U novoj epizodi serijala „Za život“, koji nastaje u suradnji s inicijativom 40 dana za život, gošća je bila dr. sc. Nikolina Penava, specijalistica ginekologije i opstetricije. U razgovoru s voditeljicom Danijelom za Mariavision TV Međugorje, dr. Penava je otvoreno govorila o postanku života u majčinoj utrobi, medicinskim i etičkim aspektima pobačaja, te osobnom svjedočanstvu za zaštitu nerođenih.

Put liječnice i osobno uvjerenje

Dr. Penava je opisala kako je tijekom specijalizacije odlučila ne sudjelovati u pobačajima, a danas aktivno zagovara zaštitu svakog začetog života. „Danas ne samo da ne radim pobačaj, nego se borim za svaki život jer ljubim Boga i želim činiti Njegovu volju“, poručila je, istaknuvši da su vjerski odgoj i obiteljske vrijednosti snažno oblikovali njezin profesionalni put.

”S 12 tjedana vidim prstiće i pokrete – to je dijete”

Govoreći o prenatalnom razvoju, Penava je naglasila da se već u prvom tromjesečju jasno prepoznaju oblici i pokreti djeteta. „S 12 tjedana brojim prstiće, vidim nos i pokrete. To je dijete“, kazala je, dodavši kako se temperament djeteta često može prepoznati još prije rođenja.

O lijekovima i medicinskim postupcima

U emisiji je pojasnila primjenu lijekova na bazi mifepristona i misoprostola u slučaju spontanih pobačaja, istaknuvši kako svaki medicinski postupak nosi moguće komplikacije.

“Ništa nije potpuno bezazleno – svaki lijek ima nuspojave“, poručila je, naglasivši važnost informiranog pristanka i liječničkog nadzora.

„Znanost me vodi bliže Bogu. Ako lijek dajemo bez jasne indikacije, radimo eksperiment na čovjeku“, dodala je.

Znanost i vjera: saveznice, ne suparnice

Dr. Penava je poručila kako vjera i znanost nisu suprotstavljene, već se međusobno nadopunjuju. „Žena koja se premišlja možda nikad neće doći svećeniku, ali će doći liječniku. Naša riječ može promijeniti ishod“, kazala je, pozivajući kolege liječnike da hrabro svjedoče za život.

Podrška ženama i važnost zajednice

Liječnica je naglasila da mnoge žene koje razmišljaju o prekidu trudnoće trebaju konkretnu i toplu podršku — obiteljsku, psihološku i materijalnu. Pozvala je i poslodavce da pokažu razumijevanje prema trudnicama i majkama, istaknuvši kako sigurnost u radnom okruženju značajno utječe na odluke o rađanju.