Kako je ‘teta Violeta’ postala milijunašica i tko je hercegovački biznismen koji je zgrnuo bogatstvo na WC papiru?

Ljubičasta priča o uspjehu već godinama dolazi iz Gruda. Gospođa koja se predstavlja kao “teta Violeta” dok briše stakla s kuhinjskim ručnikom uz riječi: ’Čudo jedno!’, u kratkom je vremenu postala sinonim tvornice higijenskih proizvoda suverenog lidera na regionalnom tržištu s proizvodima koji kupce nalaze u čak 15 zemalja.

Ljubičica kao glasnik proljeća puna je pozitivnih asocijacija i zato sam njezino latinsko ime Violeta uzeo za brendiranje svoje tvrtke, kaže vlasnik i predsjednik Uprave Petar Ćorluka koji je brzo i jednostavno riješio bitnu poduzetničku dilemu ‘graditi brend ili raditi za brend’.

Ušao je u biznis kojim se bavi tek nekoliko moćnih globalnih korporacija pa je uz osobno samopouzdanje te potporu obitelji i zaposlenika od “Violete” u kratkom razdoblju stvorio prepoznatljivi brend od Slovenije do Makedonije.

– Nismo nikoga kopirali, nastojimo biti drukčiji. Veliki sustavi su tromi, naša prednost su brzina i fleksibilnost. Prvo i osnovno pravilo je – visoka tehnologija i najbolja kvaliteta. Ulažemo u proizvodnju i neprekidno tragamo za inovacijama: želimo novo, bolje i kvalitetnije. To je ključ našeg uspjeha – pojašnjava hercegovački poduzetnik razloge snažnog rasta.

Tko je Petar Ćorluka, čovjek koji zapošljava više od 900 ljudi u tri države i širi se geometrijskom progresijom. Za početak, važno je ono što s ponosom ističe ‘nikad ništa nisam kupio u privatizaciji, sve što sam stvorio plod je rada, vizije i poslovnih poteza’.

Potječe iz siromašne poljodjeljske obitelji, a sklonosti prema poduzetništvu testirao je 1990. godine kad je u bivšoj Jugoslaviji potpuno ozakonjen privatni biznis. Ostavio je mjesto pravnika u “Putevima” Grude, gdje se vratio nakon završenog fakulteta u Sarajevu, osnovao trgovačku tvrtku “Prodex” i počeo s uvozom južnog voća s nekoliko suradnika.

Razvio je maloprodaju, otvorio supermarkete i postao zastupnik niza prepoznatljivih prehrambenih proizvoda. Uvidio je da se neke proizvode nepotrebno uvozi pa je odlučio ući u proizvodnju. Po njegovu mišljenju to je logičan slijed jer “prvi novac se zaradi u trgovini, a onda svaki ozbiljan poslovni čovjek želi investirati u proizvodnju, jer proizvodnja stvara novu vrijednost”, kaže Ćorluka.

Nije slučajno ušao baš u “higijenski” biznis. Riječ je, objašnjava, o visoko obrtnoj robi koja ne ostaje dugo na zalihama jer se traži i u krizi.

Tvrtka “Violeta” osnovana je 2001. godine, a brend “Violeta” lansiran je godinu dana kasnije. Krenulo se s proizvodnjom toaletnog papira, papirnatih maramica, vlažnih maramica, pelena, a na kraju i deterdženata i omekšivača.

Značajan iskorak učinjen je 2011. godine kada je u Svetoj Heleni, pokraj Zagreba, investicijom od 12 milijuna eura pokrenuta proizvodnja toaletnog papira i kuhinjskih ručnika. Ručnici “Violeta” nevjerojatnom su brzinom osvojili kupce.

Strelovit rast kompanije čije je sjedište u Grudama uvjetovala je kvaliteta i inovativnost proizvoda, ali i izvanredna marketinška komunikacija kojom su se uspjeli ‘udomaćiti’ praktično u svim domovima u zemljama regije. U inovativnu reklamu i atraktivan promotivni film uložili su 80.000 eura.

Nakon 15 godina “Violeta” radi godišnji promet veći od 100 milijuna eura, zapošljava više od 900 djelatnika u 13 poslovnica u BiH i Hrvatskoj, raspolaže flotom s više od 300 vozila u vlastitoj distribuciji, asortiman joj čini više od 200 različitih proizvoda u 15 higijenskih kategorija.

Ima tri moderna proizvodna pogona od kojih su dva u Grudama i jedan u Svetoj Heleni kraj Zagreba.

