Prekinula sam studiranje da bih pomogla bolesnoj majci, jer ljubav je jača od svega

Radmila Nižić iz Lisica kod Ljubuškog već osam godina boluje od teške atrofije mozga, bolesti koja uzrokuje njegovo sušenje i oduzimanje svih fizioloških funkcija. Budući da je nepokretna, njezin suprug Ante primoran joj je pružati 24-satnu njegu, a pomaže mu cijela obitelj, ponajviše njihova kćer Marija.

“Moja kćer Marija svijetli je primjer koji pokazuje kako ljubav prema roditelju nema barijera. Svoj je život posvetila brizi o bolesnoj majci te se, zajedno sa suprugom, preselila iz Čitluka kako bi joj pružala danonoćnu njegu. U to je, između ostalog, uključeno čišćenje i previjanje rana, presvlačenje, inhaliranje, pomoć pri davanju infuzije, hranjenje koje zna trajati i po nekoliko sati“, priča nam Ante te dodaje kako je, osim navedenih poslova, cijela obitelj posvećena i radovima u poljoprivredi kako bi osigurali kakva-takva sredstva za život.

Zahvalni svima

Također, obitelj se brine i o Antinoj teško bolesnoj majci Delfi, kojoj je potrebna pomoć pri hranjenju i presvlačenju. Naime, ovakva dva teška bolesnika zahtijevaju i svakodnevne lijekove te medicinsku opremu, što iziskuje dosta novca odnosno više od tisuću maraka mjesečno.

“Prema potrebi, Marija je i liječnik i medicinska sestra, domaćica, njegovateljica, poljodjelac… Nije joj bilo teško prekinuti studiranje kako bi se posvetila majci“, kaže nam naš sugovornik, osvrćući se na to kako se obitelj zna naći u zaista teškoj situaciji. Prema njegovim riječima, osam godina neprospavanih noći nije malo, iako se u najboljoj mjeri želi pomoći svome najmilijemu. Ipak, ljubav je jača od svega te se uz molitvu i pomoć bližnjih sve uspije prevladati. Kćer Marija, pak, ističe kako se redovito informira o ovoj bolesti te je sama uspjela pronaći adekvatne ljekovite masti kako bi sanirala rane i pomogla majci da ne trpi prevelike bolove.

Sve gore stanje

“Iako je stanje iz godine u godinu sve gore, svakodnevna briga i velika pažnja pokazuju da se, iako je bolest teška, s njom može živjeti i više nego što su liječnici predvidjeli. Ponekad se i medicinsko osoblje zna začuditi kada vide kako sam uspjela postići da, primjerice, neka rana zaraste. Moram istaknuti i to da su, uz moju i očevu pomoć, u svakodnevne poslove uključeni i suprug Vlatko, brat Slaven te tetka Vesna koja inače radi kao profesorica u školi“, kazala nam je Marija.

Ova obitelj zahvalna je svim ljudima koji su im na bilo koji način pomogli, bilo novčano ili toplom ljudskom riječju, koja služi kao poticaj da ne odustaju te da se i dalje bore za pomoć svojoj majci i supruzi.

“S ponosom mogu reći kako moja supruga nije zaboravljena od strane svojih kolegica iz školskih dana, a koje su je nedavno posjetile. Lijepa je to gesta i bio bih radostan da su takve posjete češće, makar u ovo blagdansko vrijeme. Isto tako, volio bih kada bi svi ljudi, a osobito oni na određenim pozicijama spoznali kako je neizmjerno važno pomagati drugima, osobito onima koji su pogođeni teškim bolestima. Jer, svatko od nas može se naći u situaciji u kakvoj je trenutno moja supruga“, zaključio je Ante.

Dnevni list

Napiši Komentar

Komentari su djelo i osobno mišljenje njihovih autora