Smilje bi mogla biti budućnost Hercegovine ako ‘solo igrači’ ne upropaste izvoz

Gotovo svi u Hercegovini pričaju o “cmilju”, a općine raspisuju natječaje za koncesijsku dodjelu zemljišta. Prava “smiljomanija” zahvatila je Hercegovinu i gotovo da nema poljoprivrednika koji to ljekovito bilje neće ili ne želi saditi. Cijena koja prelazi 5 KM po otkupljenom kilogramu smilja, ali i ona od 1800 eura za litru destiliranog eteričnog ulja više je nego primamljiv razlog za uzgoj ove mirisne biljke. Pogled na stranicu “Eden Botanicals” uvjerit će vas kako je cijena za kilogram ulja vrste italicum, koja se uzgaja na ovim prostorima, iznosila 4164 dolara i ona svakodnevno raste zbog visoke cijene ulja koju dostiže na svjetskom tržištu.

Od samog početka u ovaj projekt uključio se Federalni agromediteranski zavod, točnije, njegovi djelatnici se i smatraju pionirima u organiziranom uzgoju smilja. Kako je to počelo i dokle se stiglo pojasnio je ravnatelj prof. dr. sc. Marko Ivanković u razgovoru za Večernji listBiH.

Kako je i kada sve počelo?

– Kultivacija smilja u Hercegovini počela je unatrag četiri-pet godina, danas svjedočimo kako je zavladala prava “smiljomanija”. Već 2011. pripremili smo program prekogranične suradnje s Općinom Jelsa, gdje smo mi radili na smilju, a oni na lavandi. Projekt je realiziran 2014. Mislim kako smo se mi, kao stručna institucija, pripremili na vrijeme kako bismo mogli pratiti ovu proizvodnju. Ranije nismo imali nikakvih iskustava jer o ovome što se danas događa nema znanstvenih ni stručnih istraživanja. Tek smo na početku.

Što su rezultati projekta koji ste iznjedrili u tom razdoblju?

– Kao prvo, napravili smo brošuru pod nazivom “Lavanda i smilje” koja je bila početak, a treba je stalno dograđivati, a kao drugo, educirali smo ljude. Također smo kupili uređaje za analizu eteričnih ulja, a došli su stručnjaci iz Instituta “Josip Pančić” iz Beograda i obučili naše ljude te sada možemo uspješno vršiti analizu eteričnih ulja smilja i nemamo potrebu ići dalje iz Mostara. Drugi pozitivan učinak je što smo u ovom projektu mogli postaviti pokus kako bismo ga mogli statistički obrađivati. Već imamo prve rezultate u gnojidbi organskim gnojivom, koje smo objavili 16. listopada 2015., dakle priopćili smo prve rezultate zasnovane na znanstvenom istraživanju na smilju. Značajnim rezultatom smatram i stvaranje udruge “Ljekovito bilje Hercegovine”, s naglaskom na uzgajivače smilja, a koja bi trebala okupiti proizvođače i čija uloga nije beznačajna. Smatramo kako bi iz te udruge mogao izrasti i klaster proizvođača smilja ili barem izvoznika.

Što danas radite na tom projektu?

– Naša uloga je nastaviti ono što smo započeli u projektu, i to već aktivno činimo i ove godine. Postavili smo tri lokacije – na Pokušalištu na Muminovači, na Buni i kod proizvođača Martina Leke u Lekinoj Dragi u općini Posušje. Dakle, u taj pokus ćemo uključiti tri lokacija, tri nadmorske visine. Sve rezultate ćemo verificirati u laboratoriju. Dakle, znat ćemo što je krajnji rezultat u sadnji smilja na nadmorskoj visini od 50, 200, 600 i 800 metara. U suradnji s poduzećem Roing, počela je proizvodnja presadnica. To je prvi registrirani proizvođač presadnica, a sada već imamo i drugi – Staklenike Čapljina. Također ćemo uključiti i jedno sredstvo koje je registrirano u Banjoj Luci i pokušati s pokusima jer se počela pojavljivati bolest na smilju. Sada ćemo vidjeti kakvi su rezultati kako bismo mogli 16. listopada ove godine našim proizvođačima reći trebaju li ili ne upotrebljavati ovo sredstvo. To zapravo nije nikakvo zaštitno sredstvo, ali se pokazalo učinkovitim. Međutim, još nemamo stručne rezultate.

Jesu li vaši stručnjaci dostupni zainteresiranim proizvođačima?

