”Položio sam 62 predmeta a da nisam ništa razumio na predavanju, sve sam naučio samostalno čitajući literaturu i rješavajući zadatke”, objašnjava 25-godišnjak.

Kad je imao jednu godinu roditelji su shvatili da je gluh, govoriti je naučio tek sa šest godina, u školi je razumio samo 30 posto informacija koje je pročitao s usana, no sve to nije ga spriječilo da nakon srednje škole upiše Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER) koji je ovog ljeta uspješno i završio.

Josip Ivanković postao je tako prvi gluhi student koji je završio FER, a jednostavno zaključuje kako invalidnost nije prepreka, ako postoje volja, trud i upornost, piše Večernji list.

Zahvalan roditeljima

”Mnogi su rekli da je FER već sam po sebi težak fakultet te da ga ja kao gluha osoba nemam šanse završiti, ali nisam odustao”, rekao je 25-godišnjak rođen u Čapljini, u Bosni i Hercegovini. U Hrvatsku, točnije u Dugo Selo gdje i danas živi, njegovi roditelji su se preselili čim su otkrili da im je sin gluh.

”Moji su se roditelji jako borili za moj razvoj. Doveli su me u SUVAG da naučim čitati, pisati i govoriti. Iznimno sam im zahvalan za sve što su učinili i jednim dijelom sam završio FER kako bih im pokazao da nisu uzalud vjerovali u mene”, rekao je Josip Ivanković koji se nakon završetka srednje škole u Dugom Selu godinu dana pripremao za prijemni ispit na FER-u.

No, kako kaže, tek je kasnije shvatio da nije teško fakultet upisati, nego ga završiti za što su potrebni iznimni volja i trud.

”Položio sam 62 predmeta a da nisam ništa razumio na predavanju, sve sam naučio samostalno čitajući literaturu i rješavajući zadatke”, objašnjava 25-godišnjak te napominje kako su mu puno pomogli kolege te profesori na dodatnim konzultacijama. Ipak, kada se prisjeća početka fakulteta, priznaje da nije bilo lako te kako je često razmišljao o odustajanju.

”Razlika u težini gradiva između škole i fakulteta bila je ogromna, a na početku profesori nisu ni znali da sam gluh. Stoga sam pao par predmeta na prvoj godini jer se uopće nisam snašao. Gradivo mi je bilo komplicirano i nisam ništa razumio”, priznaje Josip za Večernji list te napominje da je imao velikih jezičnih poteškoća u razumijevanju tekstova. Kako kaže, gluha osoba kasni oko 8 godina u jezičnom razumijevanju za drugim ljudima.

”Ljudi čuju oko 10.000 rečenica u jednom danu. Što znači da prosječni 25-godišnjak u životu čuje preko milijardu riječi. Ja nisam čuo niti jednu i to je neusporediva razlika”, govori Josip Ivanković te napominje kako je nakon puno dvojbi odlučio ne odustati unatoč frustracijama. Danas stoga ima diplomu, a nada se i skorom zaposlenju.

Suradnja s profesorima

S vremenom je i fakultet bio sve otvoreniji, a neki su profesori čak stavili titlove na predavanja da bi bila razumljiva.

”U početku je bilo velikih propusta u organizaciji, ali nije fakultet kriv. Tamo jednostavno nitko nije imao iskustva u radu s osobama oštećenog sluha, a iako su se profesori trudili vidjelo se da im je teško raditi sa mnom”, kaže Josip Ivanković te napominje da su mu mnogi profesori priznali da su puno naučili od njega.

”Nisam imao sličnih iskustava zbog čega sam imao puno nedoumica, ali se pokazalo da je moguća efikasna suradnja. Takvim osobama samo treba pružiti podršku, prihvatiti ih kao ravnopravne, respektirajući pritom njihove potrebe”, rekao je profesor Hrvoje Džapo koji je Josipu bio mentor na diplomskom radu, piše Večernji list.

Mentor je istaknuo i da je Josip Ivanković bio izuzetno motiviran, vrijedan i savjestan student, koji je kao i drugi studenti uspješno savladao sve postavljene zadatke. Kako kaže, bilo je to iskustvo iz kojeg je on kao profesor iz prve ruke shvatio koliko je gluhonijemim osobama teško, ali i kako je Josip svojim natprosječnim rezultatima dokazao da hendikep nije prepreka.