Papin izaslanik odgodio dolazak u Međugorje

Nakon nesporazuma s Kurijom Varšava-Prag – preuzvišeni mons. Henryk Hoser, posebni izaslanik Svete Stolice za župu Međugorje, nije došao u Sarajevo, 27. veljače 2017. Njegov dolazak predviđen je za 27. ožujka 2017., priopćila je Apostolska nuncijatura u Sarajevu.

Podsjećamo, Papa Franjo imenovao je sredinom veljače varšavskog nadbiskupa Henryka Hosera svojim posebnim izaslanikom za Međugorje.

Kako je priopćila Sveta Stolica, nadbiskup Hoser neće imati doktrinalnu nego pastoralnu ulogu i neće ulaziti u pitanja ukazanja, koja su u nadležnosti Kongregacije za nauk vjere, nego mu je cilj saznati kakve su pastoralne potrebe tisuća vjernika koji dolaze na hodoćašća u Međugorje.

Vatikanski glasnogovornik George Burke izjavio je tada kako je slanje posebnog izaslanika odraz Franjine brige prema hodočasnicima

4 komentara

  1. Jeli i taj sto ce doc protiv medjugorja. U kurac,dosa ne dosa.

    Like(1)Dislike(0)
  2. A jadan bidan kad je shvatio di iđe odma mu pozlilo.
    Prije toga se razbolija oni Austrijanac.

    Ako Papa vako nastavi ostat ćemo bez kardinala

    Like(0)Dislike(0)
  3. Nije ni Papi, ni našem Biskupu Ratku Periću ni ovome biskupu Poljaku msgr. Henryku Hoseru, SAC (redovnik palotinac), nadbiskupu, varšavsko-praškom biskupu koji dolazi u Mostarsko-duvanjsku biskupiju i župu sv. Jakova u Međugorju, koja je svjetski poznata, kao Posebni izaslanik Svete Stolice, da izvidi sve činjenice u svezi s ukazanjima i djelovanjima s pukom što je pristizao u velikom broju sa svih strana svisjeta, čemu sam živi svjedok, te da pripomogne u definiranju sveukupne istine o tome dugogodišnjem fenomenu ukazanja, koji još traje. Osobno mogu i moram na tu nakanu moliti i o tome raspravljati, te imati svoje osobno katoličko i kršćansko uvjerenje i svoj stav o privatnim ukazanjima kao takvima, ali pravorijek treba reći onaj glavni u Crkvi, a do toga će biti još čekanja s proukom i molitvom, te sve dok ne pomru vidioci. Biskupi nisu uvijek bili suglasni ni o ukazanjima u Lurdu, Fatimi i u drugih 600 mjesta gdje se Gospa nekome ukazivala. To je dakle dugi put do konačne istine. Valja nama biti strpljivima, jer iščekujemo nešto što je Radosna vijest, za danas, za sutra, za život s onu stranu ove naše zbilje gdje je Bog, tvorac Neba i Zemlje, napose čovjeka kao krune svoga stvaranja, te svega vidljivoga i nevidljivoga.
    Kada je naš Biskup izgovorio svoju prosudbu, mnogi su stali u čudu. Možda je to također veliki navještaj Radosne vijesti koja je bila zatomljena senzacijama, a ovaj svijet to jedino traži. Kad je Isus visio na Križu, ljudi bi najradije da je on s njega sišao i progovorio o oslobođenju, te se predstavio kao da mu se ništa nije dogodilo, a oni rimski vojnici i svi progonitelji da pred njim popadaju na koljena s jakim kajanjima i suzama pokajnicama. To bi ljudima najviše trebalo, jer oni uživaju u spektaklu. Isto tako, bilo bi svijetu najdraže da je Isus skočio s Hrama pred one bogalje i kojekakve ljude, pa im otpočeo govore i izvoditi razne trikove, akrobacije skačući prema vrhu hrama odakle je ono skočio među njih ili s jednoga brijega na drugi… No, Bog želi nešto drugo što čini i Crkva, a to je ne gladiti i glađenje prstima po plohama mača nego po samoj oštrici da krv poteče. Krv istine koja oslobađa, spasava, raduje, stvasra Nebo i Raj. Ako je naš Biskup rekao svoje uvjerenje na temelju dugogodišnje prosudbe i ako je potekla krv u svijetu, onda je postigao pravi pogodak jer onaj tko vjeruje u Boga i Bogu, u Gospu i Gospi, neće bacati drvlje i kamenje na njega, nego će u duhu Gospine poniznosti moliti skupa s Njime da nam se Bog po Gospi svima smiluje jer inače ne tražimo ono što je bit naše svete vjere, nego ono što je manje važno ili čak nevažno, a ukazanja nisu u Vjerovanju (!), te to i sve oko toga nevažnoga ističemo propuštajući temeljno u vjeri. Privatna ukazanja, bez obzira na njihovo službeno odobravanje ili nijekanje, trebala bi pojačavati bit naše vjere i ljubav prema jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi, a ako promotori ukazanja i oni koji ih slijede bacaju drvlje i kamenje na predstavnike Crkve, poglavito na Biskupa koji je čvrsti i pravovjerni svjedok vjere u našem vremenu, što očituju njegova brojna teološka i pastoralna djela, onda sve to više niječe promulgirana ukazanja kroz dugi niz godina, nego ičija negativna izjava koja je nastala na autentičnim izvorima. Veći bi događaj i poruka za svijet bio da su svi kršćani nakon Biskupove izjave klekli i molili da Bog progovori svačijem srcu pravu istinu, a ne da zašiljuju kompjutorske pisaljke i rigaju paklenu vatru na svoga Pastira. Gospa zacijelo neprestance plače, da se izrazim u literarnom smislu, a ne u strogo teološkom.

