Najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj je Josip Budimir (25) čiji su roditelji iz Posušja

Preuzevši mjesto prvog čovjeka Kutjeva s 25 godina, Josip Budimir postao je najmlađi gradonačelnik u Hrvatskoj. Kao HDZ-ovac pobijedio je SDP-ova aktualnog gradonačelnika, piše Večernji list BiH. Grad je bio u višemilijunskim dugovima. Mnogi su bili skeptični prema mladom gradonačelniku. U nepunu godinu i pol dana dug je gotovo u cijelosti saniran. Plaće u Gradskoj upravi su na minimalcu. Sebi, kao gradonačelniku, Budimir je plaću smanjio za tri tisuće kuna ili 750 KM. Stvorio je najštedljiviji grad u Hrvatskoj i postao primjer kako u vremenu krize voditi lokalnu zajednicu. I hercegovački geni, stalna borba i upornost zaslužni su, priznaje, za ovaj uspjeh. Njegovi roditelji su iz općine Posušje gdje svake godine rado dolazi.

Gospodine Budimir, za početak, kako ste uspjeli srezati minus od 7 milijuna kuna u Kutjevu?

– Naime, kada smo preuzeli odgovornost za upravljanje Kutjevom, napravili smo dubinsku analizu stanja financija te utvrdili kako su ukupne obveze Grada bile oko 7 milijuna kuna. Prilikom slaganja proračuna, što je uslijedilo odmah nakon preuzimanja odgovornosti, postavili smo za cilj u roku od dvije godine proračun stabilizirati i dovesti na pozitivnu nulu. Sa svojim bliskim suradnicima u dogovoru sam se odlučio na veliku racionalizaciju i mjere štednje koje su bile jedini ispravni put prema saniranju duga. Sastali smo se sa svim korisnicima proračuna i djelatnicima Gradske uprave kojima smo objasnili model racionalizacije i štednje, na koji su i sami pristali jer bi, nastavkom trenda neplaniranog i nepotrebnog trošenja proračunskih sredstava, i funkcioniranje Gradske uprave došlo u pitanje, samim time i njihova egzistencija. Prvo sam, kao primjer, smanjio sebi plaću za 30%, a zatim svim ostalim djelatnicima za, u prosjeku, 16%. Tu smo već postigli određene uštede, ali i sve ostale troškove smo sveli na minimum. Novac za investiranje smo usmjerili u saniranje proračuna. Naš cilj stabilizacije proračuna u dvije godine bit će ispunjen. Starih dugova uskoro neće biti, a to znači da ćemo znatnija sredstva moći usmjeriti u razvoj gospodarstva, projekte za razvoj grada i njegovu komunalnu infrastrukturu, ali i veća sredstva za rad niza udruga, društava, klubova. U Kutjevu se danas vodi odgovorna politika koja jamči sveobuhvatan razvoj i budućnost grada.

Najmlađi ste izabrani gradonačelnik u Hrvatskoj. Kako ste 2014. odlučili ući u utrku za prvog čovjeka Kutjeva? Imali ste tek 25 godina.

– Kao mlada osoba koja nije vidjela perspektivu, čija je budućnost, kao i budućnost moje djece, bila ugrožena, koja bi se morala iseliti kao i tisuće mojih sunarodnjaka, jednostavno sam odlučio kako neću više nikome dopustiti da nam kroji život i odlučio sam se izboriti za sve ono što nam pripada, a to je samo normalno i zadovoljno živjeti u prekrasnom gradu Kutjevu, u najljepšoj državi Hrvatskoj. Mi nemamo pravo loše živjeti, moramo živjeti dobro, živjeti zadovoljno, na onoj hrvatskoj grudi koju su nam djedovi ostavili u nasljeđe i za to se borim i borit ću se.

Ono što je manje poznato su vaši korijeni iz Posušja u zapadnoj Hercegovini. Otac vam je iz Podbile, a majka iz Rakitna. Kako je tekao njihov put od Zapadnohercegovačke do Požeško-slavonske županije?

