Čović: Hrvate uznemirava “bauk” bošnjačke Federacije

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović u ponedjeljak će u ime BiH predati zahtjev za članstvo u EU ministru vanjskih poslova Nizozemske Bertu Koendersu. Povodom toga, Čović u intervjuu za Avaz govorio o ovom povijesnom činu.

Razgovarala: Semira Degirmendžić, Avaz

Što za Vas znači to što ćete baš Vi u ime države predati zahtjev za aplikaciju u EU?

– Osobno osjećam veliko zadovoljstvo i čast što ću kao predsjedatelj Predsjedništva u ime Bosne i Hercegovine pristupiti tom činu. Duboko vjerujem da nakon 15. veljače možemo na jedan ozbiljan način govoriti o novom početku za BiH, u smislu sve intenzivnije posvećenosti europskim pitanjima. Napori koje smo uložili u proteklih godinu dana kako bismo došli u ovu poziciju učinili su nas boljim i odgovornijim. Zadovoljan sam svojom ulogom i osobnim doprinosom svemu tome. Taj čin je bez ikakve sumnje najsvečaniji u poratnoj bh. povijesti, svojevrsna karta za europsku budućnost, a ta perspektiva nam je u ovom trenutku potrebnija nego ikada prije. Bilo je tu i glasnih skeptika koji su javno upozoravali da sada nije pravi trenutak i da treba čekati! Čekati na što? Duboko sam uvjeren da je taj način razmišljanja pogrešan jer ne vodi ka uspjehu.

Pogodno vrijeme kakvo priželjkujemo nije nešto što dolazi neovisno od nas. Naprotiv, mi smo ti koji ga stvaramo i jedino takvo razmišljanje i djelovanje nas mogu odvesti do ostvarenja naših strateških ciljeva. U ponedjeljak to na svečan način i dokazujemo. Ako stvari sagledate na taj način, postaje jasno da zahtjev za članstvo ne predajemo rano, već kasno, s obzirom na to da je to trebalo učiniti znatno ranije. Sa mnom ili bez mene, potpuno je svejedno. Najvažnije je prihvatiti činjenicu da je europski put naš jedini mogući strateški izbor i način da ojačamo državotvorne procese te izgradimo pravnu, ekonomsku, socijalnu i svaku drugu vrstu sigurnosti u BiH. Zahtjev za članstvo jedan je od najznačajnijih koraka na tom planu.

Što će od najavljenih “bolnih reformi” najviše “zaboljeti” običnog čovjeka i kada će oni koji najteže žive osjetiti neka konkretna poboljšanja od približavanja BiH Uniji?

– Što se više budemo približavali EU imat ćemo i veće poticaje reformama, a efekti približavanja će biti sve vidljiviji u svim područjima života. Uopćeno govoreći, proces europskih integracija je strukturalni makroproces namijenjen transformaciji države u članicu EU. Tu bih izdvojio dva ključna momenta: usklađivanje bh. zakonodavstva s pravnom stečevinom EU i jačanje vladavine prava u smislu da se zakoni provode i jednako važe na sve. Tu dolazimo i do izričitog odgovora na Vaše pitanje. Logika europskih integracija je takva da što se brže budemo kretali na europskom putu postajemo sve uređenije društvo, a to je temelj zdravih ekonomskih aktivnosti koje su pretpostavka boljem životu građana. U ovom trenutku naš je problem što smo tek na početku i trebat će vremena, vjerujem nekih godinu dana do dvije, da učinci promjena postanu osjetni.

Informacija o tome da je usvojen mehanizam koordinacije izazvala je burne reakcije. Kako Vi to komentirate? 

– Od samog početka bilo je jasno da mehanizam koordinacije, prije svega, mora biti temeljen na ustavima BiH, entiteta i županija. Sve izvan toga bi bilo improvizacija koja bi pojačala vertikalne međuinstitucionalne konflikte umjesto da ih kanalizira ili otkloni. Potpuno je jasno da koordinacija svih pitanja, pa tako i europskih, u visoko decentraliziranoj državi ustrojenoj na federalnim organizacijskim načelima ne može funkcionirati na centralizacijskim rješenjima. Tako oblikovan mehanizam koordinacije bio bi neustavan, a potom disfunkcionalan i samim tim neodrživ, jer snagu odluke Vijeća ministara koja definira ovo pitanje ne bismo mogli nametnuti snazi ustava bilo koje razine uključene u proces. Time bismo dobili nešto što nikome ne koristi, mehanizam stagnacija, umjesto koordinacije.

