Pozitivna priča: Obitelj Zelenika poduzetništvom prkosi aktualnim trendovima

Planinsko naselje Risovac u općini Jablanica mnogima je poznato zbog skijaških staza koje u zimskim mjesecima vrve posjetiteljima, turistima i “vikendašima”, koji tu često s obiteljima provode odmore i slobodno vrijeme.

Međutim, osim u zimskim mjesecima, u tom planinskom mjestu nekolicina obitelji, nekih tridesetak stanovnika, živi tijekom cijele godine. Nakon što u zimskoj sezoni broj posjetitelja za vikende dosegne tri, pa ponekad i do četiri tisuće, život nastavljaju oni koji u planini vide i neke druge stvari, osim snijega i odmora. Iako se planina drži surovom, hladnom i škrtom, obitelj Zelenika iz Širokoga Brijega upravo u planini, uzgojem krava i proizvodnjom mliječnih prerađevina, na malom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu zarađuje za život.

Tomislav Zelenika student je povijesti i zemljopisa na Sveučilištu u Mostaru, a slobodno vrijeme koje mu ostane nakon studentskih obveza provodi na obiteljskom gospodarstvu na Risovcu. Za portal Jabuka.tv Zelenika je govorio o samom početku i razvoju rada, načinu privređivanja te perspektivama koje ova djelatnost nudi.

“S našim malim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvom intenzivno smo krenuli prije 13-14 godina. Jednim od bitnih razloga bila je nezaposlenost, zbog čega su moji roditelji razmišljali o samostalnom poduzetništvu. Budući da smo imali spremnu infrastrukturu i da su postojali neki preduvjeti za pokretanje rada, odlučili su se na ovo. U ovom poslu roditelji su vidjeli velik potencijal i zbog toga što se posjed nalazi u Parku prirode te se njime nitko ne bavi u većoj mjeri”, govori Zelenika.

Uzgoj stoke, kako kaže naš sugovornik, gotovo je generacijsko nasljeđe u obitelji jer je svaka generacija imala “nešto živo”. Iskustvo koje se prenosilo s koljena na koljeno imalo je veliku ulogu i u začetku posla s farmom krava na Risovcu.

“Krenuli smo sa šest krava simentalske pasmine. Iz godine u godinu broj je rastao, ali više nismo kupovali nova goveda, nego smo povećavali broj i širili gospodarstvo isključivo prirodnim rastom iz prve skupine”, navodi Zelenika.

Na taj način obitelj Zelenika u jednom je trenutku dosegla i brojku od 30 grla. Danas, ipak, imaju oko polovine toga, točnije 14 grla koja na raspolaganju imaju preko 10 hektara zemlje u vlasništvu ove obitelji, odnosno 45 hektara ukupno, uza zemlju koju iznajmljuju. I to je sasvim dovoljno da Zelenike na Risovcu budu najveći proizvođači kravljih mliječnih prerađevina, jer nakon njih slijedi jedno malo gospodarstvo koje, uz nešto krava, uzgaja ovce i koze.

Najveću brigu o farmi vodi Tomislavov otac, pomažu svi koji stignu, a ponajviše sinovi Mate i Tomislav. U prosjeku, Zelenike dnevno od trenutnoga broja goveda dobiju oko 120 litara mlijeka. Mlijeko kao proizvod tek se ponekad prodaje, a glavni proizvod iza kojega stoji obitelj Zelenika je sir, uz kojega idu i druge mliječne prerađevine. Za kilogram mladoga sira potrebno je od osam do devet litara mlijeka pa se lako može izračunati da se na ovom gospodarstvu svakoga dana proizvede nešto manje od 15 kg domaćega sira.

“Nije to puno, ali količina nam i nije prioritet. Na prvom mjestu stoji kvaliteta proizvoda, a držimo se eko proizvodnje. Znači, ništa umjetno, prirodno od početka do kraja”, govori Tomislav Zelenika za portal Jabuka.tv.

Uz proizvodnju mliječnih prerađevina, obitelj Zelenika polako planira krenuti i s tovom goveda, odnosno polako izgrađivati i sustav krava-tele. U vrijeme kada mediji vrlo često javljaju o aferama u trgovini mesom, o zarazama i prodaji truloga te desetljećima smrznutoga mesa, ne treba sumnjati da prostora i za mesnu proizvodnju ima.

U nekim naprednijim zemljama, država potiče proizvodnju i vlastite proizvođače štiti na različite načine. U Bosni i Hercegovini to, međutim, nije tako. Proizvođači su u nemilosrdnoj borbi s uvozom, a zbog životnoga standarda stanovništvo, odnosno kupci, najčešće uzima ono što mu je cijenom dostupnije, pa makar bilo i upitna podrijetla i kakvoće.

