Počele su se dakle, podizati nad grobovima velikodostojnika, plemenskih vođa, odnosno viđenijih predstavnika naroda koji su na ovim prostorima živjeli u doba takozvane vučedolske kulture, a nastavile su se graditi kroz brončano i željezno doba. Stare četiri milenija ili nešto više, stoljećima su ukrašavale hercegovački krš. Njihovoj mističnosti su doprinosile i razne legende, a manje-više svaki punoljetni Hercegovac čuo je pastirske ili slične predaje o gomilama kraj kojih je viđen miš kako u zubima nosi zlatnik i slično. Te priče djelom su bile uzrokom narušavanja mira naših predaka koji počivaju u grobovima ispod njih.
Gomile ili tumuli građeni su uz putove i često označavaju njihove pravce. Nasipane su na prijevojima radi bolje orijentacije. Velike gomile, na vrhovima brda nerjetko su urušeni suhozidi, odnosno bedemi velikih predpovijesnih utvrda ili naselja, koje se zovu gradine. Milenijima su dakle, štićene i štovane, to jest nitko ih nije rušio do naše civilizacije, a onda su se umiješali ljudski planovi, bageri, rovokopači, riperi… Za kraj, umjesto zaključka možemo se građanima preporučiti da riječima, pojašnjenjima, apelima i na druge načine, pokušaju utjecati na besprizorne graditelje i ulagače da sačuvaju grobove naših predaka. Vidljivo je da se dio prema gomilama odnosi s marom, međutim neki nisu, a to je velika nepopravljiva šeta i nenadoknadiv gubitak. Naš je problem što ne znamo valorizirati turistički potencijal gomila, ali to je već druga priča.
radio-capljina.com