Ispričati ću vam jednu priču koja je mene učinila osobom kakva danas jesam. Priču koju će mnogi prihvatiti s dozom sumnje, ali ništa zato. Ispričat ću je svejedno.
Dogodilo se to prije, a evo, sad će 16 godina. Tada sam bila još dijete, s dječjim snovima i nadama. Sjećam se, na televiziji se prikazivala Eurovizija ili tada Evrovizija. Noć je bila malo hladna, vjetar je upravo počeo puhati, njišući grane u laganom ritmu. Sve je bilo točno onako kako treba. Na televiziji je svirala neka grupa iz 90 – ih, i ja sam pozorno pratila kada će moj favorit nastupit. Sjećam se da su to bili neki Englezi, jer dijete kakvo sam i bila, nisam zapamtila naziv grupe. U sobi sam bila sama i to mi je odgovaralo. Uvijek sam voljela sama gledati televiziju. Ne volim kad mi smetaju.
Napokon je došao taj trenutak – Englezi će nastupati! Moje dječje srce je poskakivalo od sreće! Pobijedit će, znam to. Ali, u tom trenutku zazvonio je telefon. Taj prokleti telefon koji kada kasno zazvoni, donosi samo loše vijesti. Ni taj poziv nije bio iznimka. Loše vijesti. On je mrtav. Njega nema više, samo sam to čula. Englezi su pjevali, publika je bila na nogama. Pobijedit će, znam to.
Moje dječje srce je prestalo kucati. Njega nema više u gradu, na pločnicima, na kavama…Bio je osoba koju je Bog volio. Podario mu je tople oči, veliko srce i dovoljno ljubavi da ga nitko tko ga je znao, ne zaboravi. Doslovno sam ga obožavala. Bio je sve ono što ja sada nisam.
Vidjela sam ga u svakom kafiću, kako sjedi sa svojim prijateljima. Vidjela sam ga u svakom osmijehu nepoznatih ljudi, u svakoj suzi koju sam pustila zbog njega. Vidjela sam bol.
Danas, kada su vremena drugačija i kada se Evrovizija zove Eurovizija, shvaćam da se ništa nije promijenilo. Negdje, neki novi klinci umiru kao što je i on. Neki novi klinci voze auta istom brzinom kao i on, i umiru u njima kao što je i on. Mladi i jednostavno neodoljivi Bogu. Bol je bol. Ostaje ista i nakon što prođe sto godina.
Neki novi klinci sada hodaju gradom i podsjećaju me na njega. Opet ga vidim u njihovim očima punim života, u njihovim osmijesima punim iskrenosti. Opet se bol vraća, a možda nije nikada ni otišla. Samo sam naučila živjeti s njom.
Evrovizija je završila, Englezi nisu pobijedili. Moje dječje srce je prestalo kucati.
mala
1. Napisao esc@pe, uključen 03-05-2007 18:25
lijpo, lijepo... al' žalosno. Valjalo bi malo više ovakvih kolumna... samo ne baš tužnih. [smiley=wink]
|
2. Napisao x, uključen 17-06-2007 02:11
tek sada sam naletio na ovaj text, dok rijeci ne idu, jer vidio sam te osmijehe, nemam prikladno smajlica koji to nije, da ga posadim ovdje.
|
3. Napisao blue girl, uključen 30-06-2007 22:12
ODLIČAN TEXT!Pomalo tužan,skoro sam se rasplakala!![smiley=sad]
|
4. Napisao xxxxxxxx, uključen 02-07-2007 21:10
i ja sam tek sada vidio ovaj tekst. previse je ovakvih prica u nasim malim grudama. a to da cemo uvijek vidjet nase PRIJATELJE iako ih vise nema... pa zasluzili su. Zato ovi novi klinci koji procitaju ovaj tekst... pamet u glavu. Pozz svima
|
5. ja
Napisao PsIhO, uključen 03-07-2007 19:47
extra tekst, svaka čast, trnci me prođu kad se sjetim onih kojih nema
|
6. Napisao tugo nemoj me ubiti, uključen 04-07-2007 05:09
stvarno tuzno,ali jako lijepo.pomalo sam tuzna kad ovo ciatm,odma se sjetim.........nije bitno[smiley=sad]
|
7. Napisao Šta te briga, uključen 05-07-2007 19:09
Nisu mrtvi sve dok ih se neko sjeća, možda nam sada nedostaju ali su tu negdje u našim srcima.
