In memoriam prof. dr. sc. Vjekoslav Šimunović

Dickensovu misao da „na ovom svijetu nije beskoristan nijedan čovjek koji nekome drugom olakša teret življenja“ stalno je ponavljao, posebice kada su studenti bili u pitanju, naš (čovjek prije svega i geograf), prof.dr.sc. Vjekoslav Šimunović.

Rođen je 17. veljače 1960. godine u Pocrtama, općina Grude. Suprug i otac četvero djece. Čovjek, brat, prijatelj. Profesor na našem Fakultetu s bogatim iskustvom u različitim društvenim aktivnostima. Diplomirao, magistrirao i doktorirao na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Od akademske 1995. godine radi kao vanjski suradnik na tadašnjem Pedagoškom fakultetu (nakon sveučilišnog preustroja na FPMOZ-u), Sveučilišta u Mostaru. Autor je mnogobrojnih znanstvenih i stručnih radova, urednik i priređivač raznih časopisa i drugih publikacija. Njegov društveni doprinos na polju vođenja raznovrsnih projekata i aktivnosti unutar PU Grude i MUP-a ŽZH nadopunjavali su njegov izraziti talent za rad s mladima. Komunikacijske i socijalne vještine, te iskrena ljudska suosjećajnost i kolegijalnost bila su ona svojstva koja su ga činila dinamičnim pokretačem društvenih zbivanja i omiljenim likom sredine u kojoj je živio i sredina u kojima je radio. Kao član mnogih sportskih udruženja (nogomet je posebno obilježio njegov život) aktivno je sudjelovao u mnogobrojnim manifestacijama sportskog karaktera, ali i kao član značajnih sportskih udruženja (razna povjerenstva i stručne komisije Nogometnog saveza BiH). Svojim pozitivnim stavom i pristupom poslu, sadržajno, metodološki i na mnoge druge načine unaprijedio je nastavni proces, posebice vezan uz terensku nastavu jer je kao ljubitelj prirode bio izniman voditelj, pažljivi promatrač, veliki znalac i sjajan učitelj.

U ovom trenutku nema riječi koje mogu ocrtati njegov stvarni lik, one su tek slika koja pokušava ocrtati trag jednog iznimnog čovjeka i ono što kao ljudi nosimo kao uspomenu na našeg voljenog prof.dr.sc. Vjekoslava Šimunovića.

U ovom trenutku boli, u Gospodinu i njegovu obećanju vječnoga života, nađimo utjehu i kao ljudi nastavimo živjeti dostojni uspomene na našeg prijatelja i profesora:

Da me netko upita kakav bi koristan savjet dala cijelom čovječanstvu,

rekla bih-

Očekujte nevolju kao neizbježan dio života, a kad se dogodi,

Podignite glavu visoko, pogledajte je ravno u oči i recite:

„Ja sam veći. Ne možeš me pobijediti”.

A u sebi, ponovite najutješnije riječi na svijetu:

„I to će proći”. (Ann Landers)

FPMOZ