Najljepša hrvatska političarka: Zaboravite Josipu Rimac, a upoznajte Katarinu Kozinu, podrijetlom iz Ljubuškog

Tek joj je 29 godina, a iza nje su već brojni uspješni volonterski, društveni i poslovni pothvati. Katarina Kozina iz Nuštra je ekološka aktivistica i zaštitnica prirode, ali i autohtonih slavonskih proizvoda. Njen otac je podrijetlom iz Studenaca odakle su njegovi sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća odselili u Slavoniju.

Ujedno je i vatrogasna časnica i povremena volonterka DVD-a Nuštar, kao i članica Hrvatskog klimatskog panela te vanjski suradnik Zajednice obiteljskog smještaja.

Ima titulu magistre ekonomije s Fakulteta za turistički i hotelski menadžment u Opatiji i vlasnica je i direktorica tvrtke Konvis d.o.o., nedavno otvorene u Poduzetničkom inkubatoru grada Vukovara. Bila je volonterka udruge Eko Kvarner, a u rodnom kraju osnovala je udrugu Eko Slavonija, kao i Slow food Slavonica, ogranak svjetske organizacije i brenda Slow Food. U studentskim danima bavila se i manekenstvom, a na nedavno završenim parlamentarnim izborima prvi se put i politički aktivirala kao članica Mosta.

Što vas je ponukalo na politički angažman, zašto ste odabrali baš Most i kada ste im se pridružili?

– Razlog je to što u domeni civilnog društva više nisam mogla doprijeti do onih koji planiraju i donose odluke te zbog toga nisam mogla ni ostvariti razne projekte. Nažalost, doživjela sam potpuno ignoriranje i nezainteresiranost vladajućih struktura za bilo kakve promjene u sredini iz koje dolazim, mada su me često tapšali po ramenu i pljeskali na mojim radionicama i tribinama. Ove godine sam se pridružila opciji Most NL iz razloga što su trenutno jedina realna opcija i snaga, koja je i na ovim izborima pokazala da može donijeti promjene u ovaj truli i nazadni sustav u kojem živimo. Upravo demokracija i sloboda govora svakog pojedinca unutar stranke je ono što izuzetno cijenim i smatram da nijedna druga opcija ne posjeduje u tolikoj mjeri. Osim toga, Most je u svom programu prepoznao i ponudio ideje i rješenja, koja se poklapaju s mojim idejama i načinom razmišljanja. U Mostu sam srela jako puno mladih ljudi, poduzetnika i žena, kojima konačno netko daje šansu da stvarno utječu na odluke i mijenjaju politički sustav, a moramo priznati da to u RH prije nije bio slučaj.

Jeste li otprije poznavali nekog od ljudi iz Mosta? Je li to utjecalo na odluku da im se pridružite?

– Nisam poznavala nikoga osobno, ali sam pratila djelovanje i napredak svih nezavisnih pojedinaca i sredina iz kojih dolaze, kao i Most i njegov program, od pojave na političkoj sceni do danas. Budući da kao aktivistica civilnog društva smatram da je obveza i odgovornost djelovanja svih nas za opće dobro, a ne za pojedinca i profit, prepoznala sam Most kao sebi najbližu opciju i odlučila im se priključiti.

14305372_900708136701853_2468607134422714062_o

Jeste li prije ulaska u Most bili politički angažirani?

– Nisam bila politički aktivna, mada sam pratila i poznajem puno članova i političara i iz drugih opcija.

Neposredno uoči izbora došlo je do sukoba unutar tehničke Vlade između Mostova ministra Slavena Dobrovića i HDZ-a oko Plana gospodarenja otpadom. Kako vi kao ekološka aktivistica gledate na taj problem i imate li neki prijedlog za njegovo rješenje?

– O ovom pitanju za mene nema nikakvih dvojbi, a i Europska komisija je potvrdila da je ono što ministar Dobrović i Most preporučuju pravi smjer, unatoč interesnim skupinama i lobijima koji negiraju cijeli proces kružne ekonomije i tretiraju otpad kao smeće. Problem je u bivšem konceptu, koji se treba mijenjati na bolje i bolje iskomunicirati u javnosti, kako bi svima bilo jasno koliki je otpad zapravo resurs i kako se njime može održivo gospodariti na dobrobit svih nas, umjesto da bilo tko nameće bilo što, što koristi isključivo pojedincima ili korporacijama, kojima je to naravno unosan biznis. Bitno je naglasiti i da ovaj plan, za koji se zalažu i ekološki aktivisti i Most, ne samo da stvara resurs, nego i štedi naš novac i zapošljava ljude, što se može vidjeti iz primjera otoka Krka.

U sljedećem mandatu Hrvatski sabor imat će najmanje žena u posljednjih 20 godina. Kako to komentirate?

– Žene su, nažalost, još uvijek nedovoljno podržane i nedovoljno zastupljene, posebno na listama većine stranaka u RH. U Mostu to nije slučaj. To je također jedan od razloga zbog kojih mi je drago da sam se odlučila za ovu opciju jer osim što se Most zalaže za ravnopravnost, na našim listama ne postoje žene koje su tu “kozmetički”, da popunjavaju kvotu ili da kimaju glavom na sve što im se kaže i naloži “odozgo”. Unatoč činjenici da hrvatsko društvo možda još nije spremno za žene u politici, za što imamo jako puno primjera žena koje je politika iskoristila, “prožvakala” i odbacila, mislim da treba plasirati novu žensku snagu, još jaču i otporniju, jer smatram da drugačija rješenja na političkoj sceni vrijedi ponuditi sa ženskog aspekta, neumoljivo i bez zadrške.

Nakon završetka fakulteta vratili ste se u rodni kraj. Zašto ste to učinili, jer pretpostavljam da ste imali prilike ostati raditi na Jadranu?

– Jadran je prekrasan i bilo je lijepo iskustvo raditi i putovati po cijeloj našoj državi, ali smatram da je moj rodni kraj i cijela Slavonija u jednom žalosnom paradoksu. Prebogata resursima i vrvi potencijalom, koji tek treba artikulirati i predstaviti, a postala je najsiromašniji kraj, zapušten i napušten od svih. Mladi odavde odlaze jer ne vide perspektivu ni za sebe ni za svoju djecu. Smatram da se puno bolje i kvalitetnije može ovdje živjeti uz malo političke volje, bolje modele i bolju organizaciju na terenu. Upravo iz tog razloga sam se osjećala dužnom vratiti i pripomoći ovdje koliko mogu.

Je li Eko Slavonija svojevrsni ogranak Eko Kvarnera? Čime se vaša udruga bavi?

– Sudjelovanjem u projektima Eko Kvarnera diljem Lijepe naše, a ponajviše na Krku, shvatila sam da ustvari svuda u državi nailazimo na iste ili slične probleme, kako u regijama tako i u gradovima i općinama. Isto tako sam shvatila i koliki potencijal i resursne specifičnosti svaki kraj posjeduje, ali ih nedovoljno ili uopće ne iskorištava, a pogotovo ne na planski, održiv i odgovoran način. Zato sam, po uzoru na Krk i Eko Kvarner, kao najbolji primjer dobrog promišljanja budućnosti, odgovornosti i proaktivnosti lokalne zajednice, odlučila pokušati i u kraju iz kojeg ja dolazim ponuditi takvu viziju, strategiju i model, prilagođen našim resursima i uvjetima. Smatram da za to imamo i dovoljno referenci i iskustava, koja su prenosiva s Krka ili iz nekih drugih krajeva i zemalja koje sam osobno posjećivala. Udruga je imala za cilj pomoći okruženju u održivu i odgovornom pristupanju te planiranju i razvoju našeg prostora, kao i projekata u njemu, uz naravno, bavljenje svim ekološkim temama.

Koja je djelatnost vaše tvrtke i kako ocjenjujete uvjete poslovanja za nove, mlade poduzetnike i male tvrtke u Hrvatskoj? Što biste mijenjali ili popravljali?

– Tvrtka se bavi inovacijama i rješenjima u domeni energetske učinkovitosti i pasivne gradnje. S obzirom na moje, možda još avangardno promišljanje za sredinu u kojoj živim, planiram u budućnosti uvesti i “e-mobility”, odnosno raditi na infrastrukturi za elektrovozila i preradu starih vozila u električna. Nezadovoljstvo svih poduzetnika, a posebno malih i mladih, možda je najveće zbog sve kompliciranije birokracije i administracije, koja nam oduzima od samog početka previše vremena, energije i financija, a najčešće je svrha jedino i samo sebi. Cijeli državni aparat ponaša se prema nama kao da smo mi poduzetnici tu samo da plaćamo poreze i namete, ali ne misle da bi oni trebali biti servis građana i poduzetnika (čast iznimkama). Poduzetnici u Hrvatskoj kažnjavaju se što se uopće odluče na poduzetnički pothvat, tako što nam se čak i ime tvrtke naplaćuje! Nadalje, članarina i članstvo u HGK odrađuje se automatizmom, a od tog članstva još ne vidimo nikakvu dobrobit, bez obzira na to što uredno podmirujemo svoje mjesečne obveze. Moram naglasiti i da potporne institucije i agencije često ne shvaćaju da bi one trebale biti upravo potporne, a ne uvjetne ili samo još dodatno opterećenje, a često se hvale i tuđim projektima, kako bi opravdali svoje postojanje.

Čime se bavi Slow Food Slavonica?

– Ogranak ove svjetske organizacije je uspostavljen s ciljem pomaganja i brendiranja malih proizvođača i proizvoda te turističkih subjekata s područja Vukovarsko-srijemske županije. Glavni razlog osnivanja je olakšavanje djelovanja te ponuda više kanala distribucije proizvoda, uključujući i stvaranje dodane vrijednosti, brendiranje, plasman u turizmu (povezivanje “plave i zelene RH”) te izvoz u EU i šire.

Prije dvije godine europskim ministrima poljoprivrede na sastanku u Italiji promovirali ste slavonski kulen. Je li to bilo uspješno i je li vam pomoglo te kako se u protekle dvije godine razvijala vaša priča s kulenom i crnim slavonskim svinjama?

– Predstavljanje malih proizvođača i proizvoda ministrima poljoprivrede EU bilo je izuzetno bitno i poučno iskustvo. Prije svega jer je tamo fokus bio upravo na malim proizvođačima, tradicionalnim i specifičnim proizvodima, a ne na industriji i velikima, kako je to nažalost kod nas u RH. Slow Food kao pokret je htio i na razini EU ukazati na važnost očuvanja tradicijskih i autohtonih proizvoda te donositeljima odluka objasniti da su itekako vrijedni poticanja i ulaganja. U proteklih nekoliko godina kod nas u državi se nažalost pogodovalo, štitilo i poticalo opet uglavnom velike proizvođače, dok su mali koji su ostali i opstali i dalje prepušteni sami sebi, boreći se s besmislenom birokracijom i nesuvislim uvjetima. Smatram da se ta politika hitno mora mijenjati i početi poticati ono što, uostalom, i tržište traži, a naši slavonski specijaliteti ne samo da su traženi, nego su i ocijenjeni (u ovom slučaju kulen) kao najbolji mesni proizvod na susretu s ministrima poljoprivrede EU, a ja bih dodala i da je to najsofisticiraniji mesni proizvod na svijetu.

katarina-more19092016

Prije osam godina sudjelovali ste na izboru za Miss automoto sporta u Rapcu. Što vas je odvelo na to natjecanje i jeste li ikada pomislili ozbiljnije se posvetiti modnim revijama ili je to bilo samo pitanje nadahnuća?

– Svako životno vrijeme ima svoje izazove pa je tako za mene to bilo još jedno lijepo iskustvo i naravno dodatna zarada u studentskim danima. Na izbor me prijavila modna agencija Denim koja je tada djelovala u Rijeci i u kojoj sam (uz fakultet) završila i tečaj manekenstva. Sada mogu reći da mi je i to definitivno koristilo kasnije u životu, kako za ispravno držanje i hod, tako i za ophođenje s ljudima i širenje mreže kontakata. Nisam razmišljala ozbiljnije se posvetiti tom poslu jer su me zanimali i drugi izazovi vezani uz moju vokaciju i trenutni fokus.

Jutarnji list

7 komentara

  1. Druzio bih se s njom

    Like(1)Dislike(2)
  2. Šta je Sabor raspisa natječaj za izbor miss.

    Nisam vidila da je ijedan naš političar da svoju sliku u kupaćem. A nije da ih nemamo i lipi i zgodni. Recimo naš tialjčanin Zvonko Milas.

    Bistra cura ko planinski potok.

    Isto toliko i plitka.

    Like(2)Dislike(5)
  3. Tražim za supruga, afirmiranog političara sa debelim DZEPOM ali bez puno kaznenih prijava. nesto tipa Kalmeta. Stranka nije bitna, godine nisu bitne, (može i Luka Bebić), bitna je samo lova. Spol takođe nije bitan. Bilo kakva zajednica dolazi u obzira samo ako je brdo love u pitanju.
    Pa ja sam političarka, otvorenih pogleda, a vrhunac svakog političara je veliki bankovni račun s opranom lovom.
    Pogledajte moje slike u badiću.
    Ipak sam komad, istina ne za mlade napucane i glupe nogometaše, ali za srednjvječe političare prava prilika.

    Šifra: VELIKA LOVA

    Like(3)Dislike(1)
  4. Jel slobodna?

    Like(1)Dislike(0)
  5. Pitala bi imam li brace…

    Like(2)Dislike(0)
  6. Lipa prava Hercegovka jos ako je pametna koliko i lipa dobro je

    Like(0)Dislike(0)
  7. Bi li u Playboy

    Like(1)Dislike(0)

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.