Najnoviji kompleks u Grudama, vrijedan 20 milijuna eura, tehnološki je u svjetskom vrhu, a poseban je i po najvišim ekološkim principima – pokreće ga solarna energija, crpi vodu iz vlastitog izvora i stvara ‘nula otpada’.

Petar Ćorluka ima jednostavan recept za uspjeh – treba raditi ono što čovjek voli i bolje od konkurencije. Za uspješno upravljanje tvrtkom, kaže, najvažnije je izgraditi sustav. Ne prakticira tzv. autokratski, već demokratski stil upravljanja.

– Postavljam se kao da nisam vlasnik, pa čak ni predsjednik Uprave, već samo dio menadžmenta.

Na sastancima razmjenjujemo ideje i prijedloge. Nastojimo se usuglasiti o svemu. Prihvaćamo prijedlog koji po mišljenju većine ima najjaču argumentaciju. Pri tom je, uvjetno rečeno, manje važno tko je dao prijedlog. Vrlo često se dogodi da prijedlog mojih suradnika bude ‘jači’ od mog i tada sam zapravo najsretniji, jer znam da imam kompetentne i stručne suradnike – ističe Ćorluka.

Dodaje da svakodnevno prati svaki segment poslovanja, želi stalno biti informiran i o svemu ima vlastiti stav, ali ga ne nameće ako drugi imaju bolje rješenje. Za najbliže suradnike Ćorluka bira stručnjake s idejama i vizijama te, što smatra vrlo važnim, psihički stabilne osobe. Dio sustava upravljanja u njegovoj tvrtki je i poseban softver, koji prema različitim kriterijima može vrednovati rezultate rada svakog od njih.

– Naravno da kao vlasnik i prvi čovjek kompanije imam viziju razvoja poduzeća i da donosim odluke o strateškim ulaganjima. Te odluke, međutim, uvijek se temelje na elaboratu, odnosno studiji izvodljivosti – tumači Ćorluka.
Stalno investirati, inzistirati na najmodernijoj tehnologiji i vrhunskim proizvodima poslovni je kredo Petra Ćorluke. Pri tome traži maksimalnu racionalnost, teži štednji i samofinanciranju što je za konkurentnost, u današnje vrijeme recesije kad plaćanja kamata ne rijetko dovodi rezultat u negativnu sferu, osobito važno.

‘Morate imati ciljeve koji su realni i morate ići korak po korak. Jasno je da u početku, kada po prirodi stvari nemate iskustvo, morate imati i sreću. U početku vas nosi entuzijazam i volja, ali imate i dosta neznanja. Dakle, u početku vam je potrebna velika sreća, a kada se pozicionirate više se ne smijete oslanjati na sreću, instinkt i na hrabrost, nego na znanje i inovativnost. U kaotičnoj tržišnoj situaciji uspijevali su hrabri, a sada je prednost znanje, sistematičnost i iskustvo. Više se ništa ne smije prepustiti slučaju, sve se mora pratiti i analizirati – objašnjava Ćorluka.

Osobitu pažnju poklanja radnicima jer drži da je nezadovoljan radnik uvijek loš radnik. Ponosno ističe činjenicu da u cijeloj poduzetničkoj karijeri nije imao nijedan spor sa zaposlenicima. ‘Uvijek se s radnicima dogovorim, jer mora uvijek biti i jedna i druga strana zadovoljna. Smatram da ljudi moraju moći živjeti od svog rada, kaže Ćorluka.
Pored “Violete” Petar Ćorluka vlasnik je tvrtke “Prodex”, odnosno dva šoping-centra u BiH; staračkog doma, dječjeg vrtića čiji se program odvija po programu Montessori; hotela u Sarajevu koji ima kategoriju pet zvjezdica. Njegova imovina procjenjuje se na više od 150 milijuna eura.

Ipak, još uvijek smatra da je uspjeh relativna stvar. Treba stalno pratiti trendove, stalno učiti. Ja sam 26 godina privatni poduzetnik, a svaki dan vidim da mi nešto nedostaje, da nešto novo moram savladati i nastojim učiti od najboljih. Ključ svega je ulagati u obrazovanje. Osobno imam ozbiljne planove ulagati u obrazovanje.

TOP-LISTA BALKANSKIH KAPITALISTA

​Magazin “Forbes” objavio je redovnu listu najbogatijih ljudi, a naveo je i Top-listu deset ljudi na Balkanu koji raspolažu s najviše novca. Ovdje valja naglasiti da ovo nije realna lista najbogatijih jer “Forbes” zapravo radi listu najvećih dioničara, odnosno bogatstvo pojedinog poduzetnika procjenjuje po vrijednosti dionica u njihovu vlasništvu. To je jedini kriterij imućnosti koji se može transparentno pratiti, pa ispod radara prolaze oni čija imovina nije toliko vidljiva.

