“Mi smo hercegovački pankeri i volimo gangu”

Zvonimo pred vratima Radio Gruda, gdje smo se dogovorili s Tomislavom Matkovićem, osnivačem portala ganga.hr i glazbenim urednikom na lokalnom radiju, koji se posljednjih godina pročuo kao istraživač i sakupljač napjeva gangaške tradicije i svojevrsni producent brojnih hercegovačkih gangaških sastava.
Otvaraju se vrata, u mraku hodnika nazirem visokog, suhonjavog muškarca duge kose.

“Dobar dan, trebali bismo Tomu…”

Izmiče se i pušta nas da uđemo.

I dok sve čekamo da roker koji nam je otvorio vikne “Tomo, evo novinari iz ‘Slobodne’!”, pruža nam ruku: “Ja sam Tomo.”

Priznajemo, nismo tako zamišljali “gurua” gange u ovom kraju, na što se 50-godišnji Tomo samo smješka. Navikao očito čovjek na predrasude došljaka kad je riječ o gangi.

Uostalom, malo kasnije ćemo se uvjeriti da druga dvojica najgorljivijih čuvara gange od zaborava imaju tek 25 i 22 godine. Naravno, riječ je o braći Miloš, Juri i Damiru, najpoznatijim istraživačima hercegovačke tradicijske glazbe i, naravno, strastvenim gangašima. Njih su dvojica, naime, zahvaljujući utjecaju djeda s majčine strane, koji je i sam bio pivač gange, doslovno odrastala uz tu vrstu tradicijske glazbe.

Lani su bili gosti na koncertu Zbora HRT-a u zagrebačkom Muzeju “Mimara”, gostovali su u Parizu, New Yorku, u svibnju će put Maroka… Jure na mostarskom Sveučilištu, gdje studira povijest i filozofiju, vodi školu tradicijskih glazbala pri studiju glazbene umjetnosti… Braća Miloš svakog prosinca u Grudama organiziraju i međunarodnu smotru tradicijskih svirača i narodnih pjevača “Božićno silo”.

ganga_grude-120316

Telefoni su gorili!

Nego vratimo se mi rokeru u kariranoj košulji. Tako u manjim sredinama Dalmatinske zagore i Hercegovine, u mom Drnišu i Grudama podjednako, izgledaju zakleti fanovi Zeppelina, Doorsa, a ne grlenih narodnih pjevanja.

“Ja sam se rodio i prva četiri razreda osnovne završio u Njemačkoj, jer je moj stari, inače iz Imotskoga, tamo otišao kao gastarbajter. Mama mi je Njemica. I nisam do dolaska ovamo ni vidio ni čuo tu gangu. Ja sam dite osamdesetih Azra, EKV đir, ‘novi val’. Uopće nisam dolazio u doticaj s gangom dok nisam s Radio Imotskog doša radit na Radio Grude. I onda sam se susreo s tim da je kultura gange i tradicionalnih pivanja puno veća nego u Dalmaciji, di se to već rasplinjava. Naime, na radio su mi počele dolazit neke gangaške grupe na radio, ajde jel nas moš snimit za CD? Bili su to sve stariji ljudi uglavnom”…

I tako je počelo. Matković je s vremenom postao, možemo slobodno reći, hercegovački Ry Cooder, tj. on gangašima dođe što i poznati producent kubanskim glazbenicima iz “Buena Vista Social Club” projekta.
“Sićam se da mi je jedan čovik poklonio kazetu i ja sam to presluša. Tako sam se upozna s tim. Moram priznat da sam to ispočetka pušta u program, u kontakt-emisiji koju radim, više ko neku foru, miša je u eteru s alternativom, rockom. I slušatelji su odlično reagirali. Telefoni su gorili!

Ali onda su mi počeli i drugi dolazit, ‘Aj’ snimi i nas da i nas moš puštat na radiju!’. I onda sam za potrebe neke priredbe snima neke gangaše tri dana i tri noći, s njima bio non stop. Tu sam definitivno uvidio da tu ima nešto moćno. Nisam prije ni razmišlja o nekim stvarima na kojima su oni inzistirali dok smo snimali. Briši ovo, nadodat ćemo ono… Kad sam razmaknio tu bučnost, uša u dubinu, pitat i njih da mi bolje objasne di su pogrišili, koje su to frekvencije, počeo sam shvaćat gangu. Nije to nikakvo jarlukanje!”.

Ideš nać knjigu, a nigdi knjige!

To onda dođe nešto kao povratak korijenima bluesa?

– Ne bi ja to tako reka. Prije bi ganga bila nešto kao punk folklora! Bučna je, direktna i kratka. Baš ko punk pisme… Kad sam počeo odat po selima, snimat stare ljude, skužio sam i da svako selo ima svoje specifičnosti u pivanju. Al to su takve nijanse… I ako u tom selu od troje, četvero koji pivaju, jedan umre, to ti je gotovo! Nema više ko pivat. Recimo, u nekim selima više i nema ko pivat, a bila su na glasu u 70-ima i 80-ima po pivanju gange. Zato ima sve više primjera da muški i ženske zajedno pivaju, jer nema ko pivat.

