Pate li muškarci od bigoreksije?

Prevelika zaokupljenost izgledom može dovesti do niza poremećaja, a jedan od njih posebno pogađa muškarce, piše Daily Mail.

Radi se o bigoreksiji, poremećaju koji je formalno poznat pod nazivom mišićna dismorfija.

Što je bigoreksija?

Bigoreksija ili mišićna dismorfija poremećaj je slike tijela. Vrlo je slična anoreksiji, no dok se kod anoreksije oboljeli vide ‘prevelikima’, ljudi koji pate od bigoreksije svoje tijelo vide kao ‘”premalo”. Zato se taj poremećaj još naziva i reverznom anoreksijom.

Bigoreksija je oblik opsesivno kompulzivnog poremećaja, prisilne neuroze, no velik utjecaj na nastajanje ovog poremećaja ima i medijski pritisak na muškarce, kao i sve veći broj teretana.

Simptomi bigoreksije

Glavno obilježje osoba koje boluju od bigoreksije jest to što njihovi mišići za njih nikad nisu dovoljno izgrađeni, bez obzira na to koliko se trudili.

Pokazatelji poremećaja još su i opsesivno vježbanje koje postaje životni prirotet, neprestano provjeravanje vlastitog izgleda u ogledalu, pridržavanje strogog režima prehrane (što može dovesti i do bulimije) te zloupotreba steroidnih anabolika.

Zanimljivo je to što ljudi s ovim poremećajem imaju vrlo nisko samopouzdanje i ne vole pokazivati svoje tijelo u javnostijer ga se srame. Bigoreksija najčešće pogađa muškarce, no poremećaj je prepoznat i kod malog broja žena. Većina osoba koje pate od bigoreksije su dizači utega i body builderi, no pravila ne postoje.

Mogući uzroci

Znanstvenici smatraju da bigoreksija može biti posljedica genetskog poremećaja, kao i kemijska neravnoteža u mozgu. Istraživanje koje su 2000. godine proveli dr. Roberto Olivardia sa sveučilišta Harvard i suradnici pokazalo je da je 29% muškaraca s bigoreksijom imalo anksiozne poremećaje, a 59% neki od oblika poremećaja raspoloženja.

Jedan od čimbenika nastanka poremećaja mogu biti i negativna životna iskustva – bigoreksija je češća kod ljudi koji su u prošlosti doživjeli neku traumu.

Liječenje

Bigoreksija je još uvijek kontroverzan pojam. Iako je opisana još 1993. godine, liječnici teško postavljaju dijagnozu. Trenutno je dostupno nekoliko tretmana, uključujući kognitivno-bihevioralnu terapiju, kao i vrsta lijeka kojim se selektivno unosi serotonin. Ukoliko se simptomi ne poboljšaju, koriste se antidepresivi.

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.