– Naš agrokemijski laboratorij je samo ove godine imao ukupno oko 500 analiza zemljišta. Čak 90 posto bilo je za smilje. Radimo sva ispitivanja, ali i preporuke za gnojidbu. Kada je u pitanju tehnika sadnje i održavanja, to rade svakodnevno naši stručnjaci na terenu, a savjet se može dobiti i telefonski, mailom i svim drugim sredstvima komuniciranja. Stalno smo uključeni u savjetodavne usluge. Također, organiziramo predavanja, zajedno s udrugom “Ljekovito bilje Hercegovine”, ali dolazimo i na poziv iz općina. Tamo gdje nas pozovu, idemo i držimo predavanja. Moram istaknuti kako je posjećenost iznimno velika. Na predavanju u našim prostorijama, koje je održano 5. veljače ove godine, govorili smo više o organskoj proizvodnji, analizama zemljišta, agrotehnici i štetnicima koji se pojavljuju na smilju. Ostalo je još nedorečeno i moramo govoriti o bolestima, destilaciji ulja, gdje se također prave velike pogreške.

Počelo se i s destilacijom ulja?

– Točno. Svjedoci smo kako se, primjerice, u Širokom Brijegu “pravi” 12 destilerija, točno tako – “pravi”. Tu se rade klasične pogreške, što sam spoznao iz razgovora s ljudima koji to stručno rade. Najprije, u tim destilerijama se ne kontroliraju ni tlak ni temperatura, a morali bi se kontrolirati. Zatim, te destilerije ne bi smjele biti napravljene od bilo kakvih materijala. Jedino je dopuštena upotreba tzv. prehrambenog nehrđajućeg čelika. Uvjerio sam se kako se upotrebljavaju i najobičniji jeftini metali, što nije dobro.

Dakle, ne pridržavaju se standarda?

– Naglašavam, mi moramo zadržati biološko-ekološku proizvodnju. Takva proizvodnja ima svoje standarde kojih se strogo treba pridržavati. Ako se želimo svrstati u organsku i biološku proizvodnju, ako želimo nositi znak “eko”, moramo poštovati i te standarde. A to, prije svega, znači sljedivost, od sjemena do ulja, ali i dalje. A vjerojatno ćemo morati, zakon je u izradi, imati i registrirane kuće koje se bave organskom proizvodnjom, a koje su priznate i akreditirane u inozemstvu, recimo u Švicarskoj i Njemačkoj. Iako zakon još nije donesen, proizvodnja ne smije ni “za dlaku” odstupati od propisanih standarda u Europskoj uniji. Ne može se svatko ponašati na svojoj njivi kako želi jer je to njegova njiva. To smilje se koristi najprije za proizvodnju eteričnih ulja, a s obzirom na to da je iznimno skupo, zar mislite da će ga netko kupiti prije nego što ga detaljno analizira. To smilje ne smije biti tretirano pesticidima. Ni jedan pesticid nije dopušten u proizvodnji smilja, ali ne samo to, tu su i brojne druge zabrane.

Imate nekih saznanja o tome, mislim na tretiranje?

– Nemamo, točnije, ja nemam takvih saznanja, ali poznajući naš mentalitet, s pravom se plašim takvih mogućnosti. Na nama je upozoriti. S obzirom na to da će nas ljudi poslušati, sudim po posjećenosti našim predavanjima, vjerujem kako neće biti takvih “solo igrača”. Kada to govorim na našim predavanjima, tolika je pozornost da se ni “muha ne čuje”. Mi u Zavodu ćemo inzistirati samo na ekološkom uzgoju. Ne zato što je to naša volja, već zato što to traže kupci eteričnih ulja na zahtjevnom tržištu Europe i Amerike. Trebali bismo najprije mi analizirati taj proizvod i dati certifikat u našem laboratoriju koji će ga pratiti prilikom izvoza. Onaj tko ga dobije, opet će ga analizirati i na teške metale i na pesticide. Postoji opasnost da jedan mali proizvođač koji je radio neke tretmane koji nisu dopušteni, izazove da sva ulja ih Hercegovine budu proglašena neekološkim. To je ogromna opasnost.

Ima li poluproizvod priliku krenuti dalje ?

– Obavio sam neke razgovore, neke kontakte s međunarodnim organizacijama, gdje smo tražili da se snimi cijeli lanac vrijednosti, od sjemena do krajnjeg proizvoda ili iz oblasti farmacije ili kozmetike. Tu nam treba pomoć izvana. Pokušat ćemo da se dio proizvodnje od smilja, za početak, temelji na 5-10 finalnih proizvoda. Ne mora to biti velika proizvodnja, ali da bar jedan njezin dio velike farmaceutske ili kozmetičke tvrtke instaliraju na području Hercegovine. Neke svoje male pogone. Time bismo zatvorili cijeli ciklus u Hercegovini, za bar nekoliko proizvoda. To bi nam značilo i sigurnost u otkupu i proizvodnji, ali i njezinu širenju.