1. Ivica Todorić

Najbogatiji čovjek na Balkanu i dalje je hrvatski biznismen i vlasnik koncerna “Agrokor”. Jedini je u kategoriji milijardera i na putu da uđe na listu globalnih bogataša. Zapošljava 40.000 ljudi. Mala sjena na uspjehu je korporativna zaduženost koja se postavlja kao pitanje pri svakom Todorićevu poslovnom iskoraku, zbog čega njegovo poslovno carstvo budno motre banke.

2. Emil Tedeschi

Osnivač i predsjednik Atlantic grupe čiji je stalni rast znatno pojačala kupnja Droge Kolinske važi za najefikasnijeg hrvatskog milijunaša. Počeo je 1989. u očevoj tvrtki a poslovno carstvo je sagradio na kupnji ‘neželjenih’ brendova. Bogatsvo mu smanjuje disperzirana vlasnička struktura u Atlantic Grupi, nakon što je u inicijalnoj javnoj ponudi skupljao kapital.

3. Ante Vlahović

Neretljanin iz Komina, istarski zet, najveći je dioničar moćnog ‘Adrisa’ koji je postao financijskom institucijom koja raspolaže velikom količinom novca na računima a u portfelju ima uspješne ‘Maistru’, ‘Cromaris’ i ‘Croatia osiguranje’. Najstabilniji je i najslobodniji hrvatski milijunaš. On nije dužan, on je kreditor. Mnogima je i simbol kontinuiranog rasta.

4. Branko Roglić

Njegov ‘Orbico’, kao udarni dio raširenog biznisa s 15 tvrtki, službeno je najveća distributerska kompanija u Europi, posluje u 18 zemalja, zapošljava preko 3000 ljudi i bliži se prometu od 1,5 milijardi eura, i to s jako malom zaduženošću. Vlasnik je hotela, petnaestak vila, posjeduje čarter-flotu od 30 brodova, ulaže u maslinarstvo i vinarstvo…

5. Miodrag Kostić

Najbogatiji srbijanski biznismen i suvereni “kralj šećera” iz Novoga Sada bavi se i trgovinom, nekretninama, brokerskim poslom, ima banku u Srbiji i udjele u slovenskoj banci, jako ulazi u turizam. Ima luksuzan objekt na Kopaoniku, kupio je ‘Kempinski’ u Portorožu, a sad želi kompleks istog lanca u Hrvatskoj. Elitni paket zaokružit će portoroškom zračnom lukom.

6. Iza i Samo Login

Bračni par Login, najimućniji Slovenci, glavni su osnivači poduzeća Outfit7, specijaliziranog za razvoj mobilnih aplikacija i videoigara, među kojima je najpoznatija ‘Talking Tom’, a dio tvrtke posluje kao obiteljska fundacija. Vrijednost posla Loginovih procjenjuje se na 1,1 milijardu eura, dok njihova osobna imovina vrijedi 617 milijuna.

7. Drago Malinović

Počeo je još u vrijeme rata u BiH 1993. godine s trgovinom građevinskim materijalom da bi poslovanje proširio i na proizvodnju građevinskih armaturnih mreža u pogonu u Banjoj Luci, odakle plasira na više izvoznih tržišta među kojima su Hrvatska i Srbija. U 2015. njegova kompanija ‘Komerc-mali’ iz Prnjavora imala je ukupan prihod od 122 milijuna eura.

8. Hamed Ramić

Osnovao je građevinsku tvrtku ‘Euro-asfalt’ 1996. godine, nakon završetka rata u BiH. Radio je za niz privatnih investitora, od sarajevskog Bosmala do hotela Bristol, luksuzno obnovljenog arapskim kapitalom. Radi na autocestama u BiH, Sloveniji i Albaniji, probio se i na tržišta Njemačke, UAE te Mauritanije. S 420 zaposlenih ostvari godišnje 110 milijuna eura prihoda.

9. Petar Ćorluka

10. Veljko Đukić

Veljko Đukić vlasnik je kompanije “Super-petrol” iz Banje Luke, čiju okosnicu poslovanja čine trgovina te prijevoz nafte i naftnih derivata. Kompanija ima pet benzinskih crpki te skladišta i terminale za naftne derivate i tekući plin, kao i hotel. U prošloj godini ‘Super-petrol’ je ostvario ukupne prihode od 180 milijun KM (90 milijuna eura).