Ružići: Svjedočanstvo Božjeg milosrđa kroz poziv (FOTO)

11. ožujak 2016

15

U nedjelju, 6. ožujka, u župu sv. Ivana Krstitelja stigla su radosna lica iz Mostara i s Humca. Svojim pohodom sve prisutne razveselilo je devetero postulanata i devetero novaka sa svojim meštrima.

Misno slavlje predvodio je domeštar hercegovačkih novaka, fra Ivan Landeka, u koncelebraciji s župnikom fra Tomislavom Jelićem i meštrom novaka, fra Slavkom Soldom, a posluživali su novaci i postulanti. Svojim divnim glasovima misno su slavlje uveličali novaci i postulanti pod vodstvom meštra hercegovačkih postulanata, fra Stankom Mabićem.

Evanđelje je te nedjelje donijelo prispodobu o dvojici sinova, mlađem sinu koji je zatražio od oca svoj dio zemlje, unovčio ga i potratio živeći razvratno, pao je tako nisko, da bi napokon došao k sebi, shvativši kako je zgriješio i pred Bogom i pred ocem te krenuo zatražiti oproštenje, a stariji je bio cijelo vrijeme s ocem, sve poslove je obavljao tako točno i nikad prijestupa ni u kojoj zapovijedi nije učinio, ali je ipak koračao kroz život s prstima na ušima i na očima, nije osjećao bliskosti s ocem, nije uviđao da on zapravo ima sve što mu je potrebno, jer nije imao zahvalnosti, nije u njemu bilo ljubavi koja bi mu donijela radost življenja, radost kada bi brata svoga ugledao na vratima, brata koji je bio mrtav i oživio, koji je bio izgubljen i našao se. Grijeh uistinu paralizira čovjeka te on postaje gluh, slijep i nijem za potrebe drugih, ostaje bez svijesti za dobro općenito. No, veliko je praštanje u Gospodina i nemojmo se umarati tražiti ga.

Tako su nam i divni mladići posvjedočili to veliko Božje Milosrđe, i nitko od prisutnih nije mogao ostati ravnodušnim. Milosrdni Otac isti, ali ipak različiti načini Njegova dolaska u njihove živote, Njegova poziva da puste mreže i sve poslove i da Ga slijede srca pripravna. Čuli su oni Njegov poziv, neki ga potiskivali, neki bili sumnjičavi, neki lutali, ali u svoje vrijeme, u pravo vrijeme se odazvali i pošli Ga slijediti.

Bilo je to svjedočanstvo ne samo o pozivu, nego i o vjeri; prepustiti se Gospodinu, i zakoračiti u nepoznato, osloniti se na Njegovu ljubav, posebno u trenucima nevolje i križa, kada je vjera pozvana još više rasti. Stoga smo i mi pozvani još više moliti za njih i za nova duhovna zvanja, jer znamo da kušnje nikad ne jenjavaju.

Sjeme je uistinu posijano na njivu naše župe i sad ga je potrebno natapati ustrajnim molitvama kako bi ono u svoje vrijeme urodilo plodom. Poziva je mnogo, svaki različit i tako jedinstven, samo, potrebno je spremno se odazvati, prihvatiti ga svim srcem i proslaviti Gospodina.