Svrsishodna djelatnost lektora u Bosni i Hercegovini je zanemarena. Iscrpne misli o njihovoj ulozi vode do velike potrage za njima, jer su u toj državi tri službena jezika
Njihova potraga nije potreba nego nužnost. Ispravak jezičnih i stilskih pogrešaka u tekstu je neizbježan. Ipak, to su proučavanja i povezanosti; svakodnevnost je drukčija. Budući da se navodi jezična ustavna ravnopravnost, neophodna je provedba i u stvarnosti. Uočljivo je da je ponekad ta ravnopravnost zapisana samo na papiru, odnosno jedan od zakonskih članaka.
Poznato je da sva tri jezika imaju i svoj pravopis, i svoj rječnik te svoju gramatiku. Njihove pravilnosti, značenje i uporabivosti potpuno su različiti. Svaki od njih prilagođen je određenom narodu, ali nametljivost svoga drugima nije prikladnost. Nametljivost i pripadnost ne smiju se izjednačavati.
Iako je razumljivost riječi moguća, ne treba ih zlorabiti, odnosno provlačiti u nepripadajući jezik. Primjerice, nehrvatice koristiti u hrvatskom jeziku kada postoji hrvatica nastala jezikoslovnim trudom. Lektura zahtjeva ispravak prema pravilima i normama određenoga jezika. Ako su ustavno u BiH sva tri jezika ravnopravna, potrebna je i ravnopravna primjena.
Jezična neprimjena u pismotvorju je uvidna. Događa se da pismotvor pripada jednom narodu, a njegov jezik drugom, odnosno njegova pisana riječ nije na jeziku koji uporabi, jer lektor prilagodi svome. Upravo zbog takvih nejasnoća, potreban je u knjigama i sličnim radovima kratak i razumljiv opis lektora, odnosno uz njegovo ime i prezime navesti i jezik na koji je lektorirano.
Dok knjige traže lektore, njima željnom jeziku, dokumentacija u državnim i javnim ustanovama ne teži previše za njima. Kroz prste se progleda kako je što napisano, odnosno sve riječi prolaze. Pogreške se komentiraju samo unutar jezikoslovaca.
Ne treba ni jedna jezična pravila podcjenjivati. Sva su istovrijedna, ali svoja treba cijeniti i promicati, jer su jezikoslovci za njih se borili i izborili. Stoga, svaki pojedinac doprinosi uporabivosti istih.
Naklonjena je misao Vladimira Anića u “Rječniku hrvatskoga jezika” 1991., kojom ujedno poručuje i potiče: “Kao svako živo biće, kao život sam, jezik živi punim životom i prirodno se razvija samo u slobodi, oslobođen od političke instrumentalizacije i svih vrsti pritisaka… U punoj slobodi sam će najpouzdanije definirati srodnosti ili istovjetnosti, kao i samosvojnosti i razlike.”
Nitko se neće pobrinuti za čovjekovu dobrobit ako se sam ne bori. Očekivanje napretka bez osobnih snaga je nemogućnost.
Dominika Andrijanić, profesorica hrvatskog jezika i književnosti
16 komentara
Bravo za članak. Jedino mladi ljudi mogu pokušati nešto promjeniti za Hrvate u ovoj državi.
SVAKA ČAST IDEJI I ZNANJU MLADIH HRVATSKIH SNAGA
Lijepo kazano ali kako sprovesti u djelo ????? Tko će to našu djecu naučiti pravopisu, pa samo pogledajte kako se učiteljice izražavaju, a trebale bi usaditi djeci temelje obrazovanja. Pogledajte njihove tzv. postove i objave na društvenim mrežama. Učiteljica iz Sovića uporno piše velikim slovima (pisanjem velikim slovima izražavamo galamu), rečenicu počinje samoglasnikom a, a o smislu u tim istim rečenicama da ni ne govorim. Nema šanse da napiše rečenicu u kojoj nije “pojela” koje slovo. Zar će takva učiteljica naučiti djecu pravopisu??????? Ugovor je dobila za stalno, znači generacije su u pitanju, pa se vi zapitajte?????????????????????????????????
Hercegovina je dala ogroman broj intelektualaca. Pogledajmo samo koliko ih ima diljem svijeta. Iznimno mi je drago kad vidim da ih je još ostalo na rodnoj grudi. Pohvale autorici teksta.
MI SOVIĆANI SE PONOSIMO NA TRADICIJU >>PISMA VELIKIM SLOVOM<< A NA KAMENOJ PLOČI PRONADJENOJ U BRDU IZNAD DIČNOG NAM SELA JOŠ OD 16. STOLJEĆA PIŠE >>PRIOR SEMPER POENUS VOCALI<< ŠTO U SLOBODNOM PRIJEVODU ZNAČI - VAZDA MEĆI PRVO SAMOGLASNIK.
Odličan članak!!!!!!!!!!!
Odličan članak za vrijeme i prostor u kojemu živimo.
Dobar tekst
Tekst niđe veze. Ili na Hrvatskom : nigdje veze! Koga boli neka stvar za jezik, ljudi s brinu o egzistenciji i kako nahranit djecu…
Možemo li dopustiti da nam djeca govore nekakvim bošnjčkim jezikom, tko će se onda o tome brinuti, koga će onda “boliti neka stvar”
Nažalost muslimani su nam uzeli Herceg-Bosnu, vojsku, povijesne vladare, jezik, mirovine HVO-a i nitko ništa. Svi šute i boje se
Najbolje u njemačku
U Švicarsku još bolje
“…nehrvatice koristiti u hrvatskom jeziku kada postoji hrvatica nastala jezikoslovnim trudom”
“pismotvor”
“Jezična neprimjena u pismotvorju je uvidna.”
“Očekivanje napretka bez osobnih snaga je nemogućnost. ”
who da f*ck talks like that??!?!
guuurrrl, bye!
kakav je čovik koji govori fuck, hoćemo tako učiti našu dicu
čestitke na tekstu, svaka čast