Poz svima dobar tekst
|
8. Svi pametni...
Napisao kata, uključen 06-07-2007 01:30
Tužno,zaista tužno.Prvi put sam uopće naletila na ovu stranicu i evo odma tema "u sridu".Ja sam Gruđanka i znao o čemu pričate.Evo,sad će ljeto,a svako ljeto je ko minsko polje.Samo čekam kad će mi javit za novu tragediju.A ŠTA MI RADIMO DA SPRIJEČIMO TO BESMISLENO POKAPANJE MLADOSTI??Dajemo djeci od 16,17 god aute,"samo će se prođirati po čaršiji" izgovor je svakog roditelja.Evo,mog tate prvog.Imam brata koji još nije napunio 18 a tata mu daje da vozi auto...NEŠTO SE MORA PROMIJENITI!!!!!!!!Ja roncam stalno,i roncat ću.Apeliram na roditelje da čuvaju svoju djecu,i da znaju da ne rade ništa dobro kad im daju ključeve od nekakvih bjesnih makina,jer svi znamo kako,odnosno gdje "jedan đir" može završiti!I TO SE BAŠ VAMA MOŽE DOGODITI...A tko onda pati više od roditelja!!???
|
9. HRVATSKI
Napisao ha,ha,ha,ha., uključen 07-07-2007 02:35
[smiley=angry][color=#00FF00][/color]OVO JE JAKO TUZNO,ALI I VEOMA LEPO,DOPADA MI SE.zamalo da zaplacem.
|
10. young white brotha
Napisao 2pac, uključen 08-07-2007 06:36
And I can't help but wonder why, so many young kids had to die
Caught strays from AK's and the driveby
Swollen pride and homicide, don't coincide
Brothers cry for broken lives, mama come inside
Cause our block is filled with danger
Used to be a close knit community but now we're all cold strangers
Time changes us to stone them crack pipes
All up and down the block exterminating black life
But I can't blame the dealers
My mama's welfare check has brought the next man chrome wheels
Shit's real, I know ya feel, my tragedy
A single mother with a problem child, daddy free
Hanging out picking up game, sipping cheap liquor
Gamin the hoochies hoping I can get to sleep with her
It's a man's world, staying strapped
Fantasies of a nigga living phat, but held back
Pipe dreams can make the night seem hopeless
Wide eyed and losing focus... on my block
|
11. Napisao nadimak, uključen 12-07-2007 03:27
ej jebote naježila sam se...svaka čast...
|
12. Napisao svaka čast, uključen 22-07-2007 19:07
svaka čast na ovome....podsjetilo me na mog rođaka koji je tako poginuo.....žalosno,ali istinito
|
13. Napisao ppocet cu plakati  , uključen 19-08-2007 23:45
smrc smrc
|
14. Napisao jako tužno ali istinito..., uključen 21-08-2007 00:49
GRUDE, tako malo mjesto a tako postaje tužno i žalosno u našim srcima kada sa sjetimo svih mladih koji su izgubili živote na ovim našim seoskim cestama. Nažalost to nikada neće prestati jer to je nešto jače od nas, od života i svega. Bog je tu koji odlučuje i koji nas voli imati blizu sebe. Svi vi koji se sjetite svojih dragih koji više nisu na ovom svijetu, znajte da nas te drage osobe kojih više nema gledaju sa neba i čuvaju nas zajedno sa dragim Bogom!
|
15. Ovo je i više nego tužno....
Napisao Untitled, uključen 04-09-2007 19:49
Svaki dan možemo čuti kako je netko poginuo ili je je ozlijeđen to je tako tužno jer su to sve mlade osobe koje imaju još čitav život pred sobom to me podsijeća na mog rođaka koji je poginio prije dvije godine u sedamnaestoj godini.Možete zamisliti koliko su svi njegovi bližnji a pogotovo koliko su njegovi roditelji proplakali i koliko su propatili!!!Oni i dalje plaču i pate naravno kao i svi roditelji ali pronašli su neku utjehu u Bogu i molitvi.Svi vi koji ste izgubili neku dragu osobu sjetite se da se oni sada zajedno s Bogom smiješe i čuvaju nas!!!
|
16. Napisao garava, uključen 23-04-2008 23:12
kako good priča,tužno 
|
|
- Molimo da sadržaj poruke bude u kontekstu članka.
- Osobni verbalni napadi bit će uklonjeni.
- Molimo ne koristite komentare za link osobne stranice. Takav link bit će uklonjen.
- Zbog velikog broja komentara koje nismo u stanju nadzirati molimo da sve neprikladne komentare za koje smatrate da trebaju biti izbrisani prijavite na link Prijavi
- Komentari su vlasnistvo njihovih autora.
|
Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.6
AkoComment © Copyright 2004 by Arthur Konze - www.mamboportal.com
All right reserved |
Komentara (16)
