Msgr. Ratko Perić, apostolski upravitelj Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, uputio je fra Mariju Knezoviću, župniku u Kočerinu, odgovor na njegovu objavu na Facebooku.

Pismo prenosimo u cijelosti:

“Poštovani fra Mario, župniče!

Ne bih Ti se ovako oglasio – kao biskup župniku – da nisi javno na svome facebooku, s gestom trijumfalizma, u komentaru na „Mladifest“ u Međugorju apostrofirao i ovaj Ordinarijat: „Izišli smo iz ‘ilegale’ jer su takvim ‘ilegalnim’ iz Ordinarijata u Mostaru držali Mladifest“.[1] Vjerojatno se mjesni Ordinariji, i pokojni i živi, nalaze i u Tvojim „suzama“ koje naviru kada se sjetiš koliko ste „knedli“ vi, franjevci, morali „u grlu nositi“ kao i u pobožnim Tvojim molitvama u koje stavljaš „i one koji su bili uzrok knedli u grlu.“ Nema smisla trijumfirati kada vidimo kako nas nemilosrdno pogađaju i corone i oluje.[2]

Radi veće jasnoće i dobra ove mjesne Crkve čini mi se korisnim ponoviti neke očite činjenice, tj. nepobitne istine.

Ordinarijat i „Mladifest“. Biskupi u Mostaru smatrali su da je ono što je ovaj Biskupski ordinarijat objavio prije dvije godine, 31. srpnja 2018., u temeljima „Mladifest-a“, tj. počiva na nevjerodostojnim ukazanjima i na „zabludi o Gospinu rođendanu“. Međugorska „pojava“ godine 1982. i 1983. za uprave biskupa Pavla Žanića za blagdan Male Gospe, 8. rujna, prima od „vidjelaca“ rođendanske „čestitke“ i nosi svečanu rođendansku „haljinu“! A već 1984. rođendansku „čestitku“ prima, ne 8. rujna, nego 5. kolovoza, bitno mijenjajući liturgijski blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije, što je, nakon toga, navodna Gospa više puta potvrdila. Potaknut tom nevjerodostojnom promjenom, fra Slavko Barbarić, koji je, unatoč kanonskim opomenama, ilegalno boravio i djelovao u Međugorju do smrti (2000.), počeo je 1989. pripremati spomen na Gospin 2000. „rođendan“, 5. kolovoza, odakle je nastao „Mladifest“. U tom smislu korisno je navesti susret mladih iz 1991. godine. Na svršetku “festivala” pod nadnevkom 6. kolovoza upisao je isti fra Slavko u Kroniku međugorskih ukazanja: – “U 14 sati su se organizatori sastali sa fr. Tomislavom Vlašić i Slavkom. Odlučili smo uzeti isti tjedan. Predložene su različite teme. Koncem godine smo odlučili objaviti točan program. Osjećamo potrebu da nastavimo s ovim susretima, jer su važni. Ponudit će se seminari prije festivala za organizatore”.[3]

– Ovo su, dakle, međugorske pisane činjenice, pa kako ih god tko interpretirao, ignorirao, eliminirao ili negirao.

Neprimjerena usporedba. Najprije uspoređuješ fratre, „žrtve“ Međugorja, sa žrtvama za slobodnu Hrvatsku. Ljudi koji su izginuli za domovinu, komentiraš, kao da „sada nisu važni“. I dodaješ: „Državu vode oni na čijim nogama nije bilo ratni[h] ‘zengica’.“

– Ne čini mi se uputnim uspoređivati društveni život s crkvenim. Ali kada to već činiš, ne znam što je jučerašnja i današnja veličanstvena 25. obljetnica Vojno-redarstvene operacije Oluja u Kninu doli odavanje najviših državnih počasti, priznanja, uvažavanja i zahvalnosti svim žrtvama Domovinskoga rata koje su pale za slobodnu i neovisnu Hrvatsku. Kako ti poginuli nisu – „važni“ i uvaženi?

U kršćanstvu je uvijek vrijedio princip: „Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti“ (1 Kor 3,6). Tako, jedni kopaju, drugi siju ili sade, treći zalijevaju ili žanju, četvrti uživaju i s vremenom se generacije izmjenjuju, tj. jedni ratuju, drugi potom hladuju i blaguju! A Bog daje da se hrana probavi i život raste.

