Oko 12% stanovništva u BiH nema pravo na besplatno zdravstveno osiguranje. Ljudi koji nisu stalno zaposleni, a nemaju mogućnost sami uplaćivati doprinose, imaju ograničen pristup zdravstvu.

Izabela Huseinović iz Sarajeva nije jedina koja nema pristup javnoj zdravstvenoj zaštiti – oko 12% stanovništva u BiH nema pravo na besplatno zdravstveno osiguranje. Ljudi koji nisu stalno zaposleni, a nemaju mogućnost sami uplaćivati doprinose imaju ograničen pristup zdravstvu, čime su im ugrožena osnovna ljudska prava, piše portal Diskriminacija.ba.

Zakonodavni okvir u Bosni i Hercegovini u oblasti zdravstvenog osiguranja još uvijek nije harmoniziran sa međunarodnim ratificiranim ugovorima, pa na prostoru BiH, a posebno Federacije BiH, postoji neujednačena zakonska regulativa po pitanju pristupa pravu na obavezno zdravstveno osiguranje za najranjivije kategorije društva.

Ingrid Halbritter, voditeljica programa “Zdravstveno osiguranje za sve” iz njemačke organizacije Pharos, napominje da su lica u stanju socijalne potrebe, redovni studenti stariji od 26 godina i djeca uzrasta od 6-15 godina koja ne pohađaju obrazovni proces, najugroženije skupine stanovništva koja u većem dijelu Federacije BiH nemaju pristup obaveznom zdravstvenom osiguranju.

Prvenstveno se radi o licima koja žive u ekstremno teškim ekonomskim uvjetima, bez zaposlenja i bez ikakvih stalnih prihoda za život, a koja su izložena visokom riziku od oboljevanja. U tu skupinu spadaju i djeca koja su žrtve zanemarivanja, zlostavljanja, zlouporabe i eksploatacije, ili djeca s invaliditetom odnosno teškim kroničnim oboljenjima koja upravo iz tog razloga nisu nikada išla, ili su prijevremeno napustila obrazovni proces, kaže Halbritter.

Mirsada Bajramović, direktorica Udruge Zemlja djece iz Tuzle, takođe radi na implementaciji Zakona o zdravstvenom osiguranju, kojim bi se svim građanima omogućilo besplatno liječenje. Tvrdi da je velikom broju populacije s kojima članice Mreže rade, poput romske populacije, nezaposlenih trudnica i porodilja, ili djece koja ne pohađaju obrazovanje, pristup zdravstvenoj zaštiti ograničen, odnosno, uvjetovan plaćanjem troškova liječenja koje oni, zbog ekonomske situacije u kojoj se nalaze, nisu u stanju podnijeti.

Na terenu imamo situacije u kojima jedna trudnica nikada nije mogla otići na ginekološki pregled jer nije zdravstveno osigurana, a nema novca da isti plati u privatnoj praksi. Ili, da se trudnici u četvrtom mjesecu trudnoće, čiji se eho djeteta ne čuje i koja je životno ugrožena, odbije pružiti hitnu medicinsku intervenciju u javnoj zdravstvenoj ustanovi dok unaprijed ne plati tu intervenciju, ili da dijete kojem je dijagnosticirano određeno oboljenje nema pristup lijekovima s esencijalne liste jer nema status osiguranog lica. To su stvari koje se jednom društvu ne smiju događati, a nama se to vrlo često događa, smatra Bajramović.

Prema posljednjem izvješću koje je Mreža nevladinih organizacija radila 2019. godine, u sedam od ukupno 10 županija u Federaciji BiH, krši se pravo na obvezno zdravstveno osiguranje za sve osobe u stanju socijalne potrebe.

Najveći problem predstavlja neharmoniziranost propisa između županija kojima se regulira obvezno zdravstveno osiguranje za socijalno ugrožene osobe. Međutim, smatram da znatno veći problem predstavlja nezainteresiranost ljudi u institucijama da ovu stvar promjene, ali i neznanje u ovoj oblasti onih koji rade na ovim pitanjima, smatra Mujo Fafulić iz Centra za podršku Roma “Romalen” Kakanj, piše Diskriminacija.ba.

