini, kao moj poklon mojoj zemlji. I mama i tata od kojih sam naslijedila ovu ljubav i znanje to bi vodili. I bila bi to cool i drugačija priča o Hercegovini sa receptima iz svih zemalja gdje sam kuhala.”

Imaju li neke namirnice zaista afrodizijačka svojstva, ili je sve ‘u oku/okusu promatrača’?
“Pošto volim sve, meni je sva hrana afrodizijak.”

I za kraj – jednostavan recept koji će novogodišnju trpezu učiniti čarobnom…?
“Iako sam rekla da sve dijete svijeta počinju na Novu godinu, priču moramo završiti s nečim slatkim, šećerom na kraju. U Novom Zelandu i Australiji jako je trendy kad je hrana gluten free, posebno slastice. Stoga vam dajem jedan “zdravi”: kaloričnu gluten free Ferrero tortu:$

Biskvit:

  • 4 jaja
  • 150 g muscovado šećera
  • 200 g vrhnja za kuhanje
  • 150 ml mlijeka
  • 250 g tostiranih lješnjaka
  • 200 g maslaca
  • 300 g tamne čokolade 50% kakaa
  • 2 žlice gustina

Krema:

  • 200 g vrhnja za šlag
  • 400 g nutelle
  • 100 g lješnjaka

Skuhati lješnjake s vrhnjem i mlijekom. Izblendati sve skupa u gustu lješnjak kremu.
Čokoladu rastopiti sa maslacem. Žumanjke istući sa šećerom. Pomiješati kremu od lješnjaka sa rastopljenom čokoladom i žumanjcima.
Dodati dvije žlice gustina.
Na kraju ulupati bjelanjke u snijeg i nježno špatulom umiješati u smjesu.
Peći u kalupu (22 cm), 40 min na 150 stupnjeva. Provjeriti čačkalicom.
Kad je torta hladna izmiksati vrhnje i dodati nutellu. Premazati tortu kremom i obložiti tostiranim grubo mljevenim lješnjacima.

Sretnu Novu godinu i neka bude slatka k’o ova torta.
Voli vas Ivana i #nekajedukolače

Andrijana Copf  l  Dnevni list 

3 komentara

  1. Sretna i njoj Nova godina, i Uskrs i Božić i rođendan… 🙂

    Like(3)Dislike(0)
  2. Sta, ne kontam sta ce ona to napravit u hercegovini, skuvat rucak ha ha. Zar nitko vise nezna skuvat nista u cijeloj regiji.

    Like(4)Dislike(0)
  3. Ma sta ce ona jadna i kukava XD

    Like(2)Dislike(0)

Napiši Komentar

Komentari su djelo i osobno mišljenje njihovih autora