Nakon polnoćke u Ružićima, framaši su pripremili  žive jaslice koje su mnogima donijele snažan i nezaboravan doživljaj pravog smisla Božića.

Unatoč laganoj kiši koja je padala te večeri, okupio se velik broj ljudi kako bi zajedno, u tišini i molitvi, svjedočili ovom skromnom, ali iznimno emotivnom prizoru.

Jednostavna štalica, Marija i Josip, maleni Isus položen u jaslama, pastiri i anđeli, sve je bilo tiho, ponizno i ispunjeno dubokim mirom. Ljudi su prilazili polako i s poštovanjem, otvorenih srca, noseći u sebi vlastite molitve, zahvale i želje. Riječi nisu bile potrebne, jer je sam prizor govorio više od svega.

Žive jaslice podsjetile su sve prisutne na pravu poruku Božića, a to je ljubav, mir, skromnost i brigu jednih za druge. U tim trenucima nestale su svakodnevne brige, a ostala je samo radost zajedništva i vjere.

Nakon završetka ovog događaja ostao je osjećaj koji grije više od bilo koje svjetlosti. Bio je to trenutak koji nas je podsjetio da je Božić najljepši onda kada ga ne gledamo očima, nego osjećamo srcem.

Nakon dugo vremena, u našim malim Ružićima ponovno smo imali priliku ne samo vidjeti, nego i osjetiti ljepotu rođenja našega Spasitelja. Jedna mala, skromna štalica postala je prikaz nečega velikog. Čistoća svete Marije i svetog Josipa, radosni anđeli, skromni pastiri i ponizni mudraci pokazali su nam kako trebamo doći pred Isusa.

Shvatili smo da se istinska sreća krije u najmanjim stvarima i da nam za pravi Božić ne trebaju materijalna bogatstva, nego čisto srce i otvorena duša, poručili su framaši iz Ružića.

Nakon priredbe nastavljeno je druženje župljana uz čašicu razgovora.

„Ja dođoh kao svjetlo na svijet da nijedan koji u mene vjeruje ne ostane u tami.“ (Ivan 12,46)