Učitavanje komentara…

Dok se hrvatsko ugostiteljstvo i dalje bori s kroničnim nedostatkom radne snage, plaće u ovom sektoru nastavljaju rasti. Primanja konobara i kuhara tijekom ljetne sezone nerijetko premašuju prosječnu hrvatsku plaću, a u nekim slučajevima nadmašuju i zaradu gostiju koje poslužuju.
Prema podacima Burze rada, konobari i kuhari te njihovi pomoćnici već su godinama među najtraženijim zanimanjima u Hrvatskoj. Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) pokazuju da su ove struke uvjerljivo prve i na listi zahtjeva za zapošljavanje stranih radnika u prvih šest mjeseci ove godine.
Službeni podaci HZZ-a navode da se prosječne bruto plaće u ugostiteljstvu kreću u rasponu od 1.160 do 1.360 eura, pri čemu kuhari u pravilu imaju viša primanja od konobara.
Međutim, pregled aktualnih oglasa za posao i izjave samih poslodavaca otkrivaju znatno višu realnost. Uz natpise o “konkurentnoj plaći”, većina ugostitelja danas nudi i ozbiljne pogodnosti:
Vlasnici restorana iz Zagreba i s Jadrana potvrđuju da su primanja na terenu znatno viša od državnog prosjeka.
Čak i poznati lanci brze hrane u oglasima nude startne plaće od 1.240 eura, uz sezonski bonus od dodatnih 200 eura bruto u razdoblju od travnja do kolovoza.
Da bi se dobila prava slika ovih primanja, dovoljno ih je usporediti sa službenim podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS).
Statistika za travanj 2026. godine:
- Prosječna mjesečna neto plaća u Hrvatskoj: 1.552 eura
- Medijalna neto plaća u Hrvatskoj: 1.319 eura
Iz ovih brojki jasno proizlazi da se plaće konobara kreću oko državnog prosjeka ili tek malo ispod njega, dok iskusniji kuhari zarađuju znatno iznad prosjeka Hrvatske.
Predsjednica Udruženja ugostiteljskih djelatnosti HGK, Jelena Tabak, napominje kako je teško govoriti o jedinstvenom rasponu za cijelu zemlju jer visina primanja ovisi o lokaciji, kategoriji objekta, iskustvu i razini odgovornosti. Ističe i da visoka ljetna primanja ne znače automatski i visoku godišnju zaradu.
”Plaća u sezoni i izvan nje može se razlikovati i do 500 ili 600 eura. Sezonski rad podrazumijeva iznimno intenzivan tempo, veliki broj radnih sati, rad vikendima i blagdanima te ograničen broj slobodnih dana”, objašnjava Tabak.
Kao ključni problem domaće ugostiteljske scene izdvaja koncentraciju prometa u svega nekoliko ljetnih mjeseci, što stvara pritisak i na poslodavce i na radnike koji žele raditi samo kratko vrijeme. Dugoročno gledano, model u kojem se u nekoliko mjeseci mora zaraditi za cijelu godinu postaje sve teže održiv za domaće poslovanje.