Imotski na koljenima: Nogometni velikani ponikli su tu, a kakvo je sada stanje u jednom od najdarovitijih područja Dalmacije

Imotski i Imotska krajina oduvijek su bili rasadnik vrsnih nogometaša, od onih s nacionalnom reputacijom, do onih s europskom i svjetskom. Buljan, Gudelj, Boban, Ćelić, Rebić… Da dalje i ne nabrajamo. Svi oni ponikli su u imotskim nižerazrednim klubovima. Iznikli baš onako iz živa kamena i tek kada su došli u ruke stručnjaka pokazalo se da su to europske i svjetske klase.

Da je tako bilo i s ostalim talentima, da su pravovremeno stavljeni pod pasku stručnjaka pa da je Hajduk onda kao nositelj nogometa u Dalmaciji bar malo više posvećivao pažnje Imotskom bazenu, tvrdimo da Hajduku, ali i nekim drugim klubovima, ne bi trebalo uvoziti nogometnu radnu snagu.

Kakvo je sada stanje u jednom od najdarovitijih područja Dalmacije, kada su u pitanju nogometni talenti. Ono najtragičnije jeste činjenica da je mladih svakim danom sve manje. Ove školske godine samo u srednjoj Tehničkoj školi u Imotskom upisan je jedan razred manje. Devedeset posto su to dječaci u najistančanijoj nogometnoj dobi od 14-15 godina.

Zatvaranje u uske okvire

Također, otežavajući čimbenik napretka mladih nogometaša je zatvaranje omladinskih škola, svatko u svoje klubove. Imotska krajina trenutačno ima sedam nogometnih klubova, Mračaj, Mladost, Croatia, Kamen, Imotski, Vinjani te odnedavno novi klub Imotski 1991. I svi oni imaju svoje omladinske škole ili bar obvezan rad s mlađim kategorijama.

Ima li i može li biti zajedništva i koordinacije između klubova kada su u pitanju najmlađi, u zajedničkom radu, pravovremenim selekcijama?

Profesor Ivica Pavić iz NK Imotski pokušao je na jednom mjestu okupiti struku koja radi s mladima, predočiti im što o tome razmišlja. Na zajednički sastanak došli su predstavnici pet klubova.

Osim toga, recimo da je Hajduk potpisao ugovor o suradnji s Croatiom iz Zmijavaca pruživši mogućnost da se tamošnjoj omladinskoj školi priključe i ostali, klubovi s talentiranim igračima, i da oni rade po programu Hajdukove škole, ali niti jedan jedini mladi igrač iz Imotske krajine nije došao u Zmijavce.

Imotski je potpisao ugovor o sportskoj suradnji sa zagrebačkim Dinamom, a Dinamo također nudi širom otvorena vrata za svakog mladog igrača. No ni tu nema zainteresiranih.

Problem u politici

– Vidjeli smo demografsku sliku Imotske krajine. Sve je manje mladih, a time i potencijalnih nogometaša. Zbog velikog broja klubova u budućnost će biti i sve manje stručnjaka. Doći ćemo u situaciju da klubovi neće imati neke kategorije.

– Po meni je ključan problem u politici. Nužno je da sve općine i grad, a posebno grad pokrenu inicijativu za izgradnju jednog kampa za rad s mladima. Moramo ulagati u mlade, a ne uvoziti igrače. Imamo stručnjake za rad s mladima. Drugo je pitanje jesu li motivirani. Ako nisu, treba ih motivirati jer će se to isplatiti.

– Bolje platiti njih, nego trošiti novac za igrače iz “uvoza”. Po meni bi trebao biti jedan sportski savez na nivou cijele Imotske krajine koji bi imao i zadatak koordinacije s mladih, ne samo nogometaša.

– NK Kamen, recimo, ima strategiju da prvo crpi mlade igrače iz svoje i nekoliko susjednih općina. Općina Podbablje ima, uz općine Lovreć, i Lokvičiće dovoljan broj mladih zainteresiranih igrača, no trebaju igrati u višem rangu da bi u kvalitetnom natjecateljskom sustavu stasali – riječi su Marija Kujundžića Kunte, nogometnog trenera.

– Mora se napraviti neka reorganizacija da se djeca natječu u svim kategorijama. Bez jakih liga ne možemo funkcionirati. Imotski bio trebao biti središte rada s mladima. Bez jake razvojne lige ne možemo stvoriti pretpostavke ni za igrače za treću ligu, a kamoli za drugu ili prvu.

– Svi gradovi i njihovi klubovi imaju pomoćne terene s umjetnom travom, a Imotska krajina to nema. Ne smijemo biti zatvoreni u bilo kojoj našoj općini, već zajednički raditi. To je u interesu naše djece – riječi su prof. Ivice Pavića.

 

‘Moramo u Makarsku, da djeca napreduju’

Ja i još nekoliko roditelja svoju djecu smo odveli u Makarsku u “Zmaja”. Zašto? Pa zato što želim svome djetetu napredak, ne samo u nogometu, već i pristupu, pedagoškom odnosu. Došao mi je sin do jedne razine i vidim da u Imotskom nigdje nema prostora za daljnji napredak. Svatko se zatvorio u svoju sredinu.

Zatim djeca nemaju nikakve uvjete, gdje su pomoćni tereni, teren s umjetnom travom da nam djeca ne trče po blatu i vodi? Kojom srećom da se usuglase naši klubovi u interesu najmlađih.

Gledajte, Primorac iz Stobreča u tom smislu fuzira se s klubom iz Podstrane samo zbog najmlađih, Omladinac iz Vranjica ustupa svoje igralište nekim klubovima iz susjedstva. Hajdete to vi vidite u Imotskoj krajini? Neće nitko da s nikim i govori o napretku djece. Eto tu je problem –  veli nam u ime nekolicine roditelja Petar Lelas.

 

slobodnadalmacija.hr

4 komentara

  1. Zasluženooo,jer tko je god s njima poslovao svakom su ostali dužni,počevši od “onog” ekonoma Tonkovića pa sve do nekadašnjeg glavešine Mrge

    Like(4)Dislike(0)
  2. Malo o Grudama pisite okanite se imotskog i posusja,omladinski pogon gruda nikad bolji 170-80 djece,po tome pitanju smo bolji od svih klubova iz imorske krajine i vecine u hercegovini,samo gdje su uvjeti gdje je umjetna trava,cudi me sta djecu i drzi da treniraju u takvim uvjetima,svaka cast trenerima dole

    Like(0)Dislike(1)
  3. Travari….

    Like(1)Dislike(0)
  4. Metnite ljubu Grizelja za napadaca

    Like(1)Dislike(2)

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.