Ipak, potrebno je podsjetiti javnost da je odluka o mehanizmu koordinacije jednoglasno usvojena još na sjednici Vijeća ministara održanoj sredinom prošle godine, točnije 30. srpnja 2015., uz zaključak da će se naknadno izvršiti izmjene i dopune kako bi se odluka uskladila sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, što je na sjednici od 26. siječnja i učinjeno. O tome sam isti dan na konferenciji za tisak izvijestio javnost, kao i u telefonskom razgovoru gospođu Mogerini i gospodina Hana. Usprkos tomu, nekom je očito bilo u interesu da se javnost dezinformira kako bi se pokušao umanjiti značaj čina podnošenja zahtjeva za članstvo. Međutim, time nipošto nije zasjenjen ovaj, za nas, iznimno značajan povijesni događaj.

Kako ocjenjujete trenutni rad koalicije SDA-HDZ-SBB i vjerujete li da će odoljeti izazovima koji je prate od uhićenjaFahrudina Radončića, lidera SBB-a, i dešavanja koja su uslijedila nakon toga?

– Sasvim je jasno da je ta koalicija prijetnja mnogima koji su navikli parazitirati na nestabilnosti BiH i čije su karijere na toj podlozi stasale. Upadljivo je da, što je pozicija BiH čvršća i bliža EU, to su reakcije tih snaga energičnije, čime jasno pokazuju svoje krajnje upitne namjere i lice. Što je u konačnici i dobro, jer javnost može vidjeti tko je otvoren za europski put BiH, a tko drži fige u džepu. Ipak, teret takvog djelovanja osjećamo svi mi koji dajemo svoj najveći doprinos da napravimo iskorak ka EU. Na osobnoj razini takve tendencije me osnažuju i daju mi pouzdanje u ispravnost političkog pristupa koji integraciju BiH u EU projicira kao okvir za rješavanje svih naših problema.

Štoviše, to mi daje inspiraciju da ustrajem na europskom putu jer on neminovno vodi promjeni i zakonitosti političkog djelovanja i unapređenju kvaliteta javnosti, koja će tako postati otpornija na manipulacije.

Je li Vaš odgovor na često Vam postavljano pitanje želite li uvesti treći entitet i dalje odrečan? 

– Čak i da imam tu namjeru, ne vidim kako bi se ona mogla provesti, jer je za pitanja tog ranga potrebna suglasnost sva tri naroda, a u Federaciji BiH napose Hrvata i Bošnjaka. S druge strane ima i onih koji bi rado željeli da Bošnjaci imaju svoj entitet u kojem su politički dominanti i manje-više samostalno mogu odlučivati o svim pitanjima, na način da se ishode transformacijski procesi u Federaciji BiH koji bi vodili tom epilogu. Važno je imati u vidu da, na isti način kao što Bošnjake uznemirava priča o trećem entitetu, tako i Hrvate uznemirava “bauk” bošnjačke Federacije u kojoj Hrvati nisu relevantan politički faktor.

Važno je prepoznati i uvažiti te strahove, ali i procijeniti njihov objektivan značaj i težinu. Tek na relaciji između te dvije suprotstavljene, ali u suštini veoma slične projekcije, koje jedni drugima spočitavamo, možemo doći do šire, kazao bih i jedinstvene slike ovog problema i njegovih uzroka. Naime, treći entitet je posljedica naslijeđenih problema i odnosa koji se održavaju u okolnostima neprirodno visoke razine politiziranosti i samim tim političke osjetljivosti bh. javnosti i društva. Iznenadili biste se kada bih Vam kazao da zahtjev za trećim entitetom zapravo i nije patent hrvatskih političkih snaga u BiH. Dakako, stvari funkcioniraju i obratno.

Samim tim zahtjev za trećim entitetom se javljao i bivao sve glasniji u pravilu onda kada su uzurpirana politička prava Hrvata i kada su hrvatski politički predstavnici isključivani iz središta političkog odlučivanja u Sarajevu. Na to Hrvati nikada svojevoljno nisu pristajali i to cijeloj priči daje karakter institucionalnog i političkog nasilja, uvijenog u proceduralne okvire privida demokratskog odlučivanja. Dakle, oni koji su proteklih godina smišljali kako na razne načine potkopati institucionalnu poziciju Hrvata kao jednog od tri konstitutivna i ravnopravna naroda i koji su podržavali takve zavjereničke projekte bilo kroz izborne inženjeringe, izmjene izbornih pravila, razne platforme i alijanse prava su adresa za traženje odgovora na pitanje o trećem entitetu.

Kao prirodna i logična posljedica isključivanja Hrvata iz središta odlučivanja i sukcesivnog ograničavanja opsega njihovog sudjelovanja u tamošnjim procesima, rastao je zahtjev za autonomnim odlučivanjem Hrvata u dijelovima Federacije BiH u kojima su većina. Treći entitet je samo nominalni izraz tog političkog zahtjeva koji je do danas, nipošto slučajno i nenamjerno, evoluirao u jednu od najvećih kontroverzi.

(Avaz)

Napiši Komentar

Komentari su djelo i osobno mišljenje njihovih autora