Popularni hrvatski karizmatik fra Smiljan Dragan Kožul već gotovo dva desetljeća na svojim duhovnim obnovama, prije posljednji utorak u mjesecu, a u posljednje vrijeme posljednju srijedu, okuplja tisuće vjernika koji dolaze u crkvu Sv. Križa u Novom Zagrebu. Na jednoj od tih posljednjih srijeda, na kojoj smo bili, okupilo se oko 2500 vjernika na molitvi ozdravljenja i iscjeljenja, s kojima se fra Smiljan Kožul upoznao dok je bio na papinskom sveučilištu Antonianum u Rimu.

– Kad sam se vratio iz Rima, gdje sam sudjelovao u karizmatskoj obnovi u Duhu svetome, želio sam to iskustvo prenijeti u Hrvatsku. Došao sam u samostan na Kaptolu 9, gdje je već fra Zvjezdan Linić vodio karizmatsku zajednicu pa sam tek ponekad sudjelovao. No 1993. poglavari su me premjestili u Siget, kako bih ovdje pokrenuo neke projekte i tu sam upoznao članove molitvene zajednice „Milosrdni Isus“, koji su se sastajali po kućama i pitali su me bih li bio njihov duhovnik i bismo li se mogli sastajati u crkvi Sv. Križa. Rekao sam im da je moguće i jedno i drugo i s gvardijan nam je to odobrio i blagoslovio – prisjetio se ove korizme fra Smiljan Kožul, kojemu su 1998. članovi te molitvene zajednice javili da u Maribor dolazi jedan od najvećih svjetskih karizmatika, p. Rufus Pereira, koji će jedan dan posvetiti samo radu sa svećenicima.

– Savjetovali mi da odem u Maribor i ondje sam upoznao p. Rufusa i pitao ga bi li došao u Hrvatsku održati duhovnu obnovu, a on je rekao: „Pješke bih došao ako treba! Jer Hrvatska sada proživljava teške trenutke nakon što je napadnuta.“ Dogovorili smo njegov dolazak za srpanj 1999. i došao je, održao duhovnu obnovu u Taboru u Samoboru i želio da ga vodim u Međugorje. Otišli smo u Međugorje i, kad smo bili na Križevcu, klečao sam pod križem i on se molio pola sata za mene i na kraju mi je rekao: „P. Smiljane, Gospodin mi kaže da trebaš početi voditi duhovne obnove za ozdravljenje, iscjeljenje i oslobođenje.“ I već sam u rujnu održao prvi seminar na otoku Ugljanu – kaže fra Smiljan.

– Kad smo se vratili s Križevca, p. Rufus je držao duhovnu obnovu u Cenacolu i tražio je od mene da i ja polažem na njih ruke. Rekao sam mu da tko sam ja da to činim, a on mi je samo rekao: „Gospodin će ti pokazati.“ I čim sam na prvog mladića položio ruke, on je počivao u duhu – kazao nam je fra Smiljan.

Padanje zna preplašiti ljude

– Što se događa kad polažete ruke na druge ljude? – pitamo ga.

– Kad polažem ruke… Isus tako zapovijeda da netko, ako ima poteškoća i bolesti, ozdravlja preko njih, kada na nekog polažete ruke i molite se za njega. Jer, poslušan Isusu, polažem ruke kao svećenik, kao što je apostolima i učenicima Krist rekao da idu i naviještaju Radosnu vijest, pozivaju na obraćenje, mole za ozdravljenje i polažu ruke. Kada se netko posve otvorio i kada svećenik ili biskup ili đakon polažu ruke, događa se da se, u jednom trenutku, tako spusti snaga Duha svetoga da osoba uđe u stanje koje se ne može riječima opisati, stanje ushićenja i radosti, nije više kadra ni stajati na vlastitim nogama – kaže fra Smiljan dodajući da to padanje, tj. počivanje u duhu, zna preplašiti ljude pa kaže kako su i naši biskupi rekli da polaganje ruku treba obavljati tako da se nitko ne preplaši, zato on od samih početaka ne polaže ruke na ljude koji stoje, nego traži da sjednu.

– I ako je osoba imala poteškoća ili je bila na krivim mjestima i kod krivih osoba, čim približim ruke, ona se ruši. Tako da i ne stignem izmoliti molitvu do kraja. No kada sjedi, opet klone pod snagom Duha svetoga, ali tako mogu izmoliti do kraja molitve iscjeljenja, oslobođenja i ozdravljenja – objašnjava fra Smiljan navodeći kako je te molitve odobrila Kongregacija za nauk vjere 2000., kada joj je na čelu bio kardinal Joseph Ratzinger (kasnije papa Benedikt XVI.), kroz „Naputak o molitvama kojima se od Boga moli ozdravljenje“, koje je Kršćanska sadašnjost prevela i objavila na hrvatskom jeziku.

