Imotsko Modro jezero već je nadaleko poznati spomenik prirode ne samo u okvirima Hrvatske, nego i svijeta. Svjedoče tome i brojni gosti, turisti koji dolaze u Imotski da bi ga vidjeli, fotografirali, nerijetko i okupali se u njemu, piše Slobodna Dalmacija.
Ovih dana sve su oči ponovno uprte u taj prirodni fenomen – Modro jezero presušilo je krajem kolovoza, a početkom rujna nestala je s njegova muljevitoga dna i posljednja kapljica vode. Uzrok ovom kuriozitetu svakako su vremenske (ne)prilike.
Prošla je zima bila s vrlo malo snijega, posebno na okolnim bosanskohercegovačkim planinama. A jezero dobiva vodu upravo podzemnim putovima sa sjeverne strane Imotske krajine, iz susjedne Bosne i Hercegovine.
VILENJACI I VUKODLACI
Imoćanima, koji ga poznaju u dušu, ova je pojava i zanimljiva, ali samo nekoliko dana, dok se ne organizira tradicionalna nogometna utakmica između ljutih protivnika Vilenjaka i Vukodlaka, a ovaj put možda i dok se ne upriliči spektakularni koncert najboljeg puhačkog orkestra u Hrvatskoj – Gradske glazbe Imotski.
Istina, sve je to još u pripremi, jer, za svaki slučaj, pomno se promatra malo dugoročnija vremenska prognoza. Ako udare kiše u kontinuitetu od pet, šest dana, eto ti vode iz njegovih vrela i onda opet čekaj godinu, dvije, deset, tko će znati koliko dok ponovno ne presuši.
No, kako je ovo s vremenom, Imoćani očekuju da bi se spomenuta događanja mogla organizirati.
Našli smo se na presušenom dnu u društvu dvojice fetivih Imoćana, onih koji su u ljetnim mjesecima baš svaki dan u njegovoj vodi. Vedran Vrčić i Mili Đuka uz asistenciju fotografa Boška Ćosića prošetali su “Mjesečevim krajobrazom” kako bi vam riječima i slikom prikazali drugo lice imotske ljepotice.
Evo i nekoliko zanimljivosti vezanih uz presušivanje jezera. Prema dokazima koje u svojoj knjizi “Modro jezero – nepoznate i zaboravljene zanimljivosti” navodi imotski kroničar Ante Čelan Gaganić, jezero je presušivalo i tijekom 19. i 20. stoljeća.
Poznati engleski arheolog John Gardner Wilkinson u svojem putopisu “Dalmatia and Montenegro” piše o karakteristikama jezera i u jednom dijelu navodi da “kada ljeti jezero presuši, vide se mnoge topovske kugle izbačene na tvrđavu u minula vremena…” Ovu knjigu objavio je u Londonu 1848. godine.
DIVLJE GROŽĐE
Davne 1922. godine, navodi Čelan u knjizi, jezero je također presušilo krajem kolovoza. A Imoćani su bili svjedoci da je jezero 1989. presušilo čak dva puta, i to u siječnju i listopadu.
Bilo je i velike panike među Imoćanima od listopada 1989. do ožujka 1990. godine; naime, tih šest mjeseci jezero je bilo presušeno. Svi su mislili da voda više nikada neće doći…
Od zadnjega puta kad je presušilo, a bilo je to u listopadu 2017., mnogo toga se promijenilo na njegovu dnu. Rupe odakle voda izvire sa zapadne strane podosta su se povećale… Ima još mnogo toga, vele nam naši sugovornici – trio Vrčić, Đuka i Ćosić, ali ne smijemo kazati.
Zašto?
Stoga pozivamo sve one koji bi htjeli na Zemlji prošetati “Mjesečevom površinom” da dođu u Imotski i prošetaju dnom presušenoga Modroga jezera… Mogu, kaže nam spomenuta trojka, i brati već dozrelo divlje grožđe, koje je svojevrsni “lijek za sve bolesti”, maline i kupine, uživati u cvrkutu poznatog jezerskog modrog kosa ili, jednostavno, u miru nestvarnog ambijenta…
3 komentara
Krenica je jezero a ono je jedna malo veća lokva zimi
Vodu dobiva s Hercegovački planina, dočim sva voda iz Bosne ode u Crno more. Čisto da se ispravno izrazimo. A Hercegovina i Dalmacija su jedna prirodna cjelina.
DOČIM (ispravan izraz heheh)?