Pet dana odan po Imotskoj krajini, nudin ljudima posa, a svi mi govore ‘čekaj da prođe Velika Gospa’

Prijatelju, nije mi do velikog dolaska u Imotski, imam gori u Mainzu posla priko glave, ali moran doć jer san na takvome mistu, moramo ispunit zadatke koje smo sebi postavili u Zajednici Imoćana. Evo, pet punih dana odan po Imotskom, po Imotskoj krajini, tražin ljude, prvenstveno građevince, elektrotehničare, vodoinstalatere, vozače, ponajviše knauf-gips majstore, tapetare i piture.

Triba nan odma nji stotinjak, a ja san uspio nać svega tridesetak. Stavili smo obavijest na Radio Imotski s mojin brojevima mobitela, obilazin kafiće i animiran ljude, govorin in da u Mainzu imaju siguran i posa i smještaj. Nije to ka prije četrdeset i više godina kad su naši spavali po barakama i željezničkin postajama. Imamo kuće koje smo iznajmili, uredne, s grijanjen, klimon, sanitarnin čvorovima.

Moran nać još sedandesetak radnika, nadan se da ću uspit, da ću zadovoljit trenutačnu potražnju koja je poslana našoj zajednici od poslodavaca. Kako su se Imoćani pokazali ka uredni i vridni radnici, a u godinu dana samo u naš Mainz došlo ih je 330, poslodavci samo nji traže.

Ali, evo, razgovara san s mnogima. Većina nji se nećka. Išli bi, ali, kažu, neka prođe Velika Gospa, pa će onda. E, ali meni tribaju odma! Ma, prijatelju, vidin ja da ima oni koji bi na ričima išli, a Boga mole da ne odu. No, to je već njijov problem.

Kratak je to monolog Milana Katanušića, Imoćanina, predsjednika Zajednice Imoćana u Mainzu, koja je, a o tome smo već pisali u našem listu, otvorila svojevrsni biro rada za upošljavanje Imoćana. U četvrtak izjutra susreli smo ga na ispraćaju treće grupe Imoćana koji su u zadnjih tjedan dana krenuli na rad u Njemačku.

Zaljubljeni momak

– Zapišite i ovo, bio san i u Zavodu za zapošljavanje, tražio imaju li ove profile stručnjaka. I znadete šta su mi kazali, da oni ne smiju to reć. A tamo čitan da više od pet tisuća Imoćana godinama stoji na birou jer nemaju posa. A u Mainzu ih čeka i posa i plaća od cirka 2000 eura, neto, kad plate i stan i ranu. Ako rade vikendon, može se zaradit i više – veli Milan.

– Ako ne virujete, pitajte jednoga, eno ga baš tamo isprid onog kafića – dodaje.

I mi ravno kod momka. Ima, kaže, 27 godina, ne radi, ima završenu obrtničku školu, upisao fakultet, ali nije išlo, teško je roditeljima to bilo financirati.

– Ma, radio bi ja, to je neupitno. Iću sigurno, ali, eto, odgodio san. Iman curu i rekli smo Veliku Gospu provest zajedno. Zaljubljen san, jesan, priznan, i ja i ona, i sad me odma zovu u Mainz na posa. Čim prođu praznici, evo me, jer u Imotskon neman posla, a teško se može živit – iskreno će naš sugovornik, koji želi ostati anoniman.

No, anoniman ne ostade trojac koji je u četvrtak izjutra krenuo na put u Mainz dug 1365 kilometara. U posve novi svijet. S ciljem da rade i zarade za život.

Tko ode, ne vraća se

Ante Perković, dvadesetogodišnji mladić iz Vinjana Donjih, završio je elektrotehnički zanat u imotskoj obrtničkoj školi. Za fakultet, kaže, ima vremena, treba osloboditi roditelje od financiranja.

