Iako je već odavno prevladan odlazak u Hercegovinu po “spizu”, još uvijek je rečena destinacija atraktivna lovcima na dobre “lažnjake” (krivotvorenu robu poznatih robnih marki u legalnoj prodaji), poklonicima vjerskog turizma (Međugorje), izbjeglicama pred zakonom Republike Hrvatske i strastvenim pušačima koji se u BiH opskrbljuju dobrom “škijom”.

U Hercegovinu, vole skoknuti i oni koji se na, primjerice, Baginu mostu rado oslade prstacima bez straha od kazne, no Hercegovina ima još jedan jak “magnet”: sale za vjenčanja.

Naime, susjedna zona BiH je sve privlačnija mladencima koji organiziraju proslave vjenčanja od više stotina uzvanika, jer je računica jasna: na takvoj će “masi” u Hercegovini značajno uštedjeti.

Tragom informacije da se zbog porasta potražnje u Posušju piruje baš svaki dan u tjednu (!) tijekom sedmog i osmog mjeseca, te da uz hercegovačke iseljenike u Njemačku (koji u bračnu luku dolaze uploviti tijekom godišnjih odmora) statistiku vjenčanja većinom “bildaju” Hrvati.

Najveća fešta brojila 900 ljudi

Jedna od atraktivnijih destinacija za svadbe je sala u vlasništvu mladog Ivana Petrica (35), zvanog Iko, obiteljskim nadimkom Bagušić. Iko je svojim doprinosom u uhodavanju feštanja u novoj sali kapaciteta oko sedamsto mjesta nastavio obiteljski posao iz manjeg prostora otvorenog prije skoro trideset godina, piše Slobodna Dalmacija.

Odmah ću vam reći: da nema Hrvata, mi bismo propali! Više od pola mladenaca je iz Dalmacije, i to ne samo iz Imotskog nego i s otoka, iz Splita i Zadra, a imali smo čak par iz Zaprešića! Bude čak i stranaca, ali oni su ili oženili našu Hercegovku (jedan Talijan, bilo je Nijemaca i tako), ili imaju drugu rodbinsku vezu ovdje.

Jedan par iz Splita (oboje) su nam rekli da su za vjenčanje kod nas na tristotinjak ljudi uštedjeli oko četiri i pol tisuće eura! I to s kalkulacijom dva autobusa i smještajem za uzvanike.

Rekord u brojnosti smo ostvarili na mom vjenčanju, kad je u sali feštalo više od devetsto ljudi, ali to se nije ponovilo (smijeh). Uglavnom bude između tristo i petstotinjak stolica…

Inače, ovdje slavimo i mlade mise (proslave nisu ispod petsto ljudi), te ručkove nakon pogreba, odnosno krštenja i pričesti. Sve životne situacije pratimo! O tome kolika je potražnja govori podatak da nemamo nijedan slobodni dan od 27. srpnja do petnaestog kolovoza, a vikendi su nam uglavnom rezervirani do 2021. godine!

Čujte, ako kažem da je to zato jer smo kvalitetni, ispast će da se hvalim, ali svjestan sam da je ipak presudila konkurentna cijena, oprezno će Iko, čija je, dakle, cijena uobičajenog svadbenog jelovnika četrdeset konvertibilnih maraka (KM), ili u prijevodu 160 kuna po osobi!

U to spada, za početak, meza: pršut, sir, uštipci, francuska salata i feta sir. Onda ide juha, pa na velikim ovalima zajedno lešo meso, zagrebački i bečki odresci, te meso u umaku s gljivama, i raskošna paleta priloga uz to: krumpir, kuhano povrće, riža, pire i, dakako, salata. Treći slijed čini pečenje s krumpirom. Janjeće, ni slučajno teleće; to nitko ne traži, smješka se ugostitelj, uz napomenu da u izrečenu cijenu ulazi i kompletni asortiman pića, od kratkih žestica do, pazite, vrhunskih hercegovačkih vina, piva i sokova. Slatko se, po uvriježenom običaju, donosi izvana…

Zbog pića se ide u minus

Pića su, pak, stavka na kojoj se ugostitelji u Hrvatskoj najlakše “poskliznu”, to jest uđu u minus. Usporedbe radi, najjeftiniji jelovnik kod nas može se dobiti u OPG-ovima koji najčešće nisu dovoljno veliki da prime više stotina svečara, a iznosi oko 200 do 220 kuna.