Hoće li Hercegovina ostati bez voća, povrća, vinograda…?

– Na jednom od naših predavanje profesor Ostojić iznio je i dokumentirao jednu tezu – kako proizvodnja smilja na našim crvenicama i crnicama, u odnosu na ova nova rekultivirana tla, daje lošije rezultate. Tako mi se čini kako ima površina i za jedno i dugo. Smilje uspijeva u nešto drugačijem tlu i mi sve više idemo u brdo i pretvaramo neplodna tla u njive zasijane smiljem, a ima prostora i za ostale kulture. Gdje ništa ne može uspjeti, može smilje, poručuje prof. Ivanković za Večernji list BiH.

6 komentara

  1. vjerojatnost da solo igraci ne uniste sve zbog svoje pohlepe ravna je nuli. hoce sve za sebe I svoja pokoljenja do desetak narastaja, robovi nek zivotare a oni”sposobni” sav novac I jos samo I moc pred tim istim “robovima”to zasluzuju zar ne!

    Like(2)Dislike(0)
  2. Je kod mog prijatelja na lokaciji zasadenom smiljem zaliose prvo na suhu zemlju onda kad je navodnjavao stasala je i trava sto je vise navodnjava smilje je raslo al trava sve veca na kraju je vidio da nece moci dase izbori s smiljem berba je podbacila al dobra stvar je da sad i trava dobro ide tako dase uzgajatelji smilja i duhana netrebaju brinut za solo igrace kao i za prodaju a i za uzgoj kad ne ide jedno ide drugo

    Like(0)Dislike(0)
  3. Prolazim neki dan cestom prema Mostaru. Sjećam se terena na kojem je godinama bio auto otpad. Tu se godinama prolijevalo ulje, akomulatorka kiselina, trunule plastike trunuli metali razna pomoćna otrovna sredstva i elektronika, antifrizi, kočiona ulja, hidraulična ulja. Sve je to u tom tlu. Parcela je ISFREZANA (kamenita je) i tu sada raste smilje.
    Hoće li to smilje biti ekološko ili će uništiti cjelu jedni berbu jer će biti puno teških metala i raznih nedozvoljenih supstanci, jer raste na godinama zagađivanom tlu. Ovo je samo jedan od primjera, a koliko ih ima sam Bog zna.

    Mislim da smilje ne samo da se ne smijete tretirati već ga ne smijete ni saditi na tlima koja nisu prirodno očišćena od nedozvoljenih supstanici koje su ranije korištene na tom tlu.
    A što se tiče trave gospodo. Ovce su riješenje. Ovce neće smilje, ao čistit će većinu korova koja niče na parceli,
    a i prirodno gnoje tlo. istina bit će malo gubitaka zbog ugaženog dijela cmilja, ali kad dođu janjad na lešo ili pečena sve se te štetice zaborave.

    Like(2)Dislike(0)
  4. Boze sacuvaj kad vidim cim se ljudi hvale da bi dobili kakav poticaj Koji marku ubrajaju se u ljude Koji se bave sadnjom cmilj.Uzas samo nek se prica. uzas majko Sta bi da nesto ima Uh….😆

    Like(0)Dislike(0)
  5. A stoces velika brate covika i postena cim gore napise “anonimno” i samo ja mislim da odas po selu neradis nista i smradolucis nista tude nevalja pa makar i valjalo pa nemogu svi radit u opcini u kave ili grafotisku ako nerade u njih nevaljaju nemoj tako pomirise sa sobom pa sa obitelji i bogom mozda onda u sebi pronades zrno ljudskosti i na kraju mozda kazem mozda i tebe neko zavoli

    Like(0)Dislike(0)
  6. Ukoliko registracija ne bude skupa recimo 100 – 200 KM onda je to rješenje. Dakle tko uzgaja neka se registrira i vlastito smilje odnosno ulje analizirati i prodavati, tako da će se na taj način moći rasčlaniti tko je smilje tretirao otrovom a tko nije, nije u redu da zbog velike manjine većina ispašta. Kao što navodi gospodin u članku smilje jedino može biti isplativo i profitabilno ukoliko se uzgaja strogo na prirodni način sa dopuštenim tj. organskim gnojivom.

    Like(1)Dislike(0)

Napiši Komentar

Komentari su djelo i osobno mišljenje njihovih autora