– Ja van volin radit i kad mi je Katanušić reka da se traži moj zanat i da je posa osiguran, nisan dvojio. Roditeljima je teško palo, ali šta ti je danas doć do Mainza. Ako ne bude išlo, ja ću nazad. No, koliko vidin, niko se od naših nije vratio, odlaze cile obitelji, zašto i ja ne bi. Mlad san i spreman radit – veli Ante, kojeg je ispratila njegova rodica.

I dok prijevoznik Marko Glumac ispred svoje kuće još pregledava svoj kombi kojim je, kaže, u samo godinu dana otišao 60 puta u Njemačku i iz Njemačke, u oko nam je zapeo jedan bicikl.

– To van je ostala bicikla od obitelji Rašić iz Glavine Donje. Otišli s diteton i ostali u Mainzu. Ostala im bicikla. Odlaze, odlaze mladi, cile obitelji, makar to nekome ne godilo. Iden na put pun, a vraćan se sam u kombiju. Ja san u ovi godinu dana odveza nekoliko stotina naših. Prijatelju moj, teško da će se oni vratit. Dica im već uče njemački, eto, to ti je – veli Glumac.

U kombi sjeda i Drago Tolić iz Druma. Pedeset mu je godina, kod kuće su ostali žena i troje djece.

– Ne može se, prijatelju, ovde, teško je, tek kraj s krajen vežen, a majstor san od knaufa, znaden gips-table stavljat, vidin da je to traženo gori u Mainzu. Iden se okušat, pa ću vidit.

Odmah do Drage u kombi sjeda i Darko Galić iz Imotskog. Njegova priča je još čudnija. Drago je već okusio njemačke bauštele, pa se onda vratio u Domovinski rat. Ratovao je četiri godine, nije htio tražiti vojnu mirovinu, nego je počeo zarađivati kao majstor od postavljanja kamenih facada.

– Radio jesan, ali ljudi ne plaćaju, imaju mi dužni, a znan da nemaju novca. I onda vidin da još mogu, i opet Njemačka. A đavla san se nada da ću ić ponovno. Šta ti je, kume, sudbina!

Katanušić se pozdravlja s radnicima i zaključuje:

– Napišite slobodno da su mi nji deset, petnest kazali da bi odma išli, ali da nemaju sto eura za put. I zato ću na predsjedništvu naše zajednice odma zatražit da se ljudima plati put, a oni će vratit novac kroz svoj rad.

Slobodna Dalmacija

16 komentara

  1. Tko će virovat čovijeku koji je bio u zatvoru i tko je kriminalac!

    Like(1)Dislike(1)
  2. nedavno je bio prilog na dnevniku hrt-a o radnicima na baušteli i u ugostiteljstvo i uslužnim djelatnostima jer tu radi velika većina naših ljudi. Baš su pričali ljudi što rade na građevini i rekli su da im je plaća oko 1300 eura za 60 radnih sati tjedno i da nije ni blizu tako bajno kao što ovaj gospodin govori. Plaća 1300 eura a samo jednosobni stan plus režije dođe oko 1000 eura.

    Like(1)Dislike(0)
  3. Aj ne prdi

    Like(0)Dislike(1)
  4. Ljudi moraju bit svjesni da se u Njemačkoj novci ne zgrću lopatom, nisu nigdje. Ako želiš štogod uštedit moraš se dobro stisnut. Ali ako ovdje nemaš nikakav posao bolje je i u Njemačkoj radit samo da možeš živit. Ovisi opet šta ko očekuje od Njemačke. Svi govore ne idi ako ovdje imaš plaću bar 800 KM, više možeš ovdje sa 800 KM nego gore sa 1300 eura. Ali ne razumjem ove koji ovdje nema nikakav posao a nećka se za ići radit u Njemačku.

    Like(1)Dislike(0)
  5. Jesu li prioritet imoćani ima i drugih koji bi radili a da nisu iz imotskog molim vas ostavite mi broj da se javimo ….