Za dvjestotinjak kuna se u, primjerice, jednom poznatom objektu može dobiti piće dobrodošlice (domaće rakije ili nešto drugo “kratko”, ili miješano piće po izboru), pršut, sir, francuska salata i soparnik kao predjelo, potom juha i lešo i za kraj mesna peka po izboru i salata.

U cijeni je i neograničena količina (domaćeg) vina, pivo i sokovi, ali ne i žestoka pića, što za prigode poput velikih vjenčanja mladencima predstavlja potencijalno veliku uštedu ako odu preko granice, slaviti u “komšiluk”.

Neki traže još bogatiji jelovnik, poput čobanca u ranojutarnjim satima ili salate od hobotnice, crnog rižota. To može cijenu povećati koju marku, ali ako je pir velik, mi damo dodatne pogodnosti: besplatni smještaj za dio ljudi, ili neki drugi paket, napominje Bagušić, koji uz vjenčanu salu ima i motel u kojemu noćenje stoji oko sto kuna.

Iako ima prohtjeva za “jačim” jelovnikom, zanimljivo je da nitko ne traži ono što je u Hercegovini lako dostupno: prstace.

To dosad nitko nije tražio u ovih sedam godina otkad postoji nova sala. Ne znam zašto, jer ne bi bio problem. Nije problem ni ako netko traži halal-hranu, jer imamo ponekad muslimane na svadbi, dio rodbine bude miješan. Tada izostavimo pršut i pripazimo na namirnice, da nikoga ne uvrijedimo ili ostavimo gladnim , odmjereno će Iko Bagušić.

Često bojimo prostor, barem jednom godišnje, jer je kod nas, kao što vjerojatno znate, dozvoljeno pušenje u prostoru, pa usprkos dobroj ventilaciji zidovi ipak s vremenom lagano požute. Zato pazimo da budu uvijek bijeli i blistavi.

A raspelo? Pa, dio je interijera, mi smo takvi ljudi, osmjehuje se mladi Iko, kojega smo upitali bi li ga na zamolbu mladenaca ipak skinuo, odnosno, je li spreman na tako velik kompromis da umjesto raspela stavi, recimo, na zid iznad mladenaca sliku Josipa Broza Tita.

Raspelo smo jednom na zamolbu skinuli, to je u redu, ne mora svatko biti vjernik. Ali druga Tita metnit, to živ neću učinit. Nema tih para, rezolutno je poručio Iko Bagušić, vlasnik najrasprodanije sale za vjenčanja u Hercegovini.

Trend iseljavanja smanjio broj vjenčanja

Iz Posušja i Hercegovine iseljava se sve više ljudi, a glavni razlog za to, smatra Bagušić, jest život iznad realnih mogućnosti.

Imali bismo mi i više posla da nije puno ljudi otišlo iz zemlje, najviše put Njemačke. Odlaze i gotove obitelji, nedavno ih je iz jedne kuće otišlo sedmero! Šta ćeš, ljudi žele dobro auto ili više njih, lijepu kuću i odjeću, dignu kredite i uvale se u probleme. I onda vani, u potragu za većom zaradom, rezimira naš sugovornik.

Nema rastava!

Osim povoljne cijene “stolice”, salu Bagušić resi dobra karma; nitko tko se u njoj zadnjih sedam biblijskih godina otkad postoji vjenčao, nije se razveo!

Doduše, za one izvana ne mogu garantirati. Ali ovi iz Hercegovine koji su kod nas pirevali, još su svi u sretnim brakovima. Donosimo sreću, vragolasto namiguje Iko Bagušić, ekspert za proslave sretnih brakova.