Međugorje odahnulo: Vratit će se hodočasnici

Hoser je, kako smatraju upućeniji, porukama koje je uputio iz Međugorja, ohrabrio one koji već dolaze u Međugorje, ali i one koji nisu bili sigurni u ukazanja, ali se nedvojbeno u Međugorju osjećaju dobro.

Nakon što je prvi izaslanik Svete Stolice koji je nakon 1981. stigao u Međugorje, nazvao to mjesto mjestom svjetla, odnosno mjestom vjere i molitve, gdje se žedni vjere i Boga dolaze napojiti, odahnule su na tisuće hodočasnika koji upravo ovdje pronalaze utjehu, ali i međugorski fratri.

Konačno im je stigla poruka nadbiskupa varšavsko-praškog Henryka Hoser kojeg je ovlastio sam papa Franjo – da u hodočašćenju u Međugorje nema ništa krivo i nezdravo, neovisno o tome je li se Gospa ovdje ukazala ili ne, što nije mali pomak ako znamo da je na snazi bila i zabrana hodočašćenja u to mjesto, koje se osobito strogo drže dijacezanski svećenici u BiH, a sada je malte ne mjesto nazvano svetištem, a što je status kojem Međugorci teže.

Premda nije ulazio u samo Gospino ukazanje, i odgovarao na pitanja je li se ono dogodilo ili ne, Hoser je nazvao Međugorje mjestom gdje molitva Gospi i Isusu urađa brojnim plodovima, spomenuvši u tom kontekstu i 610 duhovnih zvanja vezanih uz Međugorje, iz čega je razvidno da će u papine ruke stići pozitivno izvješće o Međugorju.

Bez očekivanja

Dakle, papin izaslanik za Međugorje priznao je plodove Međugorja, koji se po njemu ne mogu zanemariti.

„Nisam imao nikakva očekivanja ni preduvjerenja. A ovo što vidim jest da je ovo mjesto jedno od važnijih mjesta Marijina kulta na svijetu, s 2,5 milijuna hodočasnika godišnje“, kazao je Hoser u intervjuu za Bitno.net dodavši da Crkva pastoralni aspekt Međugorja prepoznaje i priznaje.

Hercegovački fratri zapravo nikada nisu ništa drugo ni tražili nego da se Međugorje prizna svetištem. Hoser je, kako smatraju upućeniji, porukama koje je uputio iz Međugorja, ohrabrio one koji već dolaze u Međugorje, ali i one koji nisu bili sigurni u ukazanja, ali se nedvojbeno u Međugorju osjećaju dobro. U Međugorju je nakon papinih izjava „da Gospa nije ravnateljica pošanskog ureda da svaki dan šalje poruke“ počeo opadati broj hodočasnika, a izjave izaslanika Hosera vjetar su u leđa hodočasnicima koji su se „ohladili“ od ovog mjesta, kako nakon papinih izjava, tako i nakon istupa mostarskoga biskupa Ratka Perića, koji je čvrsto uvjeren da se ukazanja u Međugorju nisu dogodila.

Isto je mislio i Perićev prethodnik Žanić, pa i prethodnik pape Franje Benedikt XVI koji se svojedobno upitao „kako za jednoga vjernika mogu biti autentična ukazanja svaki dan i kroz tolike godine“. Hoser je pak je pokazao otvorenost prema štovanju Blažene Djevice Marije u Međugorju, a o ukazanjima i vidiocima je pričao bez korištenja riječi „navodna“, što odaje njegovu naklonost Međugorju, baš kao i činjenica da je se popeo na Brdo ukazanja, ali i izbjegao direktno komentirati stavove mostarskog biskupa, s kojim bi se, kako je izjavio, trebao sastati i po povratku kući.

Međutim, posve je upitno je li pastoralno poslanje Henryka Hosera odvojivo od pitanja autentičnosti međugorskoga ukazanja, jer je pravo pitanje bi li u Međugorje na godišnjoj razini stiglo 2.5 milijuna hodočasnika da Crkva u konačnici donese stajalište da ukazanja nije bilo.

Dakle, pastoralne priče nikada ne bi bilo bez prve priče, a Međugorje bi danas bilo obična hercegovačka župa. U svakom slučaju do trenutka kada će Crkva donijeti konačnu odluku mogle bi proći godine, te je razumljivo da se Crkva u međuvremenu želi pobrinuti za hodočasnike, zbog kojih je Henryk Hoser i došao. Po njegovu mišljenju „s vjerskog stajališta Međugorje je vrlo plodna zemlja“.

Biskup šuti

„Tijekom proteklih godina zbrojili smo 610 svećeničkih i redovničkih zvanja potaknutih Međugorjem. Najviše ih je iz Italije, SAD-a i Njemačke. Kada smo svjesni krize zvanja u tim starim kršćanskim zemljama onda vidimo da je to nešto novo i nešto što nas može duboko ganuti“, ustvrdio je on.

Kazao je da je od 1986. do danas u Međugorju podijeljeno 37 milijuna pričesti, a ako uzmemo u obzir da se svaki hodočasnik ne pričesti, onda znamo da je hodočasnika bilo još i više od te brojke. Kazao je da u mnogim starim kršćanskim zemljama individualna ispovijed više ne postoji, ne postoji klanjanje pred Presvetim, ne pozna se križni put i ne moli krunica.

„U Bretaniji u Francuskoj su mi rekli da su zadnji put križni put molili prije 30 godina. Takvo sasušivanje sakralnog prostora vodi do krize vjere. Ovdje ljudi dolaze na izvor. Ovdje taže svoju žeđ, žeđ za Bogom, žeđ za vjerom, otkrivaju molitvu, a sve se to naravno događa i uz pomoć Blažene Djevice Marije“, izjavio je direktno poručivši novinarima da pošalju poruku svijetu da se u Međugorju nalazi svjetlo, a te točke svjetlosti su potrebne u današnjem svijetu, koji se ruši u tamu“.

Premda je dva puta uoči Hoserova dolaska mostarski biskup osvježavao stajališta o Međugorju, jučer se o izjavama papina izaslanika nije oglasio.

Dnevni list

2 komentara

  1. Sada čekamo izjavu biskupa Perića. Vjerojatno razmišlja čime bi pobio izjavu od Hosera. Ne bojte se, brzo će on “sipati” otrov.BVB

    Like(1)Dislike(2)
  2. O autentičnosti umazanja se neće raspravljati još dugo, bar je takva praksa u Crkvi stoljećima, sve dok ona traju i dok su vidioci živi.
    A dok su živi ukazanja će trajati.
    A živjet će još dugo, dugo, ko bubreg u loju, iako se na prvu vidi da su ispaćeni i iscrpljeni, osobito Jakov.
    Tako da su ovi statistički podatci jedina smjernica za sada.

    Like(1)Dislike(1)

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.