    Like(0)Dislike(0)
  4. Ovo o Biskupu je neodgovorno pisanje. Mislim da Gospa ne može prihvatiti ovaj govor mržnje prema djelovanju jednoga Pastira Crkve, jer je ona Majka Apostola, Kraljica Apostola. Da Biskup nije u zabludi glede Gospe, pokazuju njegova teološka djela i propovijedi, što će jednoga dana biti dragocjena duhovna literatura za one koji vole Gospu i koji su odani Bogu do žrtve. I kršćane su u onoj Prackvi proglašavali ateistima, tj. oni nisu štovatelji poganskih bogova kojih je bilo oko 2000 (bezbošci, nebošci), ali su bili štovatelji Isusa Krista, Druge Božanske Osobe, pa tako danas i one koji dostojanstveno vrše svoje dužnosti u Crkvi, kao što je i ovaj mostarsko-duvanjsksi i trebinjsko-mrkanski Biskup Ratko Perić proglašavaju ateistima, što se svodi na istu činjenicu: Biskup je veliki štovatelj Gospe i mariolog, samo što on ne traži spektakle nego istinu o Gospi. On je veliki teolog i tragatelj za istinom o Majci Božjoj, Bogorodici. Ovi mnogi komentari, kao i svi drugi što su se nabrušeno pojavili, nalikuju na udaranje kamenjem svjedoka vjere đakona sv. Stjepana čija je kamena smrt porodila velikoga svetoga Pavla Apostola, koji je moćni uzor Biskup Ratku, što se dade iščitati iz njegovih teoloških spisa. Biskup nalikuje na Stup u koji se zabadaju zaoštreni kompjutorski šiljci i piljci. Majka Božja rida gorkim plačem u ovoj Korizmi što su vjernici nasrnuli na Biskupa koji je autoritativno ispisao svoje mišljenje o privatnoj objavi u selu i župi sv. Jakova u Međugorju. To privatno ukazanje nije obvezatno za vjernike. Tko misli da jest, neka izmoli Vjerovanje skupa s papom Benediktom XVI., a ne da se praćkom nabacuje na svoga Biskupa, koji je potpuno svjestan svoje uloge u svome puku i vjerujem da su rijetki ovakvi ljudi, koji savjesno i s dubokoumnošću služe svome narodu i svim ljudima dobre volje.

    Like(0)Dislike(0)

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.