Izbori za osmi saziv Hrvatskog sabora održat će se 8. studenog 2015. Birači će odabrati svih 151 zastupnika i -ica Hrvatskog sabora: 140 iz deset izbornih jedinica na teritoriju Republike Hrvatske, tri predstavnika dijaspore i osam predstavnika nacionalnih manjina.

Što se tiče načina glasovanja, Republika Hrvatska je podijeljena na deset izbornih jedinica, dok birači, koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, biraju zastupnike na temelju lista u posebnoj izbornoj jedinici ili tzv. Jedanaestoj izbornoj jedinici, koja je rezervirana za dijasporu i Hrvate u Bosni i Hercegovini. Pripadnici nacionalnih manjina mogu izabrati hoće li glasovati u jednoj od deset izbornih jedinica, ili za posebne zastupnike nacionalnih manjina (XII. izborna jedinica).

Ova politička tragikomedija poznatija i kao Parlamentarni izbori u Hrvatskoj ili Izbori za zastupnike u Hrvatski sabor, kako im je službeni naziv, u pravilu se održava svake četiri godine.

Čini mi se da šira hrvatska javnost odavno nije svjedočila mizernijoj i infantilnijoj predizbornoj kampanji. Nedavni predsjednički izbori u Republici Hrvatskoj su očito bili samo predigra za sve ono što je uslijedilo. Ovdje je riječ o farsi dvije vodeće mainstream stranke: HDZ je, generalno gledajući, sinonim za kontinuirani kriminal i neizbježnu korupciju, dok se SDP može ponositi zastrašujućom količinom nesposobna kadra, u kojoj su birači prisiljeni birati između dva zla: kriminala / korupcije ili nesposobnosti. I jedni i drugi su zaslužni za izgradnju političko-mafijskog sustava, od kojega svi sudionici jako dobro profitiraju. Budući da je pozicija u vlasti jedan od najvažnijih financijskih izvora, političari žele vladati, pri čemu sredstva, koja se koriste u borbi za vlast, nemaju nikakve veze s moralom i idealima, na koja se političari neumorno pozivaju.

Kad takvi govore o idealima i borbi za boljitak, onda je riječ o čistom i nepatvorenom populizmu, koji je zaista uvreda za sve one koji se još uvijek koriste svojim razumom. Ovo ne vrijedi, nažalost, samo za Hrvatsku, nego za sve države zapadnog Balkana.

Degutantno je promatrati kako se i jedan i drugi tabor marljivo natječu u pokušaju blaćenja onih drugih.

Budući da su izborne liste već davno zaključene, samim su tim poznata i udarna imena kojima HDZ-ova odnosno SDP-ova koalicija planiraju osvojiti vlast. Našu pozornost privlači lista za 11. izbornu jedinicu, koja je rezervirana za hrvatsku dijasporu i Hrvate u Bosni i Hercegovini. Dok SDP nema svoju listu u ovoj izbornoj jedinici, vedete HDZ-ove liste su dr. Božo Ljubić,Ivan Šuker i Nevenko Barbarić. Ova HDZ-ova lista u XI. izbornoj jedinici je pravi pokazatelj koliko vrhuška HDZ-a zapravo cijeni Hrvate u Bosni i Hercegovini. Nositelj liste je “neustrašivi i dosljedni” dr. Božo Ljubić, koji se u svojim poznim godinama pretvorio u marionetu jednog trulog sustava, iz kojega uspješno izvlači svoju korist. Dotičnom još samo nedostaje da se pojavi u “Farmi”. Paradoksalno je da se na listi ove izborne jedinice nalazi ime Ivana Šukera, koji, osim mjesta rođenja, nikakve praktične veze nema s Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, ali se opet nalazi na ovoj listi, jer ne vidim načina kako bi on drugačije ušao u Hrvatski sabor. Smiješno je da će osoba koja je glasovala “za” promjenu Ustava na štetu BiH Hrvata, upravo zahvaljujući glasovima BiH Hrvata opet ući u Hrvatski sabor. U kuloarima BiH Hrvata kruži jedna urbana legenda, kojoj smo svjedočili za vrijeme prošlih Predsjedničkih izbora u RH, prema kojoj su za smanjenje biračkih mjesta u Bosni i Hercegovini krivi upravoZoran Milanović i SDP. Ljudi očito zaboravljaju da je to djelo HDZ-a. Upravo je Ivan Šuker glasovao za tu promjenu, dok su tzv. zastupnici Hrvata iz Bosne i Hercegovini ili pobjegli sa sjednice ili, klasično, bili suzdržani. Da se ne bi zamjerio tadašnjoj premijerci Jadranki Kosor, tadašnji predsjednik HDZ1990 Božo Ljubić je u tom trenutku odradio važnu ulogu u promjeni zakona. Na listi se također nalazi i aktualni načelnik Općine Ljubuški Nevenko Barbarić, koji je odgovoran za propast i bankrot jednog nekad perspektivnog gradića. No, i njemu se mora osigurati kontinuitet u funkcijama i što lakša zarada. S druge strane, sadašnji predsjednik HDZ-a i jedan od vodećih političkih kameleona ovih prostora Tomislav Karamarko je svojevremeno bio voditelj i glavni ideolog kampanje Stjepana Mesića za izbor predsjednika RH, u kojoj se dogodila nevjerojatna sotonizacija Hrvata iz Bosne i Hercegovine (s naglaskom na Hercegovinu).

