Odlasci iz Bosne i Hercegovine nisu više mala, niti srednja već masovna pojava, upozorila je u intervjuu za Anadoliju Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH.

To je, kaže, jedna pojava o kojoj joj je veoma teško i nelagodno pričati obzirom da su puno i osobnoali, i kroz organizaciju koju zastupa učinili na implemetaciji Aneksa 7, na povratku ljudi u mjestima gdje nisu bili dobro došli, gdje su to bile neke zone separacija, prazna i porušena područja.

“Pa smo onda polako išli prema gradovima i sada je ta implementacija može se reći uspjela sa 99,8 posto da su ljudi vratili svoju imovinu. Možemo reći da je 350.000 stambenih jedinica obnovljeno. Ipak, se nešto puno uradilo. I sada ono što moram reći, to je ustvari da nam se pojavila ta pojava novih odlazaka nakon svega. Odlaze nam ljudi. To je tužno kada dođete u jedan kraj da tražite te poznate ljude koji su se borili za povratak, koji su bili veliki borci, da su jednostavno odlučili u tom silnom čekanju za bolji život da odu vani, svako na svoj način. Svaka ova brojka o kojoj govorim je jedna sudbina ljudi, odnosno obitelj. Posebno smo ovih dana intenzivno na terenu sa ljudima koji se odlučuju da odlaze”, navela je Zukić.

Problemi zbog kojih se odlazi su i zdravstvo i obrazovanje

Unija za održivi povratak i integracije u BiH, naglašava, do sada je evidentirala više od 173.000 osoba koji su otišli van granica Bosne i Hercegovine.

“Nažalost pošto smo mi zemlja sa izraženim migracijama želim reći da ovaj broj kada bi se upoređivao statistički, legalno, preko institucija ne bi odgovarao iz razloga što se ljudi često uopšte ne odjavljuju. Ali, ako tome dodamo još 73.400 evidentiranih ljudi koji su se ispisali, koji su se odrekli bh. državljanstva to je ogroman broj ljudi o kojim govorimo da su otišli. Mi možemo tako računati koliko je ljudi u dijaspori. Ono što se zbraja, što se točno zna po zemljama za koje su sređene statistike zna se da je oko dva milijuna bh. građana van granica BiH od rata, od 1992. godine”, naglašava Zukić.

Brine je, kaže, što se sve više govori o alarmantnim brojkama, koje se stalno povećavaju kada su u pitanju odlasci ljudi van BiH, a da reakcija institucija izostaje.

“Ako bi se medicinski kazalo političari kao da su pod nekom anestezijom. Ne mogu da vjerujem da mi toliko pričamo, a da oni ništa ne čine. Nama toliko mediji pomažu, nama su mediji partneri u ovoj pojavi o kojoj će neko nekada pisati i neko zabilježiti da je BiH zemlja koja je preživjela jedan veliki egzodus 2,250.000 ljudi koji su morali prisilno napustiti zemlju. Svi od Bošnjaka, Srba i Hrvata i ostalih, ali i Roma koji su u Bijeljini imali velike kuće, sa kojima smo mi posebno radili”, navodi Zukić.

Jako puno se, navodi, uložilo počevši od međunarodnih organizacija, od bh. institucija kroz proračune da se ljudi vrate.

“Opet su tu građani BiH izdvajali novac kroz proračun da se pomogne ljudima u povratku. Mi sada zbrajamo koliko je tih kuća obnovljeno, koliko nema ljudi tu da živi. Imamo razne filmove, razne inicijative, jako puno sugestija sa porukama u ovom kraju se ne mora dogoditito i to, odnosno kada bi se nešto učinilo po tom pitanju stanje bi se popravilo. Nije sve ni u zapošljavanju. Imamo niz stvari koje tište ljude. Ne možemo mi objasniti ljudima neke stvari. Često spominjem kanton 1, Unsko-sanski, kao i Bosansko Grahovo, Glamoč gdje ljudi žive po desetak godina, a niko tu nije prijavljen. I sada ta osoba mora ići u Banja Luku ili Prijedor da se liječi zato što nisu ujednačeni sistemi zdravstva. To je ono što je jedan od problema. Tu ne traži niko novac nego implementaciju zakona da svi ljudi imaju pravo na zdravstvo”, naglašava Zukić.

Drugo pitanje koje ljude tjera kako van granica BiH, tako i na pitanju unutrašnjih migracija je, kaže obrazovanje.

“Mi konstatiramo, pričamo šta treba uraditi da se stvar poboljša. Nama je nekako postalo normalno da kažemo dvije škole pod jednim krovom. Pa to je nevjerovatno. Odemo recimo da posjetimo t