Nakon par dana u Njemačkoj pronašla sam posao. Onda me dostigla realnost

Njemačka, ta prilika, ta želja za nečim boljim, to snivanje za normalnim životom! Kako mnogi snivaju, želim vam ukratko ispričati moj trotjedni let s prisilnim slijetanjem u realnost.

Sve je krenulo s pozivom na sedmodnevni tečaj jezika u München. Prihvatila sam objeručke i bila sretna što imam priliku upoznati do sada samo virtualne prijatelje kao i vidjeti taj grad, državu o kojoj svi pričaju i maštaju. Divan grad, kultura, poštivanje, otvorenost, bez pretjeranih gužvi ako ste pješak, većina prometa se događa u podzemlju. A prijatelji? Virtualni prijatelji? Kad vas netko ugosti, otvori vam vrata svojeg doma i prihvati kao svojeg člana obitelji (niti jedan trenutak se nisam osjećala kao višak) što napisati? Ti rijetki, oni koje brojimo pod nestale, s vrlinama koje izumiru nađemo 600 kilometara od doma i cijeli svijet u mojim očima zaslužuje šansu upravo zbog njih; tih rijetkih, posebnih, jednostavnih, ponosnih, nesebičnih, dobrih ljudi (hvala vam).

Zadnji dan mojeg boravka odlučila sam predati jednu molbu za posao. Ta jedna je bila dovoljna da danas shvatim koliko smo zapravo vezani, utamničeni, prevareni. Sve je vezano i ništa nije lako raskidivo kad dolazite iz naše lijepe siromašne za koju svi volimo misliti da ima sve najbolje, osim plaća. Istina, teško je uz male plaće, a pogotovo bez posla, skupiti novac za start koji u Njemačkoj ima sasvim drugu razinu.

Ostavila sam molbu u jednom prekrasnom restoranu i otišla kući. Kući svojoj djeci, suprugu i majci koja živi s nama.

Suprug je zaposlen, ima neku prosječnu hrvatsku plaću od koje pokrivamo kredit za kuću i troškove života. Ne sve, obično to budu režije i kredit, ostalo sam ja podmirivala kad sam imala posao. Eh, stigla sam doma i prije nego je ručak bio na stolu zvoni telefon… Iz restorana me žele na probnom radu prekosutra! Ništa, spremaj stvari i put pod noge, osjećaj ponosa, vi koji često mijenjate posao znate kakav je!

Odradila sam probu, posao je divan i odgovara mojim željama. Što se tiče napora ili gdje se više radi, rekla bih da je isto, posao je da se obavi, a ljudi su ti koji imaju ili nemaju radne navike. Nema razlike, zato ako ste naviknuti gledati krivine i baviti se poslodavcem i kakav je, a ne poslom, nemojte dolaziti!

Ponuđen mi je ugovor, dobila sam 15-ak dana da skupim papire i tu počinje muka, muka zvana stan i kakve repove svi donosimo iz Hrvatske.

Oni koji misle da mogu raditi u Njemačkoj, plaćati stan i režije tamo i doma, nisu realisti. Jednostavno nemoguće!

Ovdje se može u dvoje, sami u gradu gdje garsonijere dostižu 1000 eura, neki vama dostižni stanovi su 600-700 eura, a dobiti ih u konkurenciji koja duže radi od vas, imaju platne liste i govore jezik – nepotrebno objašnjavati.

Kauciju ili proviziju od 1500-2000 eura za garsonijerice morate imati, posuditi, zaraditi. Ako dolazite s djecom (moja preporuka) stan će vas koštati 800-1000 eura, na dvije plaće možete, možete živjeti, nešto malo i uštedjeti. Ono što je sigurno, nećete ići u minus ili kao u Hrvatskoj s dvije plaće strahovati od ovrha!

Situacija u kojoj ste nespremni uletjeli u priču bez razrađenog plana, a poslodavac vam ne nudi smještaj, je zasigurno zadnje što vam treba.

Ne sumnjam da bi me prijatelji ‘trpjeli’ mjesec-dva dok ne stanem na noge, no tu dolazimo do onog tko smo i sami. Satnica od 8.51 – 9 eura sigurno nije ona koja vam dopušta da živite i pokrivate troškove u obje zemlje. Ako se spremate, spremajte se zajedno. Očekivati da ja živim ovdje i pokrivam svoje troškove, dok familija radi isto u Hrvatskoj zato što nemam dovoljno da im pomognem, je grozno. Svi vi čiji partneri rade vani i šalju doma novac znajte: to je strašno teško, nitko ne zaslužuje biti razdvojen i živjeti spartanski da bi doma poslao nešto novaca obitelji koja ne želi preseliti i raditi u Njemačkoj. München je grad s 30% samaca, imajte to na umu kad inzistirate na podjeli novca, no ne i mjesta prebivališta.

