Udruga proizvođača marke posavske salame Posa-Top i ove je godine organizirala Salamijadu u Topolovcu. Na 11. po redu manifestaciji ocjenjivanja uzoraka salama proizvedenih na tradicijski način ove su godine sudjelovali proizvođači salama iz pet hrvatskih županija te Bosne i Hercegovine i Slovenije, a najboljom salamom proglašena je ona Ivica Čepe iz Zagreba. Predsjednik udruge Posa – Top Darko Kirin prisjetio se početaka salamijade koji nisu bili nimalo laki. „Svi su se smijali kad smo krenuli, govorili što ćete vi Posavci, vi ste u vlazi i mulju! No mi imamo najkvalitetniju salamu u Hrvatskoj i u Europi što su potvrdili i naši prijatelji iz drugih država koji su rekli kako još nisu kušali tako nešto kao što je posavska salama.

Svake godine su salame sve bolje. Imali smo na ocjenjivanju dva profesora s Agronomskog fakulteta i šest tehnologa iz mesne industrije koji su potvrdili kako su salame vrhunske. Imali smo 70 uzoraka iz pet županija i dvije strane države. To je znak da Topolovac i Posavina nešto vrijede u Sisačko – moslavačkoj županiji“, kazao je Kirin koji tvrdi da je posavska salama po mnogočemu posebna, a njenoj promociji, smatra on, pridonosi upravo Topolovac. „Naša je salama prepoznatljiva i nekad u povijesti jela se i na dvoru Marije Terezije i Franje Josipa. Imamo našu staru recepturu. Naime, Topolovac je nekada imao poljoprivredno dobro, a to je bio mali grad u kojem su bile i mesnica i klaonica. Tu se puno toga događalo i mi se u Topolovcu imamo zaista s čime pohvaliti“, naglasio je Kirin.

Stručno ocjenjivačko povjerenstvo je kod uzorka ocjenjivalo vanjski izgled salame, njen presjek, miris i okus te je između 70 uzoraka prosudilo o dobitnicima priznanja, brončanih, srebrnih i zlatnih topova. Onim šampionskim okitio se pak Ivica Čepo, Zagrepčanin koji svoje salame pripravlja na imanju u Letovaniću. Četvrti mu je put da je na salamijadi u Topolovcu, no prvi put da je osvojio titulu šampiona. Ispričao nam je i kako je zavolio posavsku salamu.

„Do prije nekih 20 godina preferirao sam samo slavonsku kobasicu i kulenovu seku. Negdje u to vrijeme sam kupio imanje u Letovaniću i jednog se dana na stolu našla kulenova seka i posavska salama. Vidjela se razlika, prvenstveno u boji salame. Iako sam preferirao kulenovu seku, rezao sam i jednu i drugu. I znate koji je bio zaključak? „Kulenove seke vole riječi hvale, posavske salame faliju se same!“ Tako sam se okrenuo posavskoj salami, istraživao, tražio recepte i trudio se i došao do šampiona. Nekoliko sam puta osvojio zlatni top. Nisam ovo očekivao, ali lijepo je za čuti“, kazao je Čepo koji ne skriva recept za vrhunsku salamu. Podijelio ga je i s nama pojasnivši kako je za nju potrebno pet elemenata.

„Prvo je kvalitetna domaća sirovina, dakle meso svinje iz domaćeg uzgoja, uzgojene domaćom hranom i optimalna starost, između 12 i 14 mjeseci, da je meso zrelo. Drugo je kvalitetna obrada mesa, treći su začini, moraju biti kvalitetni, domaći. Četvrto je dimljenje. Salame se dime bijelim dimom, tj. hladnim dimom kvalitetnog drveta, najčešće vrbe i jasena. Peti je čimbenik zrenje i dozrijevanje, uz vrijeme koje je potrebno, treba ispuniti i neke druge uvjete poput temperatura, vlaga itd. To je pet uvjeta za vrhunsku salamu“, pojasnio je Čepo. No vrhunskih je salama na topolovačkoj salamijadi, smatra Čepo, bilo jako puno, ali da bi salama bila šampionska, potrebno je još nešto.

„Treba šesti čimbenik, a to je ljubav. Treba to voljeti i raditi s ljubavlju. Uz svih ovih pet elemenata, treba ubaciti i ljubav. I kad se sve to sljubi i prožme, dobije se proizvod valjkastog oblika, koji se spremi u foliju – posavska salama. Kad se ta salama stavi na stol i nareže pod 45 stupnjeva  na tanke šnite i ta šnita završi u ustima, znate što se dogodi? Harmonija! Harmonija okusa i mirisa. Kad dođe do zasićenja onda nepce kaže samo jednu jedinu riječ – šampion!“, živopisno je opisao šampion Čepo.

Šampionu, ali i ostalim sudionicima kao i organizatorima salamijade čestitke i pohvale uputili su i zamjenik sisačko – moslavačkog župana Ivan Celjak i predsjednica Županijske skupštine Sisačko – moslavačke županije Ivanka Roksandić koja je istaknula kako je iznimno važno da ruralni dijelovi čuvaju svoju tradiciju.

„11. salamijada u Topolovcu već postaje tradicija. Važno je to zbog razvoja naših sela, poljoprivrede, ali i zbog autohtonih proizvoda kojima Hrvatska obiluje, da ono što imamo, osim nematerijalne baštine, ta materijalna baština, kobasica s Banovine, salama iz Posavine, kulen iz Slavonije, pršut iz Istre i Dalmacije, postaju zaista brendovi i oznake određenog kraja. U Posavini je to salama, češnjovka koja se već dugi niz godina, otkad postoji Posavina u njoj radi. Dobro je da Topolovac njeguje tu tradiciju. Ako na ovakvim manifestacijama ne pokažemo ono što ljudi rade i proizvode, nećemo to niti uspjeti sačuvati. Upravo kroz ovakve manifestacije, izložbe i dr. mogu se sačuvati autohtoni proizvodi, i ne samo sačuvati, mogu dobiti i svoje mjesto ne samo u Hrvatskoj, već i diljem Europe i svijeta.

Dodajmo kako su posjetitelji 11. salamijade u Topolovcu, osim u posavskim salama, uživali i u domaćem siru te moslavačkim vinima i lovačkom gulašu. Organizirana je i nagradna tombola u kojoj su svi zainteresirani imati priliku pogađati točnu gramažu salama i špeka izloženih na galgama u sali, a oni koji su bili najbliži točnoj gramaži, ispraznili su galge i za nagradu kući ponijeli slasne suhomesnate proizvode.

radio-banovina.hr