Fenomen skrivanja iza određenog kolektiva ili religijske institucije i rovovske napade na one “koji ne vole Crkvu i Hrvatsku” prokomentirao je Dado Milas na svom facebook profilu:

“Još me od osnovne škole iritiralo ono kada razredni glasni siledžija napravi neko sranje, pa ga bude strah učiteljice (ili pedagogice Ljubice) i onda “svoj” grijeh pretvori u – “naš” grijeh ilitiga problem. I onda svi šutke i u bogobojaznom strahu preuzmu kolektivnu krivicu za nedjelo jednog pojedinca.

Iako sam osnovnu školu apsolvirao još prije 16 (čitaj: šesnaest) godina, osjećaj iritacije kada se netko skriva iza kolektiva ili pak određene instance još je uvijek snažno prisutan.

Ovih se dana jedan religijski službenik našao “in flagranti” s “corpus delicti” (lat. “uhvaćen u djelu”). Nije to zapravo bilo ništa strašno, što se nije dalo ili moglo ispraviti jednim smislenijim priopćenjem. No, stvar je otišla korak dalje kada se krivca odlučilo pronaći ne u onima koji su zaista napravili problem nego u onima koji su primijetili da se problem zapravo dogodio. Jedan prijatelj je takav način reakcije opisao kao “nasljedstvo otomanske patrijarhalnosti, komunističkog neupitnog elitizma i nacionalističke nepismenosti”.

Okej, napravio si … nešto. Budi muško i reci: okej, možda sam i mogao bolje reagirati. No, konformistički se sakriti iza jednog kolektiva (op. Crkva i hrvatstvo), rovovski lamentirati kako je sve to napad na “nas” i upustiti se u besmislene ideološke karakterizacije kritičara kao “onih koji su poznati po lažima i mržnji prema svemu što je Crkva i Hrvatska” – ne, ne i ne. Jer se s ovakvim kvazi-pobožnim izgovorima kompromitira ne samo pojedinac nego i Crkva i kršćanstvo i svi iskreni vjernici.

Ne kaže džabe ona poslovica: “Ne kune majka sina što se kocka, nego što se vadi”. Riječ je o poslovici koja se neopravdano pripisuje narodu (a zapravo je riječ o autorskom djelu neznanog junaka koji je bio prisiljen utopiti se u sivilo kolektiva) koja označava nemušto vađenje iz gluposti koje je netko sam napravio i to na takav način da se sve više i više zavaljuje u vlastito blato gluposti kojom samo pravi veću štetu. I sebi i drugima.

Ah, možda sam i u krivu. Možda to ipak nije kritika na djelovanje jednog pojedinca nego zaista napad na sve nas. Tko se razuman s time ne bi složio? Netko naivan bi pomislio da je za nas veći problem siromaštvo, korupcija pod krinkom “svetog”, nacionalizam, korporacijska pohlepa, uništavanje prirodnih ljepota, odluka Kim Kardashian da se prokreira ili pak neka druga utvara kojom liberali plaše katolički puk, ali očito nije.”

​