13. svibnja 1990. godine u sklopu prvenstva tadašnje Jugoslavije u Maksimiru su se trebali sastati Dinamo i Crvena zvezda.

Susret nikada nije odigran, a razlog su neredi koji su mu prethodili te će kasnije dobiti svoje mjesto u povijesti.

Tjedan dana nakon drugog kruga prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj i pobjede HDZ-a, na rasporedu je bio dvoboj između Dinama i Crvene zvezde.

U zraku se osjećala napetost mjesecima i bilo je jasno koliki rizik ovaj susret nosi sa sobom. Zvezdini navijači došli su s jasnim ciljem isprovocirati nerede i napraviti sve što je potrebno da bi se kreirao totalni kaos.

Da je to tako, svjedoče i brojne snimke i izjave uoči meča među Zvezdinim navijačima gdje je bilo i puno onih koji nemaju nikakve veze s nogometom, a morali su tu biti iako vjerojatno nisu znali nabrojati niti nekoliko igrača.

Znali su i u redovima Bad Blue Boysa što se sprema i bili su spremni na sve scenarije. U cijeloj priči nespremna je bila tadašnja milicija, bolje rečeno neorganizirana i tolerantna prema Delijama koji su na južnoj tribini započeli s kaosom, a reakcija je izostala. “Organi reda” u potpunosti su se probudili tek onog trenutka kada je domaća publika reagirala i odlučila kako neće sve to mirno gledati.

Bad Blue Boysi sa sjeverne tribine srušili su ogradu i utrčali na travnjak nakon što su Delije bez prave reakcije policije nastavili napadati navijače na istočnoj tribini i tada je krenuo žestok sukob na travnjaku. Pripadnici specijalne i obične policije udarali su sve oko sebe kako bi očistili travnjak.

U jednom trenutku Zvonimir Boban zaletio se na policajca i udario ga nakon što je vidio kako ovaj premlaćuje navijača, a i sam je primio prije toga udarac pendrekom. Boban je tada bio kapetan Dinama, član one slavne čileanske generacije i jedan od najtalentiranijih igrača bivše Jugoslavije stoga je to još jače odjeknulo.

Kasnije je napadnuti policajac Refik Ahmetović tvrdio kako su ga ostali policajci nagovarali da puca na Bobana u znak osvete, ali on to nije htio učiniti.

Boban je učvrstio status idola među Dinamovim navijačima, stao je u njihovu obranu u nepravdi koja se tada događala u Maksimiru, a iako je veći dio igrača bio u svlačionici ili išao prema njoj, osim Bobana još su i Vjeko Škrinjar i Josip Kuže stajali uz navijače i pokušali ih obraniti.

Nakon što je kompletna momčad na čelu s Bobanom završila u svlačionici i igrači jedne i druge momčadi bili strogo čuvani, na terenu se nastavio sukob, dok su Delije koje su zakuhale cijelu priču kako su i planirali, sve mirno pratili s južne tribine.

Bačen je i suzavac, postalo je jasno kako nogometa na Maksimiru tog 13. svibnja neće biti, a sukobi su ubrzo prebačeni s tribina na prostor oko stadiona.

Epilog svega je šest mjeseci suspenzije Zvoni Bobanu koji je zbog toga propustio i Svjetsko prvenstvo u Italiji te velik broj ozlijeđenih policajaca i navijača.

Inače, nije to bio posljednji maksimirski ogled Dinama i Crvene zvezde. Godinu dana kasnije u zadnjem nastupu hrvatskih klubova u ligi bivše države, Dinamo je svladao Crvenu zvezdu 3:2.