Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) i Humanitarna udruga Bedem ljubavi 91. u suradnji s drugim Udrugama proizašlim iz hrvatskog Domovinskoga rata dodijelile su Zvonki Bušiću-Taiku (Gorica, BiH, 23. siječnja 1946.-Rovanjska, 1.rujna 2013.) – Veliku zlatnu plaketu.
Na taj način i Udruge proizašle iz Domovinskoga rata žele se i posthumno zahvaliti ovom iznimnom hrvatskom domoljubu, čovjeku koji nikada nije odustao od svoje ljubavi i svoje ideje, samostalne i neovisne države Hrvatske, i koji je naprosto bio među prvima kad je trebalo.
Priznanje je doprinos i u želji da se ne zaboravi. Svečano uručenje plakete bit će krajem veljače u Zagrebu, a primit će je njegova supruga Julienne Bušić.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
10 komentara
Bogu hvala!Zvonko zaslužuje sve počasti za najveci doprinos svojoj Hrvatskoj.Nitko nije uložio čitav svoj život s takvom žrtvom,tolike godine odricanja za nesto sveto.Nažalost danas to većina ljudi pljuje i gazi.
Živio Taik i Julienne!
obicna budala koja je cijeli zivot bacila na neku izmisljenu hrvatsku umjesto da je uzivao u zivotu.
zao mi je takvih ljudi
Stari Rimljani su imali poslovicu O MRTVIMA SVE NAJBOLJE!
Kad se čovjek i ne slaže s nekim u mišljenjima i stavovima ni u životu i životnim odlukama, nije fer nazivati nekoga budalom koji je umro za ideale.
On je jedini čovjek u Hrvatskoj koji je vratio novce državi koje mu je ova dala po zakonu jer je bio dobar čovjek.
Ne razumijem ljude koji laju na druge bez da išta znaju o drugome i nazivaju ih budalama. Valjda taj atribut najviše takvima odgovara.
Dobar mozda je al pametan slabo
sta je tobio sa svim tim? Upropastio si zivot, a vise ga se nitko ni ne sjeca.
to je i on skuzio i ubio se. Za mene je to tuznooooo
Ti si tužan za sve nas! Nama je tužno zbog tebe
ne serite svi redom.
on je bio terorist,možemo mi sebe lagati koliko hoćemo
ali to je nažalost tako—-..
Kara Kara Kita
ko se ovdje sada pita
dal je veća dal je VIŠA
to se narod sada pita
Sram bilo sve vas koji ruzno govorite o Zvonku,svi ste vi bijeda i smeće koji očito ima viška u Grudama.A za administratora, sram te bilo kako mozes dopustiti da uz ime ovako velikog covjeka stoje ružni komentari. Za lopove narkomane i kriminalce nedajete uopće mogućnost komentiranja.Sramota!
Niko se nikad nije upitao zašto si je ovaj čovjek oduzeo život (ne u zatviru) već kad je izašao iz njega i u svojoj zemlji za kojom je toliko žudio. To je napravio zbog svih nas, i vas koji ga slavite, a i vas koji gra prezirete. Bez obzira na sve, i šta vi o njemu rekli i o njegovim djelima, on je bio pametan čovjek, koji je na kraju spoznao da je cijela njegova ovoživotna žrtva bila uzaludna. (sjetite se njegova oproštajnog pisma i PLATONOVE PEĆINE).
Vratio se je u Hrvatsku da bi konačno uživao u onom za šta se borio. Kad je vidio šta smo napravili od ove napaćene zemlje shvato je uzaludnost svoje žrtve i svoga života. Shvatio da ”MI HRVATI” – kao iz one reklame, možda nikad nećemo biti spremni biti pravi, složan narod s pravom državom i svoj na svome.
Zato je otišao naš Zvonko. Svojevoljno, jer više nije imao cilj, a nije mogao gledati ovu sramotu i strahotu.
Vjerujte, puno je lakše umrijeti nego više od 30 godina robijati po američkim kaznionicama. Ali njmu je snagu davao njegov cilj, njegova slobodna Hrvatska, njegova Gorica unutar te Hrvatske. Tek kad je dobio slobodu i pogledao Hrvatsku izbliza, shvatio je uzaludnost svoje žrtve.
On se nije UBIO, mi smo ga ubili, svi mi. I oni koji ga slavimo i oni koji ga kudimo.
Ja mu samo mogu reći.
Oprosti mi Zvonko i neka ti je laka zemlja i neka ti Bog bude milostiv.