Bosna i Hercegovina je na začelju liste zemalja po ekonomskim slobodama, u vrhu država po udjelu javnog sektora u bruto-domaćem proizvodu, i jedna od zemalja u kojoj siva ekonomija “pojede” četvrtinu gospodarstva.

To se navodi u izvještajima međunarodnih institucija koje prate stanje u našoj zemlji. S druge strane, domaći vladajući političari iznose optimistične pokazatelje.

Prema Heritage Fondaciji, Bosna i Hercegovina se ne može pohvaliti značajnim ekonomskim slobodama u ovoj godini. Heritage je našu zemlju svrstao na 91. poziciju u svijetu, odnosno na 38. mjesto u poređenju sa 44 europske zemlje. Ipak, navodi se, Bosna i Hercegovina ostvarila je mikro napredak u odnosu na godinu ranije.

Ukupni rezultat porastao je za 1,2 boda, uz poboljšanje vladinih troškova, fiskalnog zdravlja i pokazatelja efikasnosti sudstva koji su prevazišli pad integriteta i imovinskih prava.

Nominalni bruto-društveni proizvod Bosne i Hercegovine iznosi 31 milijardu maraka. No, mogli bismo biti znatno bogatiji kada bismo iskorijenili sivu ekonomiju, jer se procjenjuje da siva ekonomija odnosi 25 posto BDP-a. U usporedbi s Hrvatskom, naša zemlja ima višestruko manji nominalni BDP: 31 milijarda naspram hrvatskih 104 milijarde. Po glavi stanovnika to izgleda ovako – nešto manje od 9 tisuća maraka po stanovniku u Bosni i Hercegovini naprema više od 25 tisuća, koliko je hrvatsko gospodarstvo zaradilo za svakog svog stanovnika, prenosi N1.

“Naši političari i rukovoditelji vrlo često koriste statistiku i daju napredak od 2% ili 2, 5% za zemlju koja ima tako nizak bruto-društveni proizvod, da je Europska unija procijenila da će nam trebati 30 ili 40 godina da dostignemo nivo razvoja prosječne zemlje u EU”, kazao je Zoran Pavlović, ekonomist.

Država i dalje živi sama od sebe, navodi institut Brookings u studiji. Izračunali su da javna potrošnja čini više od 40 posto domaće ekonomije, a na proračunu radi 26 posto ukupne radne snage. I ne samo to. Brookings ocjenjuje da, ako se javnom sektoru dodaju sve državne kompanije i cijena koruptivnih poslova, javni sektor prevazilazi 70 posto bruto-društvenog proizvoda.

“Iako državna poduzeća održavaju zaposlenost, čak i u ekstremnim slučajevima kada su tvornice ugašene, ona također mnogo koštaju, a to sve pada na teret poreznih obveznika. To, onda, dovodi do negativne spirale: porezi su visoki i usmjereni protiv zapošljavanja. Veliki procjep u porezima onda pojede trećinu plata radnika zaposlenih na minimalac, što kreiranje zdravih radnih mjesta čini gotovo nemogućim”, navodi institut Brookings u studiji.

“Pogledajte situaciju u javnim poduzećima, pa će svima biti jasno. To su gubitaši koji akumuliraju desetine milijuna maraka gubitaka. Mi financiramo neodgovornost u stranačku vojsku i obitelj, na kraju krajeva. I ovo je jasno da ne može nigdje drugo da ide, bez obzira na njihove mikro prilagodbe koje rade i onda se time hvale – nego u daljnju propast”, naglasio je Adnan Huskić, politički analitičar.

Slabosti Bosne i Hercegovine, navode europski i američki stručnjaci, su, osim nedovoljne borbe u suzbijanju sive ekonomije, i nepouzdan pravosudni sustav. Sve je to rezultiralo, ističu, i jednodecenijskom trendu smanjenja stranih investicija.

Da ima malog napretka, ponegdje se provuče i takva konstatacija u izvještajima međunarodnih institucija koje analiziraju stanje u Bosni i Hercegovini. Naspram takvih konstatacija, domaći političari iznose znatno optimističnije, govoreći o finacijskoj stabilnosti, infrastrukturnom i napretku u dostizanju europskih standarda, kao i o desetinama tisuća novozaposlenih.