Ja, iz loze bisera i nepametnih emotivaca, ne znam nego ostati!

Moj djed Božo bio je spreman da tog jutra krene sa svojim najboljim prijateljem u nepoznato i pokori jedan silan ocean pod nogama. Kad se probudio, poljubio je svoju staru majku i s vrha zadnje stepenice još jednom je pogledao svoj svijet zbijen u toj zlatnoj dolini što se prosula ispod Butorovice sve do Humca, ko kesa puna uz cestu izgubljenih dukata.

Piše:  Martina Mlinarević Sopta | Facebook

I ostao. Njegov najbolji prijatelj danas je jedan od naših najbogatijih iseljenika. O dedo, nepametni emotivče.

Onih teških i turobnih godina rata, dvaput smo mi djeca bili spremni sa najlonskim kesama punim plastelina, salveta koje smo sakupljali, školskim portretima u demode odjeći i žutim ofucanim medom pod rukom. Jednom da bježimo u Rijeku, drugi put u Švabiju. Moja se mater popela na vrh zadnje stepenice držeći se za ogradu da ne potone i nevidljivom suzom sašila svaki oblak na čudesnom plavetnilu od Humca do Hardomilja. Rekla je da ćaća neće moći, ni znati bez nas. I ostali smo. O majko, biserko.

Jučer je najbolji prijatelj mog brata otišao u Njemačku. Bratovo sve, djetinjstvo, dječaštvo i mladost u autobusu za bolje sutra. Sa stotinama i tisućama drugih mladih. Ukidanje radnih dozvola u tom nekom tuđem boljem sutra, naše jadno danas ostavlja u jezivoj pustoši. Samo križaš imena koja nedostaju. Kao ono kad u godinama starosti gledaš na razrednim fotografijama tko je još živ. Ovaj put su doduše samo na tren umrli, umrli za nas i ovo ovdje; da bi se opet rodili negdje drugo, za neke sretnije i normalnije fotografije svog života. Svako novo jutro tražiš lica koja nisu na svojim starim mjestima na kavi. Znaš da im je dobro, da je u redu i da je ispravno, ali te isto malo boli. Ruka u zglobu dok mašeš s kolodvora, rupa u duši jer je svakim odlaskom povećana rupa oko tebe u kojoj stojiš. Ponor bez dna u zemlji bez smisla.

Jebem vam život! Vama, od najniže općinske do najviše državne instance. Vama, nesposobni idioti i kriminalci koji trenutno hladite jaja po luksuznim vikendicama, dok u kolonama na graničnom prijelazu u Crvenom Grmu ljudi ne idu da se okupaju u moru, namažu paštetu, pa se vrate s noći. Nego idu, da što prije zaborave sve ovamo. Gdje si nula, a ne čovjek, gdje od prvog do prvog ne živiš nego životariš ko pas lutalica, ako posla uopće imaš. Idu da ostanu. Čujete li bagro, idu da ostanu…Boli vas đon obraz kojeg nemate. Vaša ekipa sa razrednih i obiteljskih fotografija je uhljebljena i nakrala je za iduća tri naraštaja hlađenja jaja.

Nek je sretno svima, koji ste se spakirali, koji se pakirate, koji ste otišli ili tek planirate. Da zagrlite sreću sa što manje muke. Bit će vam možda često teško, ali se sjetite da ste na teško naučili. Normala, ta niste džaba ovdje govna jeli svaki dan. Nego da vam sada život vrati najboljim. Imajte što više uspjeha i osmijeha, naučite te hladnjake po zapadu kako se smije od srca. Znate vi to, i kad je najgore, znate dobro…

Ja, iz loze bisera i nepametnih emotivaca, ne znam nego ostati. U kretenskim genima nam tako. Sa moje zadnje stepenice, možeš vidjeti čarobne i zagrljene kao poslije lude pijane noći – Prenj, Vran, Čvrsnicu i Čabulju. A ako se dobro zagledaš vidjet ćeš i Glavatičevo.

Kad se zaljubiš recimo, ono do srži, iznad sebe i svega što znaš, ljubav u nas ima takvu boju. Ko Neretva u Glavatičevu. Tako vrluda i miruje, opija i ubija. I đe ja, to, vani da nađem? Ni s miljama ojra. O Marta, glupačo.

11 komentara

  1. Šta bi bilo da svi odemo, treba ostat i borit se za bolje sutra, jer ono postoji samo se treba izboriti za njega…

    Like(1)Dislike(1)
  2. Martina, lako je tebi ostat kad si na državnoj plaći, pita bi te ja bi li mogla bez Neretve da si bez posla????

    Like(5)Dislike(1)
  3. Bravo Marta, ljudi samo odoše, i ne samo mladi, nego i mlade obitelji, pa i stariji, i nitko ne postavlja pitanje kamo ovo vodi….sve nas manje ima tu, svi šute i trpe, svi se predali nekoj stihiji

    Like(2)Dislike(2)
  4. ajde radi nesto

    Like(0)Dislike(1)
  5. Normalno da će ići,kao da ih ima što zadržati u ovoj jadnoj i čemernoj državi bez ikakve perspektive.Posla ni za lijeka, svi glume da im je bajno,a ljudi su doslovno gladni.Kome se god ukaže prilika neka bježi odavde koliko ga noge nose, jer divno je sad,kakva nas vremena čekaju za par godina.

    Like(2)Dislike(0)
  6. Dao bog da svi odu iz BiH samo nek Bakir,Čović i ostala lopovska bagra ostanu sami u njoj sve sa svojim vilama i milionima,puuuuu…

    Like(1)Dislike(0)
  7. koji cinizam I ironija! za ovakvo sto moras proci sve patnje I zato ovaj tekst zvuci pateticno a ne stvarno prozivljen, jer patnje se ne glume. I cemu psovke u tekstu, zar se na taj nacin pokazuje dubina? I s kojim pravom ljude sa zapada zvati hladnjacima sa zapada…pa zar nije poruka teksta da su hladnjaci upravo oko nas?…cemu samohvala, drugi to bolje cine…ali to treba znati.

    Like(1)Dislike(4)
  8. Marta,sve si u pravu. Otisao sam odozdo,fali mi sve osim eura. Sad ce neki reci da sam lud ali ako sam lud,nisam glup. Treba se borit za dobro kod svoje kuce ali BORIT. Nemojte nepravdu presucivat ma koliko kostalo.

    Like(1)Dislike(0)
  9. Kada patite vi sto ste otisli vratite se i ne patite za eurima,sta ce vam to je nuzno zlo kao i drugi novac bez kojeg ne mozes zivjeti na ovoj zemlji,zato pogledaj brata i susjeda u oci i kazi mu :trebam te i volim i mislim da i ti to isto odjecas za mene i sa bozjom pomoci mozemo i ovdje zivjeti i graditi bolje sutra za nasu djecu i molimo Boga da oprosti i nama i nasima sto nismo prepoznsli da nigdje nije lijepo kao u kraju naseg djetinjdtva.

    Like(1)Dislike(0)
  10. ova je se sigurno uhljebila dobro pa sad soli pamet drugima

    Like(1)Dislike(0)
  11. STA KENJA VISE OVA MARTINA,SVAKO MALO

    Like(0)Dislike(1)

Napiši Komentar

Komentari su djelo i osobno mišljenje njihovih autora