Nakon što su mediji u Srbiji i regiji danima bombardirali javnost detaljima navodne seksualne afere između Karleuše i Vranješa, u Nevesinju je, naprasno, iz privatnih prepiski u javni prostor dospjela gomila (polu)golih fotografija djevojaka i starijih žena.

Ova afera samo je ogolila problem koji je, evidentno, postojao i mnogo ranije. Eksplicitne fotografije proširile su se brzinom svjetlosti putem društvenih mreža, ali ova pojava nije alarmirala nevesinjsku javnost da je na djelu seksualno nasilje nad ženama, piše Direkt portal.

Sudjelovala i djevojčice

Na akterke spornih fotografija lokalna sredina tako je stavila stigmu da su žene lakog morala i danima ih držala glavnom temom čaršijskih razgovora, osuđivanja i tračarenja. Sustavnog suočavanja sa problemom još uvijek nema, a posebno zabrinjava to što smo, tragom ove priče, otkrili da se golišave fotografije dijele i u Trebinju – i to one na kojima se nalaze čak i učenice osnovnih škola.

Iako je evidentno da ova pojava dobiva sve veće razmjere, u Hercegovini se o njoj još uvijek ne govori javno, a problemi koji su njena posljedica uglavnom ostaju u privatnim krugovima. Tako o njoj nema službenih prijava ni u policiji, ni u školama, a ni kod roditelja.

U trebinjskim osnovnim školama na pitanje ”Direkta” jesu li upoznati sa tim da (polu)gole fotografije njihovih učenica kruže društvenim mrežama, odgovor je uglavnom isti – ”Sada to čujemo od vas, nemamo nikakvih prijava, ali skrenut ćemo pozornost razrednicima da o tome razgovaraju sa djecom”.

Škole ne znaju

Nevesinjska srednja škola, pak, upućena je u problem kruženja golih fotografija. Njihova psihologinja Verica Šiljegović za Direkt portal kaže da, prema njenim saznanjima, na fotografijama nema učenica koje trenutno pohađaju ovu srednju školu, ali ima njenih bivših učenica.

”Svašta ima, ekspanzija toga je u zadnje vrijeme, ali da bi se konkretno postupilo po protokolu i obavijestio MUP o eventualnom seksualnom uznemiravanju ili vršnjačkom nasilju, potrebno je imati konkretnu prijavu, što mi nemamo”, pojašnjava Šiljegović.

U ovakvim situacijama, smatra, trebalo bi da stručnjaci iz institucija djeluju zajedno i da naprave zajedničku strategiju, a najvažnije je preventivno djelovanje.

”Uloga školskog psihologa tu je veoma bitna, a veoma je važno i obučiti kolege profesore, ponukati ih da shvate da oni nisu samo obrazovni radnici i da ne smiju zanemariti odgojnu komponentu. Ja godišnje obavim preko 300 pojedinačnih razgovora sa učenicima, ne čekam da sami dođu, već radim individualna tumačenja upitnika sa njima i obično mi se prilikom tih razgovora otvore o svojim problemima”, priča Šiljegović za ”Direkt”.

Ona dodaje da se na radionicama sa učenicima često dotiče i tema o seksualnosti, ali o posljedicama dijeljenja golih fotografija konkretno, do ovog slučaja, nije.

”Razgovaram često sa učenicama i o tome što rade u gradu, da li su zloupotrebljene od strane starijih osoba, ali od učenika, roditelja ili trećih lica do sada nisam imala zvanične prijave o takvim zloupotrebama. Budući da je ova tema sada aktualna, u sljedećem razdoblju planiram da održim radionice i na temu dijeljenja golih fotografija”, ističe Šiljegović.

Zelenović: Problem koji moramo shvatiti ozbiljno

Za psihologinju Milicu Zelenović iz Gacka pojava golih fotografija, posebno onih na kojima su maloljetnice, znak je za uzbunu. U pitanju je, smatra Zelenović, veliki društveni problem koji može imati kobne posljedice ukoliko ga ne shvatimo ozbiljno.

”Razlog za slanje golih fotografija može biti i neki egzibicionizam, a može da bude potreba da izazovu nečiju reakciju. Ako su mladi ljudi u pitanju, vrlo je često to potreba da se dopadnu, da skrenu pažnju. Dakle, motiva može biti više, ali osoba najčešće nije svjesna koliko takvo ponašanje može da bude rizično i do čega sve može da dovede. Sa druge strane, imamo želju za osvetom i želja da se nekom nanese patnja koji pokreću one koji te sadržaje dijele”, smatra Zelenović.

Kada se nešto takvo dogodi, dodaje ona, već govorimo o žrtvi nasilja na internetu.

