Kako je kilogram duhana postao nepoželjniji od kilograma droge?

Nedavno su me na putu iz Imotskog u Split, prometni policajci zaustavili čak četiri puta. Uljudbeno i formalno kako se već od policije očekuje, ali na sve četiri lokacije postavljeno mi je pitanje na istu temu: “Gospodine, prevozite li šta duhana?

Društvo je odavno postalo podložno promjenama, koje se u svim aspektima življenja, doživljavaju gotovo svakodnevno. Tako ono što je vrijedilo još prije petnaestak dana, već danas poprima svoj drugačiji, prilagođeniji oblik ili jednostavno, uopće ne vrijedi. Takve su promjene vidljive i u svijetu financija, gdje su ti vremenski rokovi ponešto drugačiji, slijedom zakonodavnih procedura, ali zato odgovarajuće promjene nisu ništa rjeđe. Vidljivo je to i u financijskim strukturama koje u konačnici plaća krajnji potrošač, odnosno bilo koja osoba iz ostvarenih vlastitih prihoda. Posebno je to uočljivo na primjeru duhanskih prerađevina, gdje sve te poreze, prireze, takse i ostala davanja, u konačnici; kroz konačnu cijenu krajnjeg proizvoda; zapravo plaća kupac.
Duhan. Već sam spomen njegova imena, kod pušača, izaziva tople i memljive asocijacije vezane uz ugodu. Prapostojbina duhana je andsko područje SAD-a, odakle se polako širio diljem svijeta. Uz pšenicu i kukuruz, prva je poznata kultivirana biljka, za čiju prilagodbu postoje konkretna materijalna saznanja i neosporni dokazi. Duhan je kroz dugi vremenski period prolazio različite faze primjene i forme uživanja. Tako se, nakon što bi prošao fazu obrade i sušenja, mogao pušiti zamotan u veće, reprezentativnije listove. Takve su, primjerice, različite proslavljene cigare. Prosušen i usitnjen mogao se motati i u papir, kakav je i oblik raznolikih cigareta. Jedno je vrijeme gotovo na čitavom području zapadnog dijela SAD-a, bilo popularno i žvakanje duhana. Također je svojedobno bilo prakticirano i šmrkanje duhana u obliku posebno usitnjenog praha. U burmutu su posebno uživali pomorci u svojim dugim morskim putovanjima.
Već sredinom 17. stoljeća u Francuskoj se osniva oblik državnog monopola nad duhanom, koji je uključivao nadzor sadnje, uzgoja, prerade i prodaje duhanskih proizvoda. Od tog vremena sve državne tvorevine nastoje imati potpunu kontrolu nad tržištem duhanskih proizvoda. Uzgoj duhana i na našim područjima ima zanimljivu povijest. Još je Austro-Ugarska, za vrijeme svoga postojanja, poticala sadnju i uzgoj duhana, mada su i ranije postojali različiti stupnjevi sadnje duhana, mahom za osobne potrebe. Danas je prava rijetkost, diljem dalmatinske Zagore, vidjeti da netko uzgaja neku značajniju količinu duhana. Makar i za osobne potrebe. S druge strane, režim nadzora nad prometom duhana i duhanskih prerađevina, možda i nikada u svojoj povijesti, nije bio tako strog i rigorozan kao posljednjih tjedana. Svima nam je jasno da su državne financije u lošim okvirima, ali čudi toliko inzistiranje na mogućnosti utaje.Nedavno su me na putu iz Imotskog u Split, prometni policajci zaustavili čak četiri puta. Uljudbeno i formalno kako se već od policije očekuje, ali na sve četiri lokacije postavljeno mi je pitanje na istu temu: “Gospodine, prevozite li što duhana?“ Nakon mojih negativnih odgovora, mirno su me pustili da nastavim vožnju, bez dodatnih pitanja ili naknadnih provjera. Možda je bila i neka formalno organizirana akcija vezana uz duhan, ali se nisam mogao oteti dojmu, kako je upravo duhan postao veliki neprijatelj državnih financija. Ili veliki prijatelj, ovisno kako se gleda.Jedna od urbanih legendi tvrdi kako na kilogramu duhana, ni švercer ne može zaraditi ništa pa samo svima smeta. Ta ista urbana legenda tvrdi dalje kako na kilogramu droge mnogi uključeni itekako imaju dobru zaradu pa je zato došlo vrijeme da je kilogram duhana postao zamjenski neprijatelj broj jedan. Ne ulazeći u procjene takvih i sličnih urbanih legendi, sjetio sam se jednog poznanika koji je strastveni kolekcionar luli za pušenje. Njegova kolekcija broji nekoliko stotina različitih primjeraka. Iako nepušač, u prostoriji u kojoj je smjestio vlastitu kolekciju, uvijek se mora osjetiti miris duhana, koji dopire iz otvorenih kutija. Uvijek sitno narezan, uvijek mirisan duhan i uvijek najbolje kvalitete. Duhan, koji je nekada odgojio i othranio čitave generacije predaka.

Piše: Ante Juroš
Izvor: Dalmacija news

1 komentar

  1. Politika…unistiti seljaka.

    Like(0)Dislike(0)

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.