Kad vidite fotografije Crkve Svete Katarine u Grudama teško ćete pomisliti da se ta građevina nalazi negdje kod nas, lakše je možete zamisliti u Francuskoj, Španjolskoj ili Britaniji.

“Mi je ovdje običavamo nazivati Crkva svete Kate, ime je dobila po svetoj Kati Aleksandrijskoj, rano kršćanskoj mučenici koja je živjela na prelazu iz trećeg u četvrto stoljeće. Njoj u čast izgrađeno je nekoliko velikih crkava u Bosni i Hercegovini, izdovojio bih crkvu i samostan u Kreševu, ali je ova naša baš posebna”, govori o crkvi fra Stanko Pavlović.

Crkva koja se nalazi i na grbu Općine Grude posebna je zbog svog neoromanskog stila gradnje, a fra Stanko sjetno priča o vremenima kad je izgrađena.

“Crkva je relativno mlada, a u neoromanskom stilu ju je gradio fra Gabro Grubišić. Gradnje je počela u devetom mjesecu 1925. godine, a ‘u grubo’ je završena 1939. godine. Mora se znati da je neposredno prije početka građenja u Hercegovini vladala velika glad i oskudica. U takvim okolnostima gdje je neimaština bila jako velika, žestoka i gorka graditelj se ipak odlučuje graditi jednu ovakvu i ovoliku crkvu ovdje”, priča fra Stanko.

Većina vjernika u to doba živjela su u brdima, nekoliko kilometara daleko od gradilišta nove crkve.

“Fra Gabro Grubišić je silno želio da crkva nastane baš ovdje, što je uvelike odredilo mjesto i položaj današnjim Grudama. Današnje, urbane Grude su nastale baš oko ove građevine. Crkva danas ima oko tristo sjedećih mjesta, reklo bi se da može u nju stati pet stotina vjernika. Fra Gabro je studirao teologiju u Italiji, ali je bio graditeljski genije. Zapazio je tako jednu crkvu u Bolonji ili Firenci i onda je u svojoj glavi stvarao sliku crkve kakvu želi izgraditi ovdje u Hercegovini”, priča fra Stanko.

Fra Gabro Grubišić je dobro poznavao zakonitosti građenja te je bio idejni i izvedbeni tvorac ove lijepe građevine. Fra Stanko govori kako je graditelj u to doba poznavao statički račun.

“Gradnja je trajala u nemogućim financijskim uvjetima, u vremenu velikog siromaštva, ali je fra Gabro imao veliku vjeru i volju te podršku vjernika. Misleći i na fra Gabru mi smo ovu crkvu počeli obnavljati 2003. godine, opet u teškim ekonomskim uvjetima, kad su ljudi sve siromašniji, kad su novčanici sve tanji. Fratar se opet odvažio velikom vjerom i voljom, uz pomoć razumije se naših župljana, uspjeli smo mnogo toga”, kazuje fra Stanko.

Crkva svete Katarine u Grudama lijep je primjer da vizija graditelja i vjera naroda ne moraju biti u suglasnosti sa životnim prilikama i ekonomskim uvjetima. Građevine nekad nastaju iz ljubavi ili želje da se bude iznad vremena i aktualnih prilika. Fra Gabro Grubišić u vremenu neimaštine izgradio je objekt kojeg i danas s divljenjem gledamo, a koji je uvršten na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.