Velik broj mladih iz BiH proteklih godina, razočarani situacijom u državi, traži posao u Njemačkoj. Pri tom se mnogi oslanjaju na rodbinu koja je već ondje. No, ne uvijek s uspjehom. Ovaj tekst objavljen je u jednoj od grupa koje okupljaju one koji žele na rad u inozemstvu. Autorica je Danijela Ivančević, a mi ga prenosimo u cijelosti, piše Croexpress.eu.
‘Samo ti završi školu i napravi pasoš, odma te ‘tetka, striko, amidža, ujko, dajdža, materina strina, rodica po ocu, kćerka djedove kone’ vodi sebi u svijet .
‘Nemaš ti tu, sine, budućnosti nikakve,vidiš da su svi bez posla.’
‘Ja ću tebe spasit’!’
‘Ja ne mogu zaboravit’ koliko sam pite pojela od tvoje mame.’
‘Zaslužili ste, Boga mi’
Završena škola, pasoš gotov, išla na pijacu, kupila sebi malo robe nove od para što je mater u dnevnici zaradila da me može spremiti ko insana u svijet. Javljam svima da sam spremna.
Odgovori su bili raznorazni, evo par primjera:
‘Ma znaš sad je malo drugačije, nije k’o prije lako ni ovdje za pos’o.’
‘Eto da si prije mjesec,ovdje tražili u jednom hotelu čistačicu, ali sad su popunjeni s personalom.’
‘Da je kao onda moglo bi, al’ sad svi traže jezik da se zna, ajd’ nauči njemački pa će tebe tetka pozvat’.’
‘Ima u jednom selu traže da se štala čisti, al’ ne bih ja tebe tu, žao mi te… Sačekaj još malo, bit će možda nešto.’
‘Evo ovdje traže na poljoprivredi al’ nemaju smještaj. Ja bi tebe kod nas, al’ znaš da moja djeca ne mogu ni jedno s drugim pa sva’ko u svoju sobu voli mir.’
‘Znaš rode i ja ću možda ostat’ bez posla, sad je i ovdje zavladala ona kriza pa ne znam ni ja kako ću se za sebe izborit’.’
Nema veze, familijo moja… Hvala vam na pokušajima! ‘Razumijem’ ja tu vašu situaciju. Ako je već tako, haj’te meni u Bosnu. Ovdje trenutno traže u rudniku, a dobra je i plaća, topli obrok, u smjenama, sve na vrijeme. Ima i u prodavaonici traže, možda i tetka uspije nać’ šta, ima iskustva.
Ne brinite za smještaj, ja ću spavati na podu, a vi možete na sećiji što nam je komšija dao, razvlači se, ima mjesta za vas! Nećete bit’ gladni. Znate, moja mama još uvijek pravi one iste pite koje su vas odhranile kao i mene!
Ako Vam još nekako mogu pomoć’ samo recite, nekako se osjećam ‘dužna’ što ste makar ‘pokušali’ meni pomoći! Hvala Vam do neba, Bog će Vam vratit’…
9 komentara
Ma ja tako je to.Kad treba pomoc niđe nikog
Dok je bilo para bilo i drugara,nesta para nesta i drugara
A tko ove tekstove pise a tko i cita otislo preko dvjesto tisuca i svi uposleni netko zivi u svom domu netko u unajmljenom ,netko ima bolji posa netko losiji ,netko vozi skup auto zato ovaj drugi dva stana i takav je zivot ustvari a ne kao ova glupost od samoukog novinara
Priča je strašna da nije smiješna bila bi zalosna ??
Pa tako je i ovdje kod nas,sad ti kao izmislio toplu vodu hahahahaha
Ja radim kao zigolo u Kelnu i mogu vam reći da zivim kao tajkun
Kolko ova rodbine ima, ako nece niko da je primi mora vala da je neki baksuz hahaha
Pomoc,pomoc,daj,daj a nikom nista ne das.
Nesritna drzava I narod.Naucio vas oni stari krepanac Tito samo daj daj.
Doci ce od rodbine,Hrvatske,NJemacke I sa svi strana a mi cemo zijati I cekati.
To je tako i istina na zalost a kad sve vidim sagldam mi ovdje u bh.naj bolje živimo jos im mi dajemo u njemčku slanine kumpira itd.