Osobe koje pomažu učenicima s teškoćama u razvoju često su manje vidljiv, ali iznimno važan dio obrazovnog sustava. U Županiji Zapadnohercegovačkoj ove školske godine angažirano je stotinjak asistenata u nastavi. Unatoč njihovoj ključnoj ulozi za djecu i roditelje, ovi visokoobrazovani djelatnici trenutačno su nezadovoljni svojim radnim statusom.

Važnost individualnog pristupa

Riječ je o djeci koja imaju različite razvojne teškoće, zbog čega svaki učenik zahtijeva specifičan i prilagođen pristup. Asistenti s njima provode cijeli školski dan, a opseg posla izravno ovisi o potrebama samog djeteta. Nikolina Andačić, pomoćnica u nastavi u Drugoj osnovnoj školi Široki Brijeg, objašnjava kako s djecom provode između četiri i šest sati dnevno. Nekoj djeci potrebna je samo minimalna podrška, dok druga zahtijevaju znatno veću pomoć koja uključuje odlazak u toalet, hranjenje i odijevanje.

Prije uvođenja asistenata, cijeli teret obrazovanja djece s poteškoćama padao je isključivo na obitelji. Zdravka Hrkać, majka osmero djece koja ima iskustva s obrazovanjem uz pomoć asistenata i bez nje, ističe koliko joj znači njihova prisutnost. Prisjećajući se razdoblja bez adekvatne podrške, naglašava kako je u prvom razredu više vremena provodila u školi nego kod kuće. Roditeljima je najvažnije znati da je dijete na sigurnom, zaštićeno od buke te da je zbrinuto tijekom odmora i nastave.

Problem čestih izmjena

Unatoč njihovoj važnosti, asistenti se suočavaju s brojnim problemima, među kojima je nemogućnost stalnog zaposlenja. Iako neki ovaj posao obavljaju godinama, rijetki imaju ugovore na neodređeno vrijeme, što dovodi do čestih izmjena osoblja. Kći Zdravke Hrkać do sada je promijenila čak jedanaest asistenata. Hrkać objašnjava kako svaka promjena zahtijeva ponovno upoznavanje s djetetovim poteškoćama i ulaženje u obiteljsku intimu, što kod djeteta izaziva nervozu.

“Bilo bi jako dobro kada bi dijete i asistent, nakon što se povežu i nađu na istoj razini, ostali zajedno do kraja obrazovanja”, poručuje ova majka.

Borba za priznavanje sati

Još jedan veliki problem je način obračuna radnih sati i niska primanja, zbog čega su asistenti nedavno javnim dopisom upozorili da broj djece s poteškoćama raste, dok njihov status ostaje na dnu. Andačić ističe da asistenti traže prijavu na osmosatno radno vrijeme, po uzoru na susjedne županije poput HNŽ-a i HBŽ-a. Time bi se povećala i njihova plaća, koja trenutačno iznosi oko 750 maraka u razrednoj nastavi, dok je u predmetnoj nešto viša.

Zbog trenutnog sustava, visokoobrazovani djelatnici koji rade cijelu školsku godinu na kraju ostvare tek manji dio radnog staža. Prema riječima asistenata, za jednu školsku godinu dobiju oko pet mjeseci staža. Zbog toga svako ljeto završavaju na Zavodu za zapošljavanje, a pravo na novčanu naknadu ostvaruju tek svaku drugu godinu.

Izostanak konkretnih rješenja

Kontakti s resornim ministarstvom postoje, no zajedničkog jezika i konkretnih prijedloga za rješavanje ovog problema još uvijek nema. Iz ministarstva nisu htjeli komentirati ovu temu za naš program. Iako roditelji i sami asistenti najbolje znaju koliko je ljubavi i strpljenja potrebno za ovaj posao, društvo često ne prepoznaje njihovu ulogu, zbog čega mnogi na kraju odustaju od ovog poziva tražeći bolje uvjete rada.