Parlament Bosne i Hercegovine u kome sjede zvaničnici koje je narod direktno birao na izborima nisu željeli na zadnjoj sjednici ni razgovarati o problemima malinara i smiljara, a kamoli usvojiti neki zaključak koji bi spriječio propadanje ne tisuće zasađenih hektara pod ovim kulturama.

Inicijativa je u startu odbijena, a jedan od komentara je bio taj kako je u BiH na snazi slobodno formiranje cijena, te kako nemaju nadležnost reagirati. Na sjednicama koje koštaju po nekoliko stotina tisuća maraka državni, ali ni federalni zastupnici nemaju vremena za priču o pravim problemima građana.
Loš plasman

Više udruženja apeliralo je u posljednjih dva mjeseca na entitetske, županijske i državnog ministra poljoprivrede, kao i gospodarske komore i vanjskotrgovinsku komoru BiH da im pomognu. Tek u posljednjih nekoliko dana, kada su malinari najavili blokade pojedinci iz institucija su reagirali, dok na smiljere politička elita uopće ne obazire pažnju.

U više navrata veliki i mali proizvođači smilja, kao i struka apelirali su na vlast daovu granu ubaci u sustav, zaštiti proizvođače i potakne proizvodnju jer je Hercegovina bez pomoći države već udarila temelje u ovoj oblasti. Poticaji toliko, kako kažu, nisu važni, važno im je da država zaštiti i promovira u svijetu hercegovački brend i da spriječi nelegalno tržište.

Na javne pozive i apele nitko ne reagira, a prva prava žetva smilja u Hercegovini skoro da je propala. Tone smilja ostat će na njivama jer mali proizvođači nisu mogli naći otkupljivače koji će im otkupiti zelenu masu, a sa druge strane nisu imali novca da prerade ulje u smilje i eventualno ga prodaju na taj način.

Oni koji su imali sreće i prodali zelenu masu dali su je za mizerne cijene. Tek je nekoliko hercegovačkih destilerija, iako su bili pod pritiskom, odlučilo da plati kilogram svježe mase od 2 do 2,5 marke. Kažu da je to realno i da imaju zaradu i na taj način, ali da nisu imali prostora da otkupe velike količine.

Država zakazala

Drugi su pak vršili otkup za cijenu od 0,5 do 1,3 marke po kilogramu svježe mase, no ni kod njih nema dovoljno prostora da otkupe velike količine. Spas su malim proizvođačima ponudili u Udruženju malih proizvođača smilja iz koga su obavijestili članove da su našli kupca za ulje smilja. Ono što se mora uraditi jeste da se smilje treba preraditi i poslati na analizu, a cijena kilograma ulja trebala bi biti 1000 eura. Ono što narod odbija jeste to što nisu spremni više novca ulagati u ovu kulturu jer ne vide da će situacija biti bolja. Većina njih također nema novca za destilaciju jer destiliranje jedne tone smilje košta oko 500 maraka. Oni koji imaju novca stoje u redu za čekanje jer kapacitet destilerija u Hercegovini nije toliki da u tjedan dana može preraditi sve nasade. Mnogi se bune kako im se smilje već posušilo i kako je počelo gubiti eteričnost. U jednoj hercegovačkoj destileriji kazali su nam kako će oko 30 posto nasada ove godine ostati nepobrano.

U međuvremenu je na desetine građana svoje nasade preoralo iz inata. Svima njima nisu krivi ni oni koji su obećavali prosperitet nakon sadnje smilja, ni oni koji nude male cijene, već država koja je svojim nemarom i nezainteresiranošću za malog čovjeka uništila još jednu šansu za bolje sutra.