Dijaspora se vraća nakon što je tri puta izbačena iz Vlade RH

Najava o mogućnosti uspostave ministarstva useljeništva pozitivno je odjeknula među Hrvatima koji žive izvan domovine. Dosadašnjih 12 hrvatskih vlada imalo je isto toliko različitih politika prema dijaspori. Podsjećanje na status iseljeništva unutar Vlade i Sabora najzornije oslikava takvu promjenjivu politiku. Dijaspora je u ratnim vremenima bila ponos, u miru teret.

Ministarstvo iseljeništva bilo je dio prvih triju vlada (1990. – 1992.). Nakon početnog zanosa, Manolić je predložio njegovo ukidanje zbog navodnih primjedbi o štetnom dojmu takvog ministarstva na strane vlade. Djelatnost Ministarstva iseljeništva poslije se pokušala preustrojiti kroz Hrvatsku maticu iseljenika, što se pokazalo neučinkovitim. Pod pritiskom dijaspore peta i šesta vlada vratile su je kroz, kako se tada zvalo, Ministarstvo povratka i useljeništva. No i ono se ponovno ukida dolaskom sedme, Račanove vlade. Poslije je uspostavljena Uprava za hrvatske manjine, iseljeništvo i useljeništvo pri Ministarstvu vanjskih poslova. Dakle, od sedme vlade (2000. godine) pa do danas iseljenici nemaju posebno ministarstvo. Tek je u listopadu 2011. odlučeno kako skrb o njima preuzima Državni ured za Hrvate izvan RH.

Promjenjiva politika RH događala se i sa zastupnicima iseljeništva u Hrvatskom saboru. Njihov broj stalno se smanjivao. Najprije je (1995.) bilo 12 zastupnika. Već na sljedećim izborima broj se prepolovio. Danas ga predstavljaju tri. Jednako simbolično i bez velike koristi kao kada ih je bilo 12.

Trinaesta, Oreškovićeva Vlada mogla bi biti sretna za dijasporu. Optimizam pobuđuje i činjenica što iz nje dolazi premijer. Stranka u budućoj vlasti (HDZ) također joj je sklona. Sve su to dobre predispozicije za konačno jasno artikuliranje suradnje iseljene i domovinske Hrvatske. Trenutačno, rješenje bi bilo osnivanje ministarstva useljeništva. Dugoročno, dijaspora se treba ustrojiti kroz svoj sabor sastavljen od svih Hrvata svijeta. Koji bi činili iseljenici sa svih kontinenata te Hrvati iz BiH. Oni trebaju imati poseban status jer nisu dijaspora.

Dijaspora bi iz svog sabora mogla davati zastupnike za Sabor RH, predlagati svog ministra, osnovati svoju banku, imati svoj holding, izraditi svoj adresar, imati kanal na HRT-u… Iseljeništvo bi sigurno znalo iznjedriti strategiju povratka i ulaganja. Prije svega, kako dosadašnje iseljavanje pretvoriti u prednost i kako u budućnosti potaknuti održivi povratak. Sinergija iseljene i domovinske Hrvatske može biti najjači gospodarski i intelektualni resurs. Poticajnim povratkom iseljenici mogu osigurati opstanak onima koji sada razmišljaju otići.

Takvo ministarstvo useljeništva ima prigodu postati ministarstvom spasa Hrvatske – demografskog i ekonomskog. Vladajući bi na čelo tog resora trebali staviti najboljeg mogućeg kandidata jer o njegovim će rezultatima ovisiti i koliko će se svi zajedno zadržati na vlasti.

vecernji.ba

Napiši Komentar

Komentari su djelo i osobno mišljenje njihovih autora