Matkovićeva memorija gange s podučja čitave Hercegovine mjeri se u terabajtima…

“Ne znam ni ja koliko toga ima. Znam samo da sam pokrio negdi 70 posto područja koje planiram. Pa sam zato sve šta imam stavio na ganga.hr, jer je glupo da sve to šta sam prikupio stoji, da drugi nemaju pristupa tome”.
Povezao se i sa poznatim zagrebačkim etnomuzikologom dr. Joškom Ćaletom

“Kad sam se zainteresira za to, računam ja, iđem sad nać neku knjigu i pročitat nešto o gangi. Al’ onda sam skužio da niko nije ni pisa o tom ‘primitivnom pivanju’. Pet, šest radova je možda bilo dostupno, rijetki muzikolozi su se bavili time, isto važi i za ‘ganginu sestru’ reru, ali ništa. Iđeš nać knjigu, a nigdi knjige! Zva sam Sveučilišnu biblioteku u Zagrebu, Filozofski fakultet, odjel etnologije, ali nigdi knjige nać! I onda sam vidio da se tu ima šta istaživat. Ganga je za etnomuzikologe arheologija u glazbi, jer otkriva korijene glazbenog izražavanja.

Pa sam se onda spanđa s Institutom za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, a tamo je dr. Ćaleta proučava tradicionalna pivanja u Dalmatinskoj zagori. Oni su u u meni vidili čovika koji radi na terenu. Onda sam počeo dalje kopat to blago i vidio da je to svit van svita! Jer ganga se ne može zapisat notama, jer je starija od njih, a korijeni joj vuku još od ilirskih vrimena na ovim prostorima”, u jednom će dahu, što je svojstveno pravim zanesenjacima, Matković o svojoj ljubavi prema gangi.

‘Primitivna’ glazba

“Da sam odrastao ovdje, možda bih i ja imao predrasuda prema toj vrsti glazbe. A iskreno govoreći, zaintrigiralo me to sve zbog onih priča o ‘hercegovačkim primitivcima’, kao, to su sve neki nazadnjaci. Pa i u Imotskom mnogi gangu drže primitivnom. Ako ljudi iz Zagore ili Hercegovine u Zagrebu, nedajbože, zapivaju tako nešto, to se gleda kao teški primitivizam. I to je s jedne strane u meni rodilo neki inat, pa sam si reka – baš iđem u to!”, priča Matković, koji je s nekolicinom suradnika prije par godina pokrenuo i glazbeni projekt Gangawerk (“Kako se to piše? Kao Kraftwerk, samo staviš ispred gangu”, pojašnjava naš sugovornik), koji se bavio umiksavanjem gangaških napjeva u elektronsku glazbu, sempliranjem zvuka gusala.

“Cijenim i ono što radi Kries u Hrvatskoj ili manje poznati Terra Slaves iz Ljubuškog, odlični su momci”, dodat će Matković koji ne krije da uživa u svom hobiju.

“Ma, zapravo, ovo za nas odavno nije samo hobi. Davno smo mi ozbiljno zagrizli u ovo. A sve nas spaja to što od bavljenja gangom nitko nema neku veliku financijsku korist, nego nas prvenstveno veže želja da to opstane i da se to prenesi idućim generacijama. Pojedinci su tu nebitni, iako je na svakom od nas odgovornost da tradiciju preneseno idućim generacijama u izvornom obliku. Komercijalni pristup traži zabavu, a nas zanima traganje i istraživanje”, nadopunit će ga Jure Miloš, koji vrlo strogo gleda na one koji olako pristupaju gangi, tj. pokušavaju joj dodati komercijalni prizvuk.

– Nego, debelo smo zabrazdili u priče o gangi, a nitko nije pokušao definirati što je ona uopće? – pitamo Juru.
“Što je za mene ganga? Život, najkraće i najjasnije. Tko shvaća pojam života, shvatit će da je ganga život. I radost, i borba, i žalost, i prkos i ponos, i inat, i nacionalizam, naravno u pozitivnom smislu pokazivanja svoje kulture”, kaže najmlađi nadaleko poznati zaljubljenik u gangu.

Svira Jure i gusle, i ljericu, kao i diple i još neke narodne instrumente, ali ganga je ispred svega. Damir je počeo s guslama, ali je u međuvremenu odustao, pa se danas “samo” bavi pjevanjem. Jure je inače, 2011. godine, nastupio i na “Supertalentu” Nove TV.

Otkud ovi Indijanci?