Ipak, Tomislav Zelenika ne žali se na pomoć nadležnih institucija jer svake godine njihovo poljoprivredno gospodarstvo dobije poticaj za svoju djelatnost. Posebno razumijevanje i skrb o proizvođačima pokazuje mala i relativno slaba općina Jablanica, ali koja redovito izdvaja sredstva za poticaje u poljoprivrednoj i stočarskoj proizvodnji.

“S razvijenim europskim zemljama, na primjer s Francuskom, mi se ne možemo ni uspoređivati. U Hrvatskoj je možda za nijansu bolje, ali s obzirom na stanje u Bosni i Hercegovini, mi dobijemo solidne poticaje”, navodi Zelenika.

Sama prodaja najvećim se dijelom odvija na Risovcu u sezoni. Ugostiteljski objekti veliki su potrošači, a inozemni turisti, pa i domaći ljudi,  po sir dolaze “na vrata”. Čak se ni ne gleda previše na cijenu, puno je bitnija kvaliteta, tvrdi Zelenika. Nakon prodaje na licu mjesta, najveću prodaju ova obitelj ostvaruje u Širokom Brijegu, na tržnicama i kod ljudi koji znaju čime se bave i već su prije kupovali mliječne prerađevine u njih.

“U tome je jedna od čari života i proizvodnje u manjim sredinama. Za razliku od većih gradova, u kojima ljudi idu u trgovinu i tamo najčešće nastoje doći do što jeftinijega proizvoda, u manjim sredinama još uvijek ima ljudi koji će kupiti jer si ‘naš čovjek’, odnosno jer znaju da se nečim baviš i da u tebe mogu doći do toga. Uz to, znaju i kako radiš i tko im jamči kvalitetu proizvoda”, ističe Zelenika za portal Jabuka.tv.

U parafrazi one “Hvali more, drž’ se kraja”, velik dio hercegovačkoga stanovništva reći će “Hvali proizvodnju, al’ bježi od nje”. Stoga je najveći dio stanovništva odbacio proizvodnju i posvetio se trgovini, uslužnim i sličnim djelatnostima, jer je proizvodnja – kako kažu – neisplativa.

Na pitanje vidi li sebe u tom poslu po završetku studija, Zelenika odgovara:

“Sigurno se više ne vidim u uredu. U početku smo brat i ja imali mali otpor prema ovom obiteljskom poslu, ali mislim da smo s vremenom prirasli tome te sve više pomažemo ocu koji vodi posao i razmišljamo što bismo mogli. Nije mi neostvariva ta zamisao, ali bih volio proširiti proizvodnju i ponudu, uvesti nove djelatnosti i ići prema turizmu. U turizmu vidim i najveću mogućnost“, zaključuje Zelenika.

Uz malu, ali dragocjenu pomoć države, ovakav oblik privređivanja mogao bi zaživjeti u znatno većoj mjeri. Blidinje, kako se najčešće naziva širi prostor oko samoga Blidinjskoga jezera, velik je i neiskorišten potencijal. Turizam nudi mnoštvo mogućnosti, ali državni aparat i administracija često otežavaju sami početak privatnoga poduzetništva. Ipak, primjer obitelji Zelenika pokazuje da se ustrajnim radom može uspjeti i u djelatnostima od kojih većina ljudi u Bosni i Hercegovini bježi.

(www.jabuka.tv | Foto: Tomislav Zelenika)

6 komentara

  1. Kojs Njemacka ovdje imamo sve samo ko hoce da radi.

    Like(2)Dislike(1)
  2. Lipše je radit sa ajvanon nego s ljudima

    Like(3)Dislike(0)
  3. Ovake stvari objavljujte a ne one pedere sto su otišli u Njemačku!

    Like(2)Dislike(1)
  4. Nisam se snašao u lopovskoj zemlji

    Nismo svi podobni a nismo svi ni sposobni prilagoditi se lopovskom društvu. I nisu svi koji su otisli u Njemačku homoseksualci, ja volim žene. Mislim da je više pedera ostalo u lopovskoj zemlji!

    Like(1)Dislike(2)
  5. Ovaj gore sto se predstavlja “posusje ” da ti mamu jebem komunisticku si cacinim ortacima kurca se napusia ,jjos bi ljudi ostali da nije govana kosto si i sam dubre jedno

    Like(0)Dislike(1)
  6. Sto brišete komentar koji sam napisao kao odgovor ovom pederu iz njemačke???

    Like(0)Dislike(0)

Napiši Komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.