”A ona osjeća ono što i svaka druga žrtva. Tu su osjećaj srama, krivice, doživljaj manje vrijednosti. Može da pomisli da je napravila životnu grešku, da je situacija bezizlazna. Može da se osami, da o sebi misli jako loše, pa čak može da pomisli na suicid ili da pokuša tako nešto. Dakle, ona je u stvari žrtva nasilja. S tim, što kad govorimo o nasilju na internetu, posljedice mogu biti i gore u odnosu na nasilje u svakodnevnim, realnim, situacijama zato što je publike više. Prosto je osoba osramoćena pred mnogo ljudi, pa je samim tim i doživljaj intenzivniji”, istaknula je Zelenović u ranijem intervjuu za ”Direkt”.

Roditelji u Hercegovini nisu svjesni ”moći” interneta

Poruka za osobe koje su žrtve nasilja, kako kaže, jeste da, bez obzira na grešku, pokušaju da izvuku pouku i nastave dalje, te da zatraže podršku roditelja ili bliskih osoba, kao i stručnu pomoć.

Međutim, roditelji sa kojima smo razgovarali uglavnom nisu upoznati sa tim koliko je u Hercegovini prisutno dijeljenje eksplicitnih fotografija na društvenim mrežama. Na ovu temu nisu htjeli da govore za naš medij, a uglavnom su šokirani činjenicom da su akteri vršnjaci njihove djece koja su osnovci ili srednjoškolci, bilo da se oni nalaze na fotografijama ili da su oni ti koji ih prosljeđuju drugima.

Zelenović smatra da su upravo roditelji ti koji su, pored nastavnika i profesora, najodgovorniji za postupke svoje djece.

”Ne znam da li su roditelji svjesni rizičnosti ponašanja na internetu. Oni jesu najodgovorniji, ali su tu i osobe koje se bave obrazovanjem i odgajanjem mladih. I jedni i drugi bi trebali da educiraju mlade da onog trenutka kad pošalju fotografiju, ona više nije njihova. Da taj neko kome su poslali sliku, sa njom može da radi što god hoće – da je umnožava, štampa, dijeli, objavljuje. Zadatak roditelja jeste da to jasno kažu djeci. Drugo pitanje je koliko se roditelji bave svojom djecom, koliko znaju ko su im uzori, što ih zanima, što prate i čitaju, jer je to ono što u velikoj mjeri oblikuje mladog čovjeka. Mislim da većina roditelja nije svjesna do kakvih posljedica to može da dovede, a možda nemaju ni volje, želje, energije da se bave tim, očekujući da će to neko drugi da odradi za njih. Ili se prosto nisu snašlio”, kaže Zelenović.

Sa ovim je suglasna i Maja Vukadinović, medijski stručnjak i docentica na Fakultetu suvremenih umjetnosti u Beogradu.

”Pošto mladi najviše vremena provode koristeći internet, prije svega društvene mreže, eksplicitne fotografije Karleuše i drugih manje ili više poznatih ličnosti, mogu da vide bukvalno svi. Najprije, djeca ne bi smjela da budu izložena neprimjerenim sadržajima, a roditelji bi trebalo da kontroliraju stranice i društvene mreže koje posjećuju. Takvi sadržaji na razne načine negativno utiču na mlade. Konkretno, medijskim objavljivanjem pornografskog (eksplicitnog) sadržaja, stvara se uvjerenje u društvu da je to nešto uobičajeno, ‘što rade i poznate ličnosti’ (svojevoljno ili ne, kao u slučaju pjevačice), a mnogo lakše se prelaze granice pristojnosti i dobrog ukusa – pogotovo kod adolescenata koji tek formiraju svoj pogled na svijet”, smatra Vukadinović.

Važnost edukacije u školama

Ona dodaje da na tinejdžere svakako utiču i drugi sadržaji – od reality programa do glazbenih spotova i sadržaja na YouTubeu.

”Suština je u tome da se pojedini mladi ponašaju u skladu sa novim vrijednostima koje podrazumijevaju orijentaciju ka novcu, brzom uspjehu i slavi. Mlada osoba može da pomisli da preko svojih fotografija lako može da postane popularna makar u nekom širem krugu poznanika ili da stekne status”, pojašnjava Vukadinović.

Rezultat je, smatra, to da djevojčice postavljaju vlastite seksualne fotografije na društvene mreže često nemajući nikakvu bojazan o mogućim posljedicama – od pojavljivanja istih tih fotografija na stranicama za odrasle do raznih oblika digitalnog nasilja.

Sugovornici smatraju da su neki od načina da se problem elektroničkog seksualnog nasilja poduprijeti uvođenje seksualnog obrazovanja u škole, kao i medijske pismenosti kako bi djeca na vrijeme mogla da dobiju sliku o tome koje su posljedice dijeljenja svoje i tuđe intime sa drugima.

Budući da u svemu aktivno sudjeluju osnovci, društvo više nema vremena da nijemo promatra ovaj problem. U njegovo rješavanje moraju se uključiti svi, a prije svega roditelji koji vrlo često nisu ni svjesni da je on već ušao u njihovu kuću, piše Direkt portal.