Kraljica mira, kakvu Crkva časti, i u Litanijama zaziva, ne može biti „kraljica nemira“ i razdora. I zato nije nikada u Crkvi bilo priznato naopako korintsko načelo: „Ja sam Pavlov”, “A ja Apolonov”, “A ja Kefin”, “A ja Kristov” (1 Kor 1,12).

– Svi smo Kristovi, a Krist je Božji! – tumači nam sv. Pavao. Međugorska „kraljica mira“ od početka, i prema Tvomu komentaru, unosi podjelu: jedni su, biva, fratrovci – „žrtve“, a mostarski su biskupi djelitelji „knedla“! Tragičan dualizam „hercegovačkoga slučaja“ kao da se pretočio i na „međugorski fenomen“!

Nada. Pišeš: „Nadam se da će biskupi osim svečanog oltara svoje mjesto naći na Brdu ukazanja i Križevcu“.

– Ja to ne znam i uopće se tomu ne nadam. Samo sada znam da je između „svečana oltara“ i „brda ukazanja“ koliko između neba i zemlje, odnosno koliko od istine do neistine!

Znak osporavan. Dodaješ: „s ponosom se sjećam fratara koji su kao znak osporavan dugo razdoblje djelovali u Međugorju. Mnoge su šibali protivni vjetrovi i udarali valovi. Oni su se izborili za ovo. Bez njih danas ništa ne bi bilo ovako. To nikad nezaboravimo. (sic)“.

– Fra Mario, iako bolje od mene znaš, ipak Ti je potrebno staviti pred oči i ovakve franjevačke „znakove osporavane“:

– jedan, koji se predstavljao „duhovnim vođom vidjelaca“, optužen je i potom otpušten iz Reda i sveden na laički stalež, zbog „širenja dvojbenih učenja, manipulacije savjestima, sumnjiva misticizma, neposluha zakonito izdanim naredbama i okrivljivanja contra sextum“;[4]

– drugi je „znak osporavan“, kojega je „Gospa međugorska“ za života proglasila „svetim“, optužen i sankcioniran zbog neposluha zakonito izdanim odredbama i zbog drugih zastranjenja;

– treći je „znak osporavan“, nakon više „poruka“ „međugorske pojave“ da ustraje u neposluhu poglavarima i da ne odlazi s pastoralnoga mjesta, uzeo jednu redovnicu, napustio Red i zvanje i otišao u svijet;

– četvrti je „znak osporavan“ ustrajao u Međugorju mimo svih opomena da se premjesti kamo su ga njegovi poglavari odredili.[5]

Vidiš li, fra Mario, da bi bilo vrlo korisno „žrtve“ vlastitih slabosti odvojiti od „žrtava“ za istinu i pravdu! Za ljudske nam se slabosti iskreno kajati, a ne ih martizirati i kanonizirati! A vjerodostojnu Gospu razlikovati od one nevjerodostojne!

Parade i žrtvoslov. Pišeš: „Parade i sporedni likovi su prolazni, a ti fratri ostaju svjedoci i žrtvoslov.“ Parade i sporedni likovi bili bi valjda ovi što danas u okviru „Mladifesta“ slave sv. Misu, a gore navedeni fratri bili bi kao znak osporavan i „svjedoci i žrtvoslov“! Valjalo bi i tu pastoralni vid, koji ističe papa Franjo, bitno razlučiti od proglašenja „ukazanja“ vjerodostojnima, što nije učinio ni sveti Ivan Pavao II., ni veliki Benedikt XVI., ni slavnovladajući papa Franjo.

Na kraju zahvaljuješ: „Gospe hvala ti što nas vodiš Isusu i hvala ti za žrtvu fratara, vidioca, župljana i hodočasnika.“

– I ja s Tobom zahvaljujem Blaženoj Gospi, Majci Isusovoj i milosnoj Majci našoj, koja nas vodi k Isusu! A „žrtvu“ spomenutih fratara i „žrtvu“ nevjerodostojnih „vidjelaca“ i „vidjelica“ dobro razlikujem od međugorskih župljana, koje srdačno pozdravljam.

Mostar, 5. kolovoza 2020., na spomendan Gospe Sniježne.

S poštovanjem Te pozdravljam

Ratko Perić”