Učitavanje komentara…
Popularno
Promo
Učitavanje komentara…
Prijatelju dragi piši ovako. Ovo je drugi malonogometni turnir stokilaša u tri godine jer je lani zbog korone odgođen. Prvi smo u Hrvatskoj koji ga organiziraju. Bio je jedan poznati u Rakitnu u susjednoj Bosni i Hercegovini, prvi takav na ovim prostorima, ali se ugasio i mi smo ti sada nastavili s organizacijom.
Piši dalje. Ove godine rekordnih trideset momčadi, a on je i internacionalni turnir. Tu su momčadi od Drniša, preko Lećevice, Sinja, Krila Jesenica, preko Sinja, Vrgorca i Imotske krajine sve do Ploča. Pa onda iz Širokog Brijega, Gruda, Čitluka, Ljubuškog.
Ma iz svih poznatih mjesta, više od 250 igrača, 250 kršnih ljudi. Svaki od njih ima najmanje sto i više kilograma. Ispod sto da je i gram, ne može nastupiti. Sve to pod budnim okom glavnog mjerača Ante Tonća Jukića na najstarijoj vagi u Runovićima i okolici.
Više se na njoj izmjerilo duhana i grožđa nego na nebu ima zvizda. Ta ti mjeri u stoti dio grama. Ajmo dalje. Sveukupno 250 i nešto više igrača stokilaša imaju zajednički 32. 289 kilograma. Pazi, to je 32 tone. Najteža ekipa, a kako i priliči, naša je domaća ekipa “Rodijaci Stokilaši” sa 1257 kilograma.
Najteži igrač bio je ove godine Ivan Prenga iz momčadi “Six renta car Kaštela” s ravnih 154 kilograma, a našem domaćem adutu Paški Šuti izmjereno je 150 kilograma. Eto, prijatelju to ti je za sada ono najvažnije o turniru koji traje evo punih dvadeset dana i koji svaku večer na ovom igralištu do legendarnog igrališta našega NK Mračaja okupi 250-300 gledatelja.
Sada gledaj finale i uživaj, slikaj i piši što vidiš. I nemoj poslin otići, a da ne poideš koji zalogaj, jer spize ima za svakoga. Pazi, ljudi trčeći i igrajući izgube i koje kilo i mi kao pravi domaćini moramo im nadomjestiti svaki gram, svako kilo. Pa znaš da iz Runovića nitko nikada gladan nije otišao.
Sve nam ovo u jednom dahu sa širokim osmijehom govori nam Perica Babić Gan, prvi među jednakim organizatorima ovog zaista jedinstvenog nogometno-gastronomskog spektakla u Runovićima.
Rekosmo nogometno-gastronomskog. Pa kako i ne bi ga takvim nazvali. I dok se na malonogometnom terenu odvijaju žestoki dueli kršnih ljudi za svaku loptu i svaki zgoditak, dok lopta neumorno skakuće, dotle lijepu scenu sa brojnim gledateljima svih uzrasta i spolova, čine i domaće sušene pancete, pršuti, a cijeli teren okupan je dimom s obližnjeg ‘ugibališta’ nevinih janjčića, kozlića i odojaka.
Sve to lijepo komentira službeni spiker Zoran Buljan, potpaljujući atmosferu, a samo desetak metara od zapadnog gola igrališta, veliki je plato sa žeravom i desecima srebrnastih ražnjeva na kojima se okreću deseci pravih runovićkih specijaliteta. Promislismo da su upravo ovakve scene i privukle ove kršne ljude da se okupe na turniru stokilaša.
Jer, jest ovo malonogometni turnir, ali i festival dobre spize i još boljega prijateljstva. Zamislite, kada se nakon finalne utakmice okupi većina igrača koji su sudjelovali na turniru i onda za ogromnim stolom uz druženje i razgovor kušaju domaće lešo pivce s purom, pečene kozliće, janjce i odojke i kada konačno to zaliju pravim runovićkim vinom, pa tko ne bi i sljedeće godine došao na turnir?
Da od puste spize ne zaboravimo i onaj sportski, ne tako zanemariv sadržaj turnira. Znači, u finalu se sastaše dvije momčadi iz Širokog Brijega. Jedna pod imenom “Bože pomozi” a druga “Teški-Široki Brijeg”. Bolji s 5:3 bijaše momčad “Bože pomozi”, inače šesterostruki finalisti i trostruki pobjednici legendarnog turnira u Rakitnu i pobjednici prvog turnira održanog u Runovićima 2019. godine. Osim što su ljudi kršni, znaju dobro i igrati mali nogomet.
Njihov Domagoj Marić bio je najbolji strijelac. Imali su domaćini i lijepu nagradu za fair play. Nagradu pehar i skoro korak duge pancete u svoje Kostanje ponio je 145 kilograma težak Nediljko Bliznac.
Nagrade najboljima uručili su Perica Babić Gan, pa onda načelnik općine Podbablje Ivan Karin, gradonačelnik Imotskog Ivan Budalić i načelnik Runovića Mario Repušić. I konačno na zajedničkoj večeri gdje su se nadomjestile sve izgubljene kalorije u dvadesetak dana turnira, zaključeno je sljedeće: Eto nas opet sljedeće godine u Runoviće, ali s godinom više na leđima i dakako bar s pet kilograma više po svakom od nas, piše Slobodna Dalmacija.