Ali glasačka se mašinerija odbija suočiti s istinom.

Neutralni promatrač bi, dakle, imao ozbiljnih poteškoća u shvaćanju tko tu koga zaista pravi budalom. Mišljenja sam da je HDZ-ova lista za XI. izbornu jedinicu kako političko dno dna. Riječ je o jasnom pokazatelju činjenice ne samo da hrvatski HDZ uopće ne cijeni Hrvate u Bosni i Hercegovini, nego i da je Hrvatski narodni sabor (HNS), kao kvazi-krovna institucija Hrvata u Bosni i Hercegovini jedna velika prijevara i poligon za eksperimente hrvatskog HDZ-a. Jer, uostalom, hrvatski član predsjedništva dr. Dragan Čović je u svom govoru na predizbornom skupu aktualne predsjednice RH gđe Grabar-Kitarović 7. siječnja 2015. u Maloj dvorani Doma sportova u Zagrebu jasno naglasio da ne postoje dva HDZ-a nego samo jedan.

Gdje su u cijeloj ovoj političkoj farsi BiH Hrvati? Nigdje. Tko je kriv? Mi sami. Sinn fein, kako bi to paradoksalno naglasila irska revolucionarna struja. Kandidati s HDZ-ove liste za XI. izbornu jedinicu ovih dana neumorno obilaze svoje glasačke poligone. Njihova deklarativna briga za glasove Hrvata iz BiH nije briga za narod koji je od konstitutivnog “faktora” u Bosni i Hercegovini pretvoren u šačicu koja se bori čak i za biološki opstanak, nego jeftina i licemjerna propaganda, koju treba osuditi, a ne dodatno reklamirati ili pak bildati na povijesno neutemeljenim mitovima.

BiH Hrvati su već nekoliko izbora u nizu običan žrtveni jarac, kojim se hrvatski političari poigraju i koji se u dnevnopolitičkim igrama redovito koriste kao topovsko meso.

No, treba biti iskren i reći da hrvatski SDP nepravedno loše kotira kod Hrvata u BiH, iako su, na političkom planu, za Hrvate u BiH više učinili Milanović i toliko omraženi SDP negoli oportuni Karamarko i HDZ. Iako treba i ovdje naglasiti da je toliko proklamirana pomoć koju Vlada RH daje Hrvatima u Bosni i Hercegovini redovito politički dirigirana i pogrešno usmjerena.

No homo balcanicus je u svojoj biti jedno konzervativno biće koje se teško navikava na nove stvari. Rob je navika i nekih promašenih tradicija.

Dozvoljavam da je moj stav možda tu radikalan, ali mišljenja sam da Hrvati iz BiH, zbog vlastita dobra, trebaju sabotirati izbore u RH i svoju političku energiju maksimalno uložiti u Bosnu i Hercegovinu.

Politički predstavnici Hrvata u BiH se trebaju boriti za boljitak istih u sklopu institucija Bosne i Hercegovine, a ne neke druge države, pa makar to bila i Republika Hrvatska. Paradoks je da se hrvatski političari u BiH više bore za hrvatski HDZ negoli za svoj narod i za svoju državu.

dalibormilas.com