Ali, kako su se i nakon objave toga dokumenta postavljala mnoga pitanja, Papinsko vijeće za laike, odnosno njegov ondašnji predsjednik kardinal Stanislav Rylku, savjetovao je da Katolička karizmatska obnova za cijeli svijet (ICCRIS) objavi „Smjernice za molitve kojima se od Boga moli za ozdravljenje“ pa je to napravila Doktrinarna komisija ICCRIS-a u kojoj su bili ugledni bibličari i teolozi. Smjernice su objavljene u Vatikanu u rujnu 2007. i objavljene na hrvatskom već u studenom 2007.

No fra Smiljana Kožula pitamo što to znači biti „na krivim mjestima ili kod krivih osoba“, a on kaže da se radi o ljudima koji su bili kod raznih vračara, bioenergičara, učitelja reikija i slično.

– Kada se svećenik samo pripremi i pozove te osobe da se skruše i da se pokaju, moli spomenute molitve, onda te osobe imaju reakcije, neki se sruše, plaču ili slično. Kroz njih prolazi strujanje, kao da se priključe na struju, kroz njihovo tijelo prolaze trnci i to je znak da Duh sveti, polaganjem svećeničkih ruku uime Isusovo, silazi u osobu, iscjeljuje njezine rane i ona postaje oslobođena – objašnjava fra Smiljan dodajući da na njegove duhovne obnove ima ljudi koji dolaze prvi put, ali da ima i onih koji dolaze redovito.

– Savjetujem da dođu, kažu gdje su bili i što su radili, da se za njih pomolim, ali obavezno im savjetujem da idu na klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu. Svakog ponedjeljka imam svetu misu u 18.30 u crkvi Sv. Križa i nakon nje jednosatno klanjanje, tada se molimo, slavimo Božje milosrđe, zazive, krunicu te molitve za ozdravljenje, iscjeljenje i oslobođenje. Ako postoji u mjestu u kojemu žive molitvena zajednica, preporučljivo je da pristupe toj molitvenoj zajednici. Sve ovisi jesu li duže bili u nekoj lošoj praksi – kaže fra Smiljan, a na pitanje što s onima koji ne žele doći, a njihove ih obitelji žele dovesti na njegove duhovne obnove, kaže da u tim slučajevima pomaže samo zajednička obiteljska molitva.

– Molitva je moćna i Bog je onaj koji je svemoguć, zato obitelj treba početi moliti na tu nakanu. Kad obitelj moli za nekog člana koji odbija pomoć, nakon nekog vremena ta osoba ipak pristane, dođe i očituje se da su okuženi i vidjevši da ima muke doći u crkvu, sudjeluje i to želi – kaže fra Smiljan kojega je posebno obradovala nedavna vijest iz Vatikana, kada je papa Franjo rekao ispovjednicima da osobe s duhovnim smetnjama odmah upute egzorcistima.

– Obradovao sam se kada je papa nedavno pozvao sve svećenike, kada susretnu osobe koje imaju poteškoća, da ih šalju lokalnim egzorcistima. Naglasak je upravo na – lokalnim. Zato bi prema papinoj želji u jednoj nadbiskupiji ili biskupiji trebao biti ne samo jedan egzorcist nego u svakom gradu. U Rimu, primjerice, svaki dekanat ima svoga egzorcista, a ima 20 dekanata. U svijetu u kojemu živimo toliko je prisutna magija da je rimski vikar odlučio da u ordinarijatu postoji poseban ured za molitve ozdravljanja i oslobađanja, koji vodi jedan monsinjor koji ima iskustva – kaže fra Smiljan, koji je, dok je živio i radio u Rimu, surađivao s najpoznatijim svjetskim egzorcistom Gabrijelom Amorthom, koji je nedavno preminuo.

Dobra ispovijed oslobađa

– Italija je katolička zemlja i mediji u Italiji otvoreni su takvim temama pa je don Amorth nastupao je na televiziji i tumačio ljudima kome će se obratiti ako imaju duhovnih problema. U Italiji svaka biskupija ima više egzorcista upravo zbog toga što je današnja potreba takva, u vremenu u kojemu živimo ima jako mnogo osoba koje, nažalost, kad dođu u neke poteškoće, idu krivim osobama. I umjesto da bi ozdravili i oslobodili se, postaju okuženi – kaže fra Smiljan objašnjavajući kako se „okuženost“ može prepoznati po tome što osoba ne može moliti, ne može ući u crkvu, a ako i dođe u crkvu, onda joj se spava i opsjeda je san.

– San je toliko omami da nije kadra pratiti što se u crkvi događa. Iz svoga iskustva mogu reći više sam puta iskusio da, kada se počne moliti za osobu, dok se još nije očitovalo da je prisutan zloduh, događalo se da su osobe klonule jer ih je san obuzeo. Kasnije se očitovalo da je u njima snažno bio prisutan zloduh – kaže fra Smiljan koji, i kada ispovijeda, na kraju ispovijedi uvijek moli molitvu otklinjanja, koju može moliti bilo koji svećenik.

