Biskupski ordinarijat u Mostaru oglasio se priopćenjem za javnost kojeg prenosimo u cijelosti:

U svjetlu javno iznesenih tvrdnji i komentara vezanih uz susret vjernika župe Imena Isusova Mostarski Gradac s biskupom Petrom Palićem, kao i u odnosu na trenutno pastoralno stanje u toj župi, potrebno je radi istine, jasnoće i duhovnog razlučivanja dati sljedeće cjelovito priopćenje.

1. Susret župljana s biskupom Petrom Palićem, koji je održan 28. studenoga 2025. godine, predstavlja legitimno i kanonski utemeljeno pravo vjernika da se obrate svojim pastirima (ZKP, kan. 212 §2–3). Biskup je, kao prvi pastir biskupije, učitelj vjere i upravitelj Crkve (ZKP, kan. 212 §1), dužan primiti svoje vjernike te ih saslušati u njihovim potrebama i duhovnim poteškoćama, te s tim u vezi poduzimati pastoralne korake. U tome duhu, biskup Palić, poput Krista Dobrog Pastira, spreman je uzeti na ramena svakoga tko traži duhovnu pomoć i jasnoću, posebice u trenucima nepovjerenja i podjela.

Zanimljivo je da se “duhovi” nisu uzburkali i „šok“ nije uslijedio zbog činjenice da se nekoliko desetljeća u pojedinim župama živi izvan punog crkvenog zajedništva, ali jesu zato što se biskup susreo s vjernicima koji, u skladu s crkvenim pravom i vlastitom duhovnom potrebom, žele živjeti puninu zajedništva s Katoličkom Crkvom i imaju pravo tražiti pastirsku brigu i dostojno primanje sakramenata. Crkva nikome ne oduzima pravo na dijalog, ali je dužna voditi računa o zajedništvu i istini.

2. Optužbe da je biskup djelovao “iza leđa”, “zloupotrebljavao pojedince” ili “izdao” župu protive se načelima istine, pravednosti i ljubavi.

Biskup djeluje u skladu s odlukama Crkve i s obvezom osigurati valjanu i zakonitu sakramentalnu skrb, osobito u situaciji kada u župi djeluju otpušteni franjevci i suspendirani svećenici. S istim je osjećajima biskup primio i skupinu vjernika koji podržavaju neregularnu situaciju i jasno im dao do znanja koji je ispravan put kojim treba ići. Biskupovo djelovanje je za dobro svih njezinih članova. Istodobno, biskup ostaje otvoren i onima koji prepoznaju da su bili u zabludi i žele se vratiti jedinstvu s Crkvom, jer vrata Crkve nikada nisu zatvorena iskrenom obraćenju.

3. Franjevačko djelovanje u župi Imena Isusova neupitno je bogato i dragocjeno.

Međutim, franjevačka baština ne može biti opravdanje za odbijanje hijerarhije Crkve, osobito kada su u pitanju svećenici koji su izgubili kanonski status i ovlasti.

Pripadnost Katoličkoj Crkvi ne određuje samo tradicija, zemljopis ili lokalni osjećaj, nego:

–jedinstvo s papom i biskupom,

–poštivanje nauka Crkve,

–prihvaćanje crkvene discipline,

–primanje sakramenata od zakonitih služitelja.

Bez tih elemenata nije moguće živjeti puno crkveno zajedništvo, na što su svi vjernici katolici pozvani. Sv. Franjo, kojega se često spominje i zaziva, bio je prije svega primjer poniznosti, poslušnosti i jedinstva s Crkvom i nikada nije dopuštao da se braća odijele od crkvene hijerarhije.

4. Komentari koji zazivaju politička razdoblja prošlosti, optužbe o nasilju ili o navodnom “progonu fratara” protive se duhu evanđelja. Istodobno, Crkva ne zatvara oči ni pred onima koji su danas duhovno povrijeđeni, zapostavljeni ili spriječeni u pristupu dostojnom i zakonitom slavlju sakramenata. Pastiri Crkve imaju obvezu, i moralnu i kanonsku, štititi pravo vjernika na valjanu i zakonitu sakramentalnu skrb te osigurati da nitko ne bude duhovno progonjen zato što želi živjeti u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom. Dobro je poznato tko je u prošlosti, pa i u komunizmu, bio vjeran Crkvi i gdje je Crkva tada stajala; jednako tako jasno je gdje Crkva stoji i danas: uz one koji traže istinu, zajedništvo i zakoniti život po evanđelju i crkvenom nauku.

5. Osim velikih svjetskih religija, danas u svijetu postoji preko 40.000 različitih kršćanskih denominacija, svaka sa svojom strukturom i naukom. Postoji, također, i preko 10.000 različitih vjerskih skupina. Svatko je slobodan izabrati gdje želi pripadati. Isus Krist nije nikada nikoga prisilio da ide za njim. Međutim, oni koji žele biti u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom, koju je osnovao Isus Krist, moraju znati ili učiti što to zajedništvo zahtijeva i kako se živi.

6. Nije jasno što je izazvalo “reakciju” dijela ljudi koji se deklariraju župljanima, a istodobno ne priznaju hijerarhiju Katoličke Crkve, sudjeluju u liturgijskim slavljima koja Crkva ne priznaje, prate otpuštene franjevce i suspendirane svećenike i ne žele prihvatiti pastoralne smjernice biskupa. Stoga se opravdano postavlja pitanje:

Po čemu se netko smatra pripadnikom Katoličke Crkve i župljaninom određene župe ako odbija njezinu hijerarhiju, disciplinu i sakramentalno zajedništvo? Katoličko zajedništvo nije samo deklarativno izjašnjavanje, ono je stvaran odnos vjere, poslušnosti i sudjelovanja u životu Crkve. U Crkvi nikada nije bio presudan broj, nego iskrenost i raspoloženje srca onih koji su spremni živjeti vjeru Katoličke Crkve, poštivati njezin nauk i prihvaćati crkvenu disciplinu.

7. U ovim svetim danima došašća Crkva poziva na budnost, ustrajnost, mir i povratak zajedništvu. Crkva ne želi sukob, nego ozdravljenje rana, razumijevanje i obnovu povjerenja. Biskup Palić ostaje otvoren svima koji žive u zajedništvu s Crkvom, onima koji traže pastirsku brigu, onima koji žele napustiti zabludu, kao i onima koji žele vratiti jedinstvo. Spreman je pružiti pomoć svakome tko iskreno traži duhovnu pomoć i želi živjeti u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom.

Neka nas Gospodin, po zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. Josipa, uzora poslušnosti, te sv. Franje Asiškoga i svih svetih, vodi putem jedinstva, pomirenja i istine.

Molimo za mir u našim biskupijama, u našim obiteljima, za jasnoću duha i za srce otvoreno Kristu, jedinom izvoru zajedništva, milosti i istine.

Neka ovo došašće bude vrijeme nade, obraćenja i ponovnog otkrivanja ljepote pripadnosti Katoličkoj Crkvi.