Hercegovačka brda puna kadulje i vriska pa je hercegovački med vrhunske kvalitete!

Već odavno je poznato da su hercegovačka brda puna ljekovitih trava i bilja. Pođete li bilo gdje u prirodu možete osjetiti miris kadulje, vriska, smilja i drugih biljaka što u čovjeku izaziva divljenje prema jednoj takvoj ekološki očuvanoj prirodi i okolini. Tako je svakako i u predjelu Borka pa naviše prema izvorištu rijeke Lištice, gdje uz huk vode koji osvježava u ove prve ljetne vrućine ima i ljekovitog bilja koje širi svoj ugodni miris ovom prekrasnom širokobriješkom dolinom…

Krenuli smo uskom cestom preko Donjeg Graca prema Gostuši gdje je nas dočekao domaćin Drago Ćavar koji svoje umirovljeničke dane provodi baš ovdje u svojem rodnom selu baveći se pčelarstvom. Iako uz put vidimo kao i svugdje u Hercegovini površine otete kamenjaru na kojima je zasađeno smilje, naš domaćin uživa brinući se za svoje košnice i pčele. Već na prvi razgovor da se vidjeti da je Drago prava enciklopedija pčelarstva i da su pčele njegova radost ali i zdravlje. Prvu košnicu Drago je nabavio davne 1952. godine i od tada do danas uvijek je imao svoje košnice i neprekidno se bavio pčelarstvom. A kako i ne bi, cijeli kraj je Bogom dan baš za pčele, kadulja i vrisak su izrasli iz svakog kamena, priroda je čista i pravi je ekološki raj.

U hladu njegove stare kamene kuće započinjemo razgovor o kraju, Gostuši , pčelama. Dok razgovaramo Drago ustaje svakih desetak minuta kako bi ‘provirio’ na pčele koje neumorno rade i skupljaju nektar od kojeg će kasnije napraviti med.
-Moram pripaziti jer se pčele znaju izgubiti u slučaju rojenja i mogu otići zauvijek pa sam uvijek na nogama, priča Drago novinaru ABCportala. Danas imam oko 80 zdravih košnica o kojima se svakodnevno brinem. Doduše, u zimskim mjesecima oko njih nema skoro nikakva posla ali u proljeće kad počnu raditi i mediti moram i ja.

Pitali smo Dragu koliko meda donose sve te njegove košnice a on iznosi svoje bilježnice u kojima je sve zapisano unazad trideset godina.

-2005 i 2006. godine pčele su nam prikupile po 1372 i 1352 kilograma meda a bilo je godina kad po košnici nismo imali niti kilo. Ali pravi pčelar će pčelama uzeti samo višak meda koji im ne treba i ništa više od toga. Ako im ostaviš dovoljno hrane na proljeće će biti dobro motivirane za nova prikupljanja. Ova godina do sada je dosta dobra i nadam se odličnoj količini a kvaliteta je uvijek vrhunska, med iz ove netaknute prirode je pravi Božji dar za sve one koji ga upotrebljavaju u prehrani u bilo kojem obliku, kaže Drago dodajući kako je hercegovački med vrhunski proizvod kojeg na žalost nema onoliko koliko ga treba pa se ljudima po trgovinama zna nuditi uvozni med koji ima lošu kvalitetu i često je obična patvorina.

Ovaj vrijedni pčelar nam otkriva kako njegove pčele ne obolijevaju puno i većinom su društva potpuno zdrava. Sve vezano za ove pčelarske poslove Drago obavlja kvalitetno i na vrijeme. Dugogodišnje iskustvo mu pomaže da pravilno pretpostavi i procjeni situaciju oko košnica i pčela što je nekad možda i od presudne važnosti. Uz razgovor mu nije teško otići do pčela i pokazati nam kako izgleda saće gdje pčele polažu nektar, pokazuje nam i kako izgleda završeno i medom napunjeno saće. Ne propušta nam ponoviti da je Hercegovina pravo podneblje gdje se može proizvesti ekstra kvalitetan med kao nigdje drugo jer je okoliš još uvijek čist i zdrav i bogat ‘ispašom’ što je svakako jedan od glavnih uvjeta za dobru kvalitetu meda.

Nastavljamo razgovor i dalje u ugodnom društvu a Drago nam otkriva još neke detalje iz svojeg života sljubljenog s prirodom i cijelim ovim krajem. Dragina ljubav uz pčelarstvo je također i lov a nekima je sigurno poznato da je Drago sa još dvojicom svojih rođaka davne 1985. godine u siječnju za vrijeme jake snježne zime koja je zahvatila Hercegovinu iz jedne drage iznad Radošica izvukao i spasio promrzle sestre Čuljak iz Bogodola koje su pješice išle prema Širokom Brijegu planirajući uhvatiti autobus za Mostar gdje su išle u školu.

Ostavljamo Dragu, pčele i Gostušu spuštajući se vijugavom i uskom cestom s pogledom na nove površine zasađene smiljem kojem je ovdje eto i prirodno stanište, do nekog drugog puta Gostuše u nizu ispod teksta koje je za čitatelje ABCportala snimio Ivan RAMIĆ.












1 komentar

  1. I gdje plasirati taj med na kraju krajeva???
    Podili dzabe po selu i amen!

    Like(0)Dislike(0)

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.