– Mnogima koji su imali poteškoća upravo dobra ispovijed i ta molitva dovoljna je i oni se oslobađaju. Savjetujem im da poslije dođu na klanjanje, na posljednju srijedu u mjesecu i redovito mi zahvaljuju da im je nakon svega toga dobro. Također, mnogo me ljudi zove da imaju čudne pojave u kući, da im se svjetlo samo isključuje ili vrata sama otvaraju. Ili prozori. Da im se televizor isključi sam od sebe i kasnije sam uključi… da čuju korake po tavanu i slično. Žele da dođem i da se pomolim kod njih doma. No najprije im kažem da obave ono što ću im savjetovati: da krunicu Božjeg milosrđa i zazive Božjeg milosrđa u obitelji izmole kroz devet dana i na kraju jedna osoba blagoslovljenom vodom, moleći Vjerovanje, Očenaš, Zdravomarijo i Slavaocu, blagoslovi kuću i dvorište. Od stotine onih koji su tražili da im dođem moliti doma samo mi je jedna osoba rekla da joj to nije pomoglo, jer je u toj kući učinjeno veliko zlo, ubijena osoba. Otišao sam i nakon toga što sam molio, bilo je u redu. Ljudi mi zahvaljuju da je to nakon molitvi nestalo. Jer zlo ne može biti ondje gdje se Boga slavi! Gdje se s vjerom moli Oca, Sina i Duha svetoga da oslobodi i ljude i prostor – objašnjava fra Smiljan čije se duhovne obnove posljednje srijede sastoje od tri dijela, tj. molitve za Hrvatsku i hrvatski narod, slavljenja i molitvi za ozdravljenje te svete mise.

– Prvi je dio molitva za Hrvatsku i hrvatski narod, za obraćenje, kada molimo krunicu koja je nastala u Pokretu krunice sa zazivima „Zemljo hrvatska, Bog te blagoslovio“. U drugome dijelu, upravo ono što su kardinal Ratzinger i kardinal Rylko u dokumentima savjetovali kako će se moliti za ozdravljenje, po tim savjetima mi slavimo, kličemo i pjevamo Duhu svetome i onda molim molitvu za ozdravljenje, iscjeljenje i oslobođenje. Ta molitva nije nikakav egzorcizam, nego molitva kojom sve to predajem Gospodinu. I upravo u tom drugom dijelu događaju se ozdravljenja i iscjeljenja. Naime, izričito stoji u tim dokumentima da se molitve za ozdravljenje i oslobođenje, osim molitve vjernika, ne smiju moliti za vrijeme svete mise, ali tom drugom dijelu programa, u slavljenju, prema uputama kako treba moliti, svaki put molim i tada se događaju iscjeljenja, ozdravljenja i oslobođenja – kaže fra Smiljan dodajući da je bilo „veličanstvenih čudesa“.

– Na primjer, kod jedna osobe koja je izgubila vid i čije su oči su stradale s tri godine života i koja je vidjela samo svjetlost. Počela je dolaziti na duhovne obnove i drugi ili treći put kada sam molio onaj dio molitve za one koji imaju problema s očima, s ušima… osjetila je snažnu toplinu u očima i, kad je otvorila oči, ostala je iznenađena, pogledala oko sebe i vidjela ljude. Bilo je to sve u medijima – prisjeća se fra Smiljan, kao i slučaja jednoga Slovenca. Naime, na svakoj duhovnoj obnovi barem dva-tri autobusa dolaze iz Slovenije.

– Taj je Slovenac radio na željeznici i, dok je prikapčao vlakove, dogodila se nesreća i ostao je nepokretan, bio je u kolicima. Kad je došao treći put na duhovnu obnovu i kod mojih molitvi za osobe s bolesnom kralježnicom, čuo je da mu Gospodin kaže: „Ustani!“ i on je ustao i počeo je hodati. Plakao je od sreće! On je nekoliko puta dolazio i nakon toga i ljudima je svjedočio kako četiri godine nije mogao ustati i stati na svoje noge, a sada hoda i Gospodin mu je za vrijeme molitve dao zdravlje – svjedoči fra Smiljan.

– Zatim je tu primjer i gospođe iz Slavonskog Broda koja je imala tumor na jeziku. Bila je praktična vjernica, išla je nedjeljom na misu i došla je s grupom iz Broda, jer uvijek dođe jedan ili dva autobusa, pa su joj se molitve nakon prvoga puta jako svidjele. No tada su joj morali odrezati pola jezika, liječiti je zračenjem i praktički nije mogla govoriti nakon svega toga, bilo joj je jako teško. Molila se kod kuće i sljedeći put kad je došla u jednom trenutku osjetila je snažnu toplinu u ustima i nakon svega otišla je u toalet, otvorila je usta i ostala iznenađena jer joj je jezik narastao! I mogla je ponovno govoriti. Otišla je na Rebro gdje je operirana i liječnici su joj rekli da ne znaju kako se to dogodilo, ali da je njezin jezik sasvim zdrav i normalan – kazao nam je fra Smiljan Kožul.