Zato i ja sama sljedeći puta dolazim ‘u kompletu’. Odvojen život je nešto na što nisam računala kao jako teško, ispalo je da je teže od Leonardovog brončanog konja u Milanu koji mi skakuće u grudima. Neki će reći trebala si ovako ili pak onako. Nema meni bez obitelji sreće u stranom gradu.

Kao u nekom filmu u kojem pjesnik cijeli život uklesuje u kamenu svoju najbolju pjesmu, pjesmu koja će nadmašiti sve druge pjesme i postati najveća pjesma ikad. Kad je završio s klesanjem on stane razbijati sva slova i rečenice osim naslova, naslov je bio GUBITAK. Upitan zašto je to napravio odgovara:

Ništa ne može opisati GUBITAK, on se jednostavno mora osjetiti.

Njemačka je stvorena za obiteljski život, samcima je puno teže. Dječji doplatak nije zamišljen kao dodatak za otplatu kredita ili kupnju televizora, već je taj novac pokrivanje ‘realnih’ troškova školovanja djece u Njemačkoj. Ne računajte dječji kao plaću!

München, vidimo se uskoro!

 

Danijela Pavlović/Nova budućnost u Njemačkoj
croexpress.eu

10 komentara

  1. U Njemackjoj se samo solidno zivi a uz obitelj naravno da rade muz i zena ostalo sve kao samac ili si nekom teret ili ne mozes ni za struje zaradit jer malo je slobodih trenutno sobica o stanu pojedinac tj samac moze samo sanjat

    Like(2)Dislike(0)
  2. Ko se radec obogatio nitko ni u Njemackoj niti na balkanu,ne voli nas Njemac sto smo mu dragi nego da nas sto jeftinije iskoristi tj da gotovo za nista izgradimo Njemacku pa vracaj se bleso kuci ovo je tudji svit a ti u njem stranac.Njemci poznaju situaciju na balkanu tako da sve znaju i tako sa nami manipuliraju al to cemo s godinama shvatit.nije da pricam napamet nego sam to iskusio po sebi pola puta mi je doslo da odem k vragu al opet oni bar nesto daju nasi dli nista a da je gore blagosov za zaradu…hm…daleko o toga posebno bez znanja jezika i vise naobrazbe

    Like(1)Dislike(0)
  3. U siriju napravi deset deca pa u nemacku to se isplati blesani

    Like(0)Dislike(0)
  4. Djava ti odnija njemacku u pere je najbolje

    Like(3)Dislike(0)
  5. Hahahaha ako cete preziviti vecina ce vas put pod noge I u NJemacku.
    Nema vise ladovine I cekanja da neoklen nesto dodje.
    Penzije se potrosile,vlasnici D penzija pomrli a sada je vrime
    da malo I vi uznojite medjunozje ili crkavanje od gladi.
    Nema djabane naprid na posa.

    Like(2)Dislike(0)
  6. U NJemackoj rad,rad,zarada,zivotarenje,muka,posteno zivljenje.
    Kradja,prkos mrznja,nepostenje,lincarenje je tuuu.

    Like(2)Dislike(0)
  7. De ne seri Bgti...

    O cemu vi ……

    Like(0)Dislike(0)
  8. Sve od slučaja do slučaja,kako se tko snadje,ali istina da se treba pojesti g…na da bi se napravilo nešto,početi s nule i raditi i ako imate sreću da ste u pravog gazde to će se isplatiti,ja sam počeo sa 7 eura,radio što su ostali odbijali i za 10 godina stigao na mjesto šefa sa satnicom od 18 eura,znači može se ako se hoće!!!

    Like(0)Dislike(0)
  9. Ja nisam sef pa Imam satnicu 18,24 Euro,normalno kada nemas struke i neznas jezik da ni u jednoj zemlji svijeta nemozez zaraditi vise od “minimalca”!

    Like(0)Dislike(0)
  10. Zdravo,
    To je informirati širu javnost da je gđa Ruža Anna, privatni zajam zajmodavac ima otvaraju financijsku priliku za svakoga u potrebi bilo koje financijske pomoći. Dajemo kredit na 2% kamatne stope za pojedince, poduzeća i tvrtki pod jasnim i razumljivim uvjetima i stanju. kontaktirajte nas danas putem e-maila na: ([email protected])

    Like(0)Dislike(0)

Napiši Komentar

Komentari su djelo i osobno mišljenje njihovih autora