    Like(1)Dislike(0)
  6. Ma djava ti odnija njemacku drz se pere

    Like(0)Dislike(0)
  7. Tribaju mu ljudi a nije u stanju platit im prijevoz..jebes ti takog gazdi…

    Like(1)Dislike(1)
  8. nasi vecinom kukaju nema se i sjede po kaficima… ako se nema kako vele za kruh onda se ide tamo gdje se moze prehraniti ili??? Ja sam otisla prije 15 god ne zbog toga kaj sam morala nego kaj sam bila mlada luda i nepromisljena… bilo mi je jako tesko, bez znanja jezika, bez ikoga… prvih godina sam patila jer sam ovdje radila poslove nizeg ranga dok sam u Zg mogla imati fini posao i navecer i vikendima ispijati kave po kaficima… danas imam dvoje djece gimnazijalce, pubertetlije… radim ca 220 sati mjesecno (lagani posao) samo nedjelje slobodne, kafic posjecujem hehehe samo na godisnjem odmoru 🙂 nikada se ne bi u Zg vratila, sretna sam sto sam tada ucinila taj nepromisljeni korak jer moja djeca ovdje imaju mogucnost i perspektivu. Malo je ljudi koji se mogu klimatizirati i prihvatiti tudjinu kao svoj dom. A upravo to je ono se mora da bi bio sretan i zadovoljan. 2000 netto na gradjevini je moguca placa ali isto tako ima puno i prevara… stan rezije su takodjer skupe… nedavno sam dobila susede iz hercegovine sa 3 djece, obje su se zaposlili imaju minimalce svaki po 1300 eura, znaci 2600 netto plus tri djecja doplatka sto iznosi ca 600 znaci ukupno imaju ca 3200 primanja, stan im je 500 plus ostalo… moze se, samo hrabro i onima koji se odluce za taj korak zelim srecu i dobrodoslicu 🙂 LP

    Like(4)Dislike(0)
  9. Ko nema posao treba da ide bilo gdje samo da radi.
    Sto neko nece da radi mozda I moze da prolazi,koristi roditelje,
    didove mirovine pa I ne radi ali kad to sve presusi kud onda.
    Na zapadu mladi covjek koji nista nije radio par godina,nece nitko ni da
    cuje zanj a kamoli da mu da posao.Kod nas mladi ljudi godinama se izlezaju pa
    kako ce da pocmu nesto raditi niti hoce a I ne znaju.
    Maknite se od materina lonca I na posao.

    Like(1)Dislike(0)
  10. Svi komentari stoje ali ova prica je klasicno nadoprdivanje…naivni izvolite “nasjesti” na ovakve supljake…on zeli svima pomoci,prd prd…imam iskustva s takvima…mozda je ovaj iznimka ali…

    Like(0)Dislike(0)
  11. Milane,ne seri

    Like(0)Dislike(0)
  12. Ljudi triba provati može se puno toga u Njemačkoj ostvariti i uspjeti pogotovo naši IMOČANI kad su sposobni

    Like(0)Dislike(0)
  13. Ne da se našim momcima raditi.
    Teško je naći dobra radnika!

    Like(0)Dislike(0)
  14. Ne razumijem,dosao tip u imotski i trazi 100radnika.U njemackoj sam godinu dana i nisam cuo do sada da poslodavac trazi 2cocjeka za rad,ili da ce ti nudit sam posao..hoce mozda na razne nacine samo da prevari.LJudi uzdajte se samo u sebe..i cuvajte se ne provjerenih ponuda.sretno svima!

    Like(0)Dislike(0)
  15. KOLIKO SE PLAĆA OVOM POSREDNIKU ????????????????????????

    Like(0)Dislike(0)
  16. uvazenom gospodinu sla sam poruku na hrvatski broj uopce se nejavlja istina je ja nisam iz imotskog nego iz gruda hercegovina volio bi dase javi a trazim posa

    Like(0)Dislike(0)

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.