Kada spakirate cijeli svoj život, ostavite iza sebe povijesni lučki gradić na sjeverozapadu Engleske – Whitehaven, i prijeđete više od 2.600 kilometara da biste pustili korijenje u grudskom mjestu Pocrte, znate da to nije bila tek usputna odluka.

Ono što ovu priču čini nevjerojatnom jest činjenica da ovu obitelj za Grude, pa ni za cijelu ovu regiju, prije dolaska nije vezalo apsolutno ništa, ni rodbinske veze, ni podrijetlo, ni prošlost.

To je priča o potrazi za domom, sigurnošću i mirom koji je jedna engleska obitelj, posve neočekivano, pronašla pod hercegovačkim suncem.

Tišina i mir

Umirovljenički par John i Janette McMean, sa svojim 34-godišnjim sinom Joshom, prije trinaest mjeseci zamijenio je sjeverozapad Engleske za mir i tišinu Gruda.

Kupili su kuću u Pocrtama, smještenu tik uz šumu, odmaknutu od svake buke. Danas, tek nešto više od godinu dana nakon preseljenja, s ponosom otkrivaju za Večernji list BiH da su ovdje pronašli ono što su u domovini nepovratno izgubili.

Odluka o napuštanju domovine nije bila laka. Whitehaven je stoljećima bio ponosni povijesni grad, no obitelj nam otvoreno priča kako to više nije njihova zemlja kakvu su poznavali i pamtili. Osjećaj sigurnosti unutar vlastita četiri zida počeo je blijedjeti.

S porastom broja migranata došlo je do vidljivog porasta nasilnog kriminala, jednostavno se više nismo osjećali sigurnima. Postali smo građani drugog reda u vlastitoj zemlji, govore nam.

Nisam želio ostarjeti u zemlji koju više ne prepoznajem, kaže 34-godišnji sin Josh objašnjavajući prijelomni trenutak kada je shvatio da želi otići.

Njegovim roditeljima najvažnije je bilo da ostanu zajedno, a budući da su već u mirovini, cijela je obitelj odlučila krenuti u novu avanturu i podržati sina.

No zašto baš Hercegovina?

Odgovor leži u dugogodišnjem prijateljstvu preko društvenih mreža. Sin Josh se, naime, godinama dopisivao s Darijom, prijateljem iz Vitine kod Ljubuškog, koji mu je u trenucima dvojbe jednostavno predložio:

Pa zašto ne biste došli u Hercegovinu?

Kako bi vidjeli je li ovo podneblje uistinu ono što traže, John i Josh prvi su stigli u razgledavanje. Bio je to pogodak. Oduševili su se viđenim, rekli Janette da će joj se sigurno svidjeti i bili su u pravu, vratili se u Englesku, spakirali obiteljski život u kovčege i stigli u Pocrte. I tu planiraju ostati.

Najteži dio bio je ostaviti obitelj i prijatelje koji su im u početku govorili da su ludi što odlaze na nepoznati Balkan. Ipak, nostalgiju je brzo zaliječila nevjerojatna hercegovačka toplina.

Iskreno, mislili smo da ćemo se osjećati kao stranci, pribojavali smo se kako će nas lokalna sredina prihvatiti. Ali dočekalo nas je nešto predivno, priča Janette.

Susjedi u Pocrtama prigrlili su ih od prvog dana s onim prepoznatljivim domaćinskim žarom.

Na kućni prag počelo je stizati svježe domaće voće, povrće, vrhunsko vino… Svi su dali sve od sebe da se ova engleska obitelj osjeća dobrodošlo.

Josh nam kaže da su i u Engleskoj živjeli u ruralnom dijelu te da zapravo imaju puno više zajedničkog s ljudima u Hercegovini nego s onima kod kuće u Velikoj Britaniji.

Život u Pocrtama danas je dinamičan, ali nevjerojatno opušten. Dok Janette uživa u zasluženoj mirovini, kao i John, koji koristi slobodno vrijeme za bicikliranje, Josh se zaposlio u jednoj lokalnoj tvrtki. Osim toga, Josh se i u Grudama nastavio baviti onim što je radio u Whitehavenu, s ponosom uči druge kako svirati bubnjeve.

Komunikacija im, kažu, ne predstavlja problem. Mlađi ljudi jako dobro govore engleski jezik, što im je uvelike olakšalo prve mjesece.

S druge strane, djeca iz susjedstva svakodnevno dolaze pričati s njima i tako nesvjesno poboljšavaju svoj engleski, dok obitelj uzvraća učenjem hrvatskog.

Zbog opsežne administracije, rješavanja boravišnih dozvola i prebivališta još se nisu stigli potpuno posvetiti tečajevima jezika, ali osnove su tu.

Hvatamo pomalo… Dobar dan, doviđenja, kako ste…, smije se Janette i prepričava nam simpatičnu anegdotu iz lokalne trgovine:

Kad god uđem u trgovinu sama, djelatnice me odmah s osmijehom pitaju: “A gdje je John?” Svuda nailazimo na divne ljude.

U razgovoru s ovom tročlanom obitelji nemoguće je ne primijetiti nevjerojatnu količinu srdačnosti kojom zrače. Stoga njihovo brzo uklapanje u novu sredinu i ne čudi.

Dok smo razgovarali s njima, stekli smo dojam kao da u Pocrtama žive već godinama. Kao najveće razlike u odnosu na Whitehaven izdvajaju, naravno, vremenske prilike. Dok su u Engleskoj navikli na tmurnije nebo, ovdje ih je dočekalo sunce i više temperature nego što su navikli.

Ali zato ovdje kada pada kiša, ona baš pada, smije se John.

Hercegovačka kuhinja

Osim vremena, tu je i privikavanje na vožnju desnom stranom ceste, a primjećuju da se u Hercegovini vozi ipak i brže nego u Engleskoj.

Trebalo nam je malo vremena da se naviknemo, smiju se.

Znaju da to ni u Hercegovini nije dopušteno, ali… Što se tiče hercegovačke kuhinje, kažu da još nisu probali jelo koje im se nije svidjelo.

Upravo taj spoj domaće trpeze, predivne prirode i nevjerojatne sigurnosti koju osjećaju na svakom koraku učinio je da se u Pocrtama već osjećaju potpuno udomaćeno. Zbog svega toga povratak u Englesku za njih uopće nije opcija.

Ljudi su nam govorili da smo ludi, ali mi smo ovdje istinski sretni i ne žalimo zbog svoje odluke. Tražili smo mir, sigurnost i dobre ljude, a sve to smo našli u Grudama, zaključuje ova obitelj koja u hercegovačkoj zemlji polako, ali sigurno, pušta svoje korijenje.