“Tko popularnost traži preko tradicijske glazbe, na pogrešnom je putu. Ali, isto tako je važno afirmirati u javnosti takvu glazbu, kako bi je mladi ljudi uopće percipirali”, kazat će Jure koji, kako veli, “danas ne može zamislit život bez gange”. Svjestan je da nekome s, primjerice, Hvara, ganga može zazvučati pretvrdo, ali… “Prosječnom uhu ganga je sirova. Ali takva je i priroda na području gdje se pjeva ganga, rera, ojkavica… Tvrda, divlja. Da je pustiš nekom tko je navikao na milozvučje Mediterana, kazat će: Otkud ste ove Indijance pustili? Samo, meni je ganga melodična, da se razumijemo! Sve ovisi o izvedbi. Ima preko sto vrsta gangaških napjeva.

A i ganga se, kao i svaka vrsta glazbe, može izvesti i dobro i loše. Dobra se ganga mora prilivat, to je kad se stapaju glasovi priginjača, ovih koji ganganjem prate prvog pivača. Kad se glasovi slažu, kad se pivač podvuče meko pod priginjače, i ganga je i te kako melodična. Nije to nikakva galama! Poslušajte legendu Stipu Jelića, Ivana Sesara Đulića, pa i našeg saborskog zastupnika Gorana Marića, koji je također odličan gangaš. Evo, vidite kako je i Tomo to otkrio, a došao je iz skroz nekog drugog stila”, kazat će braća Miloš.

Pripremaju i CD koji će pratiti knjiga, koja će slušatelju, odnosno čitatelju, dati potpunu sliku i povijest onoga što će donijeti zvučni zapis.

“Ma ima planova puno, ali nemoj to ni pisat, da se ne ureknemo”, kazat će naši sugovornici, kojima je razbijanje predrasuda jednako lako kao pustiti glas iz grla.

ganga_grude11-120316

Braća proslavila Grude

Braća Miloš prije četiri godine pokrenula su “Božićno silo”, koje je posljednje dvije godine međunarodnog karaktera. “Kultura nema granica, ni nacionalnih ni geopolitičkih, ni socijalnih ni ikakvih drugih. Zadnje dvi godine dovodimo u Grude najjače guslare iz Hrvatske, BiH, Crne Gore i Srbije, jer imamo isto glazbalo među tri naroda, pa da vidimo kako di diše, kako se razvilo i usavršilo. To je stvarno iskorak, da se kulturi da prednost i zanemari sve ostalo u međusobnim odnosima što se diže na političku razinu”, priča Jure. Je li bilo negativnih reakcija, pitamo, ipak ovdje žive “žestoki Hercegovci”?
“Meni je svaki svirač prijatelj. Istina, nije bilo jednostavno prvi put to napravit, ali smo bili uporni. A to i Bog valjda nagradi. Sve je prošlo bez ikakvog incidenta, puna dvorana bila, ljudi od svukuda dolazili, od Zagreba, preko Šibenika i Splita, do Mostara, Neuma, Sarajeva… Ja kažem – kultura spaja, a izostanak kulture razdvaja. Nitko nije doša širit mržnju ni neku politiku, neko predstavit svoju kulturu. Uostalom, kultura nema smisla ako ćeš se zatvarat”, kaže mlađi Miloš, ponosan što su Grude već postale poznate po “Božićnom silu”.

Mi smo zadnji koji te pivaju

Tilovina grabovine pita, kud se ovo oženjeno skita

Ja malena, loli do ramena, moramo se ljubit sa kamena

Kad se moja udavala strina, škripala su kola ko mašina

Eto vam ga, meni je izmoda, dok sam tila za menom je oda

Meni moji, tebi tvoji brane, ja i ti se volimo dragane

Evo mene, evo pajde moga, ajde mala pođi za jednoga

Punica je dočekala zeta, ispekla mu jezik od pileta

Od Ljubuškog do mostarskih vrata, svaka mi je curica poznata

Gango moja i ti si na kraju, mi smo zadnji koji te pivaju

Slobodna Dalmacija

6 komentara

  1. bravo za gangu samo naprid Jure i Tomo!

    Like(7)Dislike(0)
  2. Ganga je nasa pucka umjetnost.Ona je ratgovor među jednakima.Ona vapi za kominom ,kamenom i vinom

    Like(5)Dislike(0)
  3. frnjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjj

    ganga je zakon

    Like(1)Dislike(0)
  4. Gruďanin u Zagrebu

    Svaka cast za bracu Milose sto nedozvoljavaju da se zaboravi nesto po cemu je Hercegovac pravi.
    Bog neka vas cuva i da snage.

    Like(2)Dislike(0)
  5. Ako dođeš imat ces racuna

    Like(1)Dislike(0)
  6. BRAVO JOSIĆI SAMO TAKO NASTAVITE. POZDRA OD TETE IZ DALMATINSKE ZAGORE.

    Like(2)Dislike(0)

Napiši Komentar

Komentari su djelo i osobno mišljenje njihovih autora