Rješenja su moguća

Da su zagovaračke aktivnosti Mreže nevladinih organizacija uspjele u svom cilju, bar u jednom dijelu Federacije BiH, pokazuju podaci iz Tuzlanske županije gdje je skoro 100 posto ljudi zdravstveno osigurano i gdje svako ima pravo na besplatno liječenje.

U svim jedinicama lokalne samouprave uspjeli smo da osiguramo sredstva u lokalnim proračunima za ove namjene. Jedini kriterij za stjecanje statusa osiguranog lica je stanje socijalne potrebe koje utvrđuje nadležni centar za socijalni rad. U tijeku prvih šest mjeseci 2021. godine imali smo skoro 1.000 novih osiguranika, što znači da smo za 1.000 ljudi obezbijedili mogućnost da besplatno idu kod lječnika. Smatram da je to velika stvar, tvrdi Muradif Šarić iz Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanske županije.

Drugi pozitivni primjer je Bosansko-podrinjska županija Goražde koji je pristup ostvarivanju prava na obvezno zdravstveno osiguranje, za lica u stanju socijalne potrebe učinila transparentnijim. Naime, na početku svake kalendarske godine resorno ministarstvo, u skladu s Odlukom Vlade BPŽ Goražde, objavljuje javni poziv za podnošenje zahtjeva za ostvarivanje prava na obvezno zdravstveno osiguranje lica koja to pravo ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. Javni poziv je otvoren tijekom cijele godine.

Posavska županija je otišla korak dalje, na način da je 2019. godine pravo na zdravstveno osiguranje za lica u stanju socijalne potrebe prepoznao u županijskom Zakonu o socijalnoj zaštiti. Prema ovom Zakonu pravo na zdravstveno osiguranje imaju lica u stanju socijalne potrebe, kojima je uslijed posebnih okolnosti potreban odgovarajući oblik zdravstvene zaštite, ako to pravo ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. U Proračunu Posavske županije osigurana su sredstva za ostvarivanje ovog prava.

Nadležne institucije u većini županija prije svega, ministarstava za pitanja socijalne zaštite i županijski zavodi za zdravstveno osiguranje, ozbiljno ne shvaćaju ovaj problem i nažalost nerijetko odgovornost za nemogućnost stjecanja statusa samostalnog osiguranika za lica u stanju socijalne potrebe prebacuju na ugrožene kategorije. U suštini, prisutno je veliko nerazumijevanje nadležnih institucija po ovom pitanju. Ipak, treba istaći pozitivne primjere, poput Županije Sarajevo i Zeničko dobojske županije, koji su u prethodnom razdoblju pozitivno reagirali na inicijative Mreže, ističe Mirsada Bajramović iz Udruge djeca zemlje iz Tuzle.

Tako je Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Županije Sarajevo u nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti, prihvatio prijedlog Mreže za ukidanjem kriterija za ostvarivanja prava na zdravstevno osiguranje za lica koja su to pravo izgubila zbog neredovnog javljanja na evidenciju službe za zapošljavanje.

Također i Zavod zdravstvenog osiguranja Zeničko-dobojske županije se pozitivno očitovao po inicijativi Mreže, te u svom Mišljenju, upućenom Skupštini zauzeo stav da djeca do 18 godina imaju bezuvjetan pristup zdravstvenom osiguranju.

Put je i dalje dug i ima još uvijek posla oko implementacije. Mislim da civilni sektor u BiH ima snagu da izgura ovo pitanje i da svakom građaninu ove zemlje omogući da se osjeća sigurno i zaštićeno, onda kad mu je to najviše potrebno, kad je bolestan, tvrdi Ingrid Halbritter, piše Diskriminacija.ba.

Pored poštovanja ljudskih prava i pravne sigurnosti, pravo na zdravstveno osiguranje za sve osobe unaprijedilo bi zdravlje svih građana, naročito kod osoba u stanju socijalne potrebe i onih s kroničnim oboljenjima. Također, to bi i za društvo bilo financijski isplativo, jer bi svi imali pravo da kod prvih simptoma bolesti zatraže lječničku pomoć, a ne bi radili to kada se bolest razvije i dobije karakter kroničnog oboljenja, kada su troškovi liječenja puno veći i padaju na teret proračunskih sredstava.