Kreativni roditelji u BiH: Djeci dali imena Staklo, Prozor i Sin

Ishak Kolonić, umirovljenik iz Donje Ljubije, kod Prijedora, završio je svoj put dug stotinama kilometara koji je trajao nekoliko godina i prikupio gotovo sva imena i prezimena naroda u Bosni i Hercegovini, pišu Nezavisne novine.

U njegovoj jedinstvenoj kolekciji koja je podijeljena u dvije knjige nalazi se 14.370 osobnih imena, za koja je pojašnjeno značenje i porijeklo, kao i oko 320.000 prezimena, od kojih najkraća imaju samo dva slova, a najduža i preko 20. Tako on od dugačkih prezimena izdvaja Hadžimuhamedović, Ejzalalajbegović, Hadžisulejmanović, Hadžihafisbegović, Numanbegović, Gavrankapetanović i Hamdibarjaktarević. Kada su kratka u pitanju, to su Bu, Mi, Ot, Uk i El. Mnoga prezimena se sastoje od vlastitog imena i prezimena pa tako postoje Halilbašić, Omerhodžić, Islambegović, Sinanbašić, kao i ona koja su ista kao i vlastito ime i to Avram, Budiša, Dragoje, Fehim, Fabijan.

Kako kaže Kolonić, koji inače ustaje nešto prije tri sata ujutro, za sve je bilo potrebno mnogo vremena i novca, a sve je pratilo i mnogo zanimljivih scena i dogodovština.

“U Stocu sam prikupljajući prezimena ušao u katoličko groblje. Ljudi gledaju, vide nepoznat tip uredno sa kravatom i torbicom luta po groblju. Na sreću, neko me prepoznao s televizije i tada su shvatili da radim na prikupljanju prezimena”, priča nam Kolonić.

Inače, prema njegovom istraživanju najstarije prezime u BiH je Čengić, a najmnogobrojnije je Kovač.

Prva destinacija na njegovom putu je bio Prnjavor jer su, kako je rekao, još u bivšoj Jugoslaviji tu živjela 24 naroda, pa zanimljivije mjesto za početak potrage nije mogao naći.

Obišao 84 općine

Put ga je odveo u ukupno 84 općine u BiH, a svoje izvore tražio je u arhivima, bibliotekama i raznim drugim mjestima.

Kada su imena u pitanju, njegova knjiga koju je izdao prije nekoliko godina svjedoči kako roditelji često nisu imali inspiraciju za ime, a isto tako i da su nekad znali da odu u krajnost.

“Jedna gospođa je jednom sinu dala ime Prozor, a drugom Staklo, a jedna je svom sinu dala prosto ime Sin”, kaže Kolonić i dodaje kako je, da bi pojasnio porijeklo pojedinih imena, morao koristiti brojnu literaturu.

U širokoj lepezi imena nije mu bilo lako ni da pronađe porijeklo svog imena.

“Primjera radi, imaju imena Isak i Izak. Prvo je židovskog, a drugo arapskog porijekla, a ja se zovem Ishak, što je rijetko ime”, kaže on.

Kako je zaključio, ogroman broj imena koja su djeca dobivala su naslijeđena i dodjeljivana su po imenu djeda ili pradjeda ili nekoga iz obitelji za koga se smatralo da je pošten, vrijedan i čestit.

Na naslovnoj strani njegove knjige “Prezimena naroda i porodičnih koljena” također piše kako se radi o nedovršenom izdanju, za što ima jednostavno obrazloženje.

“Nedovršeno je zato što sva prezimena nikad niko neće prikupiti”, tvrdi Kolonić, koji se također bavi istraživanjem obiteljskih korijena i pravljenjem obiteljskih stabala.

Monografija ”čaršije”

Inače, prva knjiga koju je napisao je “Priča o jednoj čaršiji” i to je svojevrsna monografija Donje Ljubije u kojoj je zabilježeno sve bitno u ovom mjestu u posljednja dva stoljeća.

“Nisam bio lijen. Tu sam popisao sve ijednu obitelj i njihove potomke koji su ovdje živjeli do 1992. godine, kao i 670 objekata i u kojima je živjelo oko 4.500 stanovnika. Jedini problem koji sam imao je taj što ljudi nisu htjeli da pričaju i da mi pomažu. Kada sam objavio knjigu, onda su se javili. E sad ne može”, priča on.

Iako nam se učinilo kako će ovaj šezdesettrogodišnji električar u mirovini narušenog zdravstvenog stanja nakon svega uzeti pauzu i odmoriti se od pisanja i prikupljanja podataka, on je pun novih ideja, koje jedva čeka da realizira.

“Sljedeća knjiga na kojoj radim će se zvati ”Za svakog ponešto”, a to će u stvari ona i biti. Tu je obrađeno 1.426 svjetskih znanosti, države s glavnim gradovima i statistički podaci, mitologija, svjetska čuda i velike izreke mudrih ljudi. Kada će izaći pitanje je novca i mog zdravstvenog stanja. Zasad sam uradio jednu trećinu. Čim završim ovu, tražit ću što ću dalje raditi”, kazao nam je Kolonić.

Ovom čovjeku statistika i brojke mnogo znače, a u prilog tome govori i njegov, kako ga je sam nazvao “Dnevnik rada”, u koji u posljednjih 12 godina upisuje jutarnju i dnevnu temperaturu, vrijeme kad je ustao, dan kad je pao prvi snijeg i slično.

Dani života

“Kad ustanem prvo što uzimam u ruke je dnevnik. Također, u posljednje vrijeme počeo sam da bilježim i dane života, a do sada imam 22.716 dana”, priča Kolonić.

Od djetinjstva, točnije od 13. godine, gaji i veliku ljubav prema enigmatici, a godinama je pravio križaljke u brojnim listovima, navode Nezavisne novine.

“Moj pokojni otac mi je donosio džepne križaljke, a ja sam se tada zainteresirao za te kockice. Dugo sam ih ispunjavao i osvajao nagrade, a najednom sam osjetio da sam dovoljno dobar da ih mogu i sam praviti. Okušao sam se u svim područjima enigmatike, a ima ih oko 150 vrsta, da bih 1988. godine stekao titulu majstora. Bio sam suradnik svih enigmatskih listova u bivšoj Jugoslaviji, a do sada sam ih objavio 2.670 svih vrsta”, kaže on.

Kako je posvjedočio, u prijašnja vremena samo na osnovu pravljenja križaljki mogla se zaraditi cijela plaća.

Za one koji se žale kako nemaju, a pritom ustaju kasno, poručuje da malo porane.
“Da biste nešto uradili ne može se ustati u 10 sati i kukati. Ja sam najbistriji u 2.45 ujutro kad i ustajem, a liježem oko sedam ili osam sati.

Ishak Kolonić sa suprugom Asimom troškove života pokriva pravljenjem obiteljskih stabala jer je, kako kaže, mirovina mizerna.

“Ljudi mi se jave, popričam s njima sat do dva i mene onda put navede gdje treba da idem i što dalje raditi”, kazao je ovaj čovjek.

Neobična prezimena

Plakalo, Škiljo, Zatezalo, Varnica, Banda, Bitanga, Ćufta, Gadara, Guzin, Kuka, Kobasica, Kusur, Kljuno, Krezo, Krkalić, Masnopita, Mrguda, Mukača, Nesiren, Štok, Šepo, Vreća, Plakalović, Prćić…

Vlašić kao prezime

Pojedini građani se prezivaju kao i gradovi u BiH pa je tako zabilježeno da imamo prezimena Gacko, Glamoč, Prozor, Odžak, Hrasnica i Kiseljak. Prezimena imaju i po planinama i to su Vlašić, Omar, Šator, ili po rijekama poput Drina i Krivaja.

U širokom spektru prezimena, Kolonić bilježi i ona koja asociraju ili su identična sa pojedinim voćkama, biljkama, životinjama.

Tako imamo sunarodnjake koji se prezivaju Bukva, Stavor, Kruška, Borovnica, Kukuruz, Gljiva, ili po nazivima životinja gdje se pojavljuje Šaran, Golub, Čaplja, Vrabac, Zec.

Šišin Hrast

Jedan od projekata koje Kolonić pokušava pokrenuti jeste i da u Ljubiji oživi vjerski turizam, a na osnovu legende o Šišinom Hrastu, koja u ovom kraju kruži nekoliko stoljeća. Legenda kaže kako je u tursko doba bio čovjek po nadimku Šišo koji je svakodnevno klanjao i vršio obrede. Naišla je turska vojska koja je mislila da je nevjernik i ostao je bez glave. Na mjestu gdje je njegova glava stala iznikao je hrast, koji se zove Šišin Hrast, a kod kojeg je napravljeno i turbe, piše Nezavisne novine.

“Cilj nam je da se napravi i asfaltira put do tog mjesta, kao i da se izgradi plato”, kazao je Kolonić.

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.