– Tako je. Otac je u devetoj godini sa svojom obitelji trbuhom za kruhom došao u Slavoniju. Najstarije je dijete u sedmeročlanoj obitelji koja ubrzo nakon dolaska u Slavoniju ostaje bez oca te teško i u siromaštvu odrastaju, kasnije žive i rade. Danas su svi renomirani ljudi koji su svojim trudom i borbom, zahvaljujući tvrdim hercegovačkim genima, uspjeli u životu. Sami su završili fakultete, danas školuju svoju djecu. Majka je nakon završene Srednje medicinske škole u Mostaru u potrazi za poslom došla u Kutjevo te se ubrzo udala za mog oca. Majčina obitelj još uvijek živi u Rakitnu i teško joj pada odvojenost od njih. Svojim roditeljima dugujem sve u životu i ne postoje riječi kojima bih im mogao iskazati zahvalnost za sve ono što su uradili za mene.

Dolazite li u Posušje i što vas se posebno dojmilo u tom, ali i u okolnim mjestima Hercegovine?

– U Posušje dolazim svake godine, od kad znam za sebe. Moji roditelji su bili iznimno vezani uz Hercegovinu tako da su takav način razmišljanja i osjećaja pripadnosti prenijeli i na mene. Samo 2015. sam u pet navrata bio u Posušju. Nešto me veže uz taj kraj i privlači, a sad to objasniti ne mogu. Možda taj osjećaj pripadnosti Hercegovini, možda ti ljudi koji su otvoreni, iskreni, dobrodušni, emotivni, a možda i moja velika obitelj u Posušju uz koju sam prilično vezan. Svake godine dovodim svoje prijatelje Slavonce u Posušje. Oni su oduševljeni krajolicima, ljudima, vrijednostima Posušja i stalno me pitaju: Kad ćemo opet dolje? Ljubav prema Hercegovini su mi roditelji usadili i gdje god da sam, njome se dičim i ponosim.

Posušje i drugi krajevi poznati su po odlascima. Danas se ide većinom u Njemačku. S obzirom na to da je riječ o sličnim problemima, kako zaustaviti iseljavanje i zadržati mlade ljude na ovim prostorima?

– Odlazak ljudi, a posebno mladih, trenutačno je najveći problem kako RH, tako, vjerujem, i BiH. Zaustaviti raseljavanje je moguće isključivo razvojem gospodarstva. Razvoj gospodarstva će generirati otvaranje novih radnih mjesta, poboljšati uvjete rada, otvoriti nove pogone i tvrtke koje će zapošljavati te na taj način zaustaviti trend iseljavanja visokoobrazovane radne snage u koju je država ulagala znatna sredstva, a danas oni svoje znanje koriste u drugim državama. Treba riješiti i administrativne poteškoće s kojima se većina investitora suočava, ubrzati razne procedure, sve kako ne bismo gubili investitore koji su spremni uložiti u gospodarstvo.

Pratite li političku situaciju Hrvata u BiH? Čak osam godina Hrvati nisu mogli izabrati svog legitimnog predstavnika, nego su im ga drugi birali…

– Upoznat sam s teškim položajem Hrvata u BiH. Hrvata ima najmanje, ali to ne znači da moraju biti na marginama i da nemaju pravo na rast, razvoj, nova radna mjesta, odnosno bolji život. Političari koji predstavljaju Hrvate u BiH moraju se konkretnije i učinkovitije pozabaviti pitanjem prava i položaja Hrvata u BiH te svu energiju i znanje usmjeriti u rad za dobrobit hrvatskog naroda. Političar se mora boriti za ono za što su ga birači i izabrali, a to je da svojim položajem i izabranom dužnošću radi na dobrobit svojih građana, štiti interese i služi narodu, a ne da narod služi političarima.

Jedan ste od najuspješnijih gradonačelnika u Hrvatskoj trenutačno, postoji li plan da se jednoga dana okušate na većim dužnostima?

– Trenutačno sam isključivo fokusiran na svoj grad i trudim se svom svojom energijom, znanjem i vještinama raditi za dobrobit svojih građana te razvijati u svakom smislu svoj grad. Još puno moram raditi, puno učiti, steći iskustva kako bih se okušao na većim dužnostima. Hrvatska ima jako puno pametnih i uspješnih stručnjaka i političara koji su trenutačno ispred mene i zaslužuju priliku, a moje vrijeme tek dolazi